Narodni heroji

Nakon što je pogledao smrti u oči, popularni će Dača sada u oči morati pogledati i javnog tužitelja: javnost, koja je svih proteklih mjeseci bez sna bdjela uz kapetanov bolesnički krevet, posve je u međuvremenu zaboravila da je njihov junak nastradao tako što je na cesti Zrenjanin-Novi Sad divljao svojim motociklom pijan i bez dozvole.

Nelagoda koju osjećate kad se stvari tako poslože proporcionalna je, naime, nelagodi koju ovo društvo osjeti svaki put kad ti sitni, odvratni nametnici - činjenice - nagrizu romantičnu sliku o njegovim herojima. Navijači ne vole te stvari.

Zato se, recimo, priča o Miladinu Kovačeviću, kabadahiji koji je kolegu s fakulteta poslao u komu, pretvorila u novi nastavak epa o svjetskoj zavjeri protiv Srba, o Golijatu i Davidu: svi su prigodno zaboravili prostu činjenicu da je rmpalija izubijao čovjeka i onda uz pomoć srpske države pobjegao u toplu sigurnost ovdašnje društvene pravde. Zato se, recimo, priča o Urošu Mišiću pretvorila u ep o potomku vojvode Mišića koji je brutalno žrtvovan u obračunu vlasti s našom neukrotivom mladošću: prigodno je zaboravljeno da njegova žrtva i danas leži u bolnici. Zato je u istim ovim novinama prije nekoliko dana objavljena topla, ljudska priča o Ivici Vuletiću, čovjeku koji nakon petnaest godina najstrašnije torture u ustaškim kazamatima bere kukuruz i prikuplja ostatke života: za ovu priliku zaboravit ćemo da je čovjek pravomoćnom presudom, potvrđenom i od srpskog pravosuđa, osuđen zbog ratnog zločina u Vukovaru.

Dača Ikodinović s ovim ljudima dijeli samo "nacionalni dres" i vašu nelagodu. Njegov grijeh je, za razliku od ostalih, samo njegov, privatni, baš kao i bolesnički karton i sutrašnja optužnica. Društvo koje raspoređuje javnu pravdu bit će zdravo tek kad i ostalima prepusti njihove grijehove i optužnice. Dača Ikodinović, nadam se, mnogo ranije.