Fakebook - drama lažnih profila

Kultura

Izvor: Piše: Ana Todoroviæ-Radetiæ

Ponedeljak, 14.02.2011.

11:45

Default images

Tekst: Filip Vujošević, Maja Pelević, Milena Bogavac, Milan Marković
Režija: Jelena Bogavac
Scenografija i kostimografija: Zorana Petrov
Originalna muzika i dizajn zvuka: Marko Grubić
Dramaturgija: Milena Bogavac
Igraju: Marinko Madžgalj, Anastasija Mandić, Srđan Jovanović, Danijela Vranješ

“Između vas i nas postoji zid”, obraća se publici Nebojša, dok posmatra sebe kako glumi Nebojšu. Neobično, zar ne? Ali, istinito. Svako od nas ima neki svoj zid.U životu, na Facebook-u, ili Fakebook-u, sasvim svejedno. Pravi ili lažni, po potrebi. Njime se ograđujemo, pokazujemo status, raspoloženje, stav. Na njemu se vidi šta radimo ili izmišljamo da radimo.

Predstava Fakebook se upravo time bavi. Nastala spontano iz stand-up komedije na kojoj je radio tim duhovitih kreativaca, Fakebook je izrastao u predstavu, komediju, ili bolje rečeno, tragikomičnu psihoanalizu modernog čoveka, sluđenog i zaglavljenog u ambisu između realnog i virtuelnog.

Upečatljiv simbolizam i sugestivna, nenametljiva komika od početka do kraja prate ovu oštroumnu studiju najnovijeg društvenog konteksta u kome se obreo čovek-kompjuter, neminovni predstavnik nas samih. U fokusu je rađanje jednog novog oblika identiteta, pred kojim sve više izmiče prava, sakrivena i duboko nesrećna individua.

Pred nama su junaci beskrajno zanimljivi i komični, a skoro svi istog imena i prezimena. Noćni čuvar muzeja oboleo od raka testisa, profesor solfeđa “u pokušaju samoubistva”, sekretarka Nensi sa mnoštvo lažnih profila, i “prava srbska žena”, borac za patrijarhalne vrednosti, u satiričnom smislu. Pored toga što su svi na neki način međusobno “umreženi”, povezuje ih i nedostatak ljubavi, emotivna tenzija, usamljenost, depresija, pseudoživotnost.

Svi oni bivstvuju u virtuelnom prostoru Fejkbuka, gde mogu da budu sve ono što nisu uspeli, da postanu šta god požele, da imaju ono što nemaju, da izvrše pravo ili lažno samoubistvo, otvarajući i brišući naloge. Da imaju pregršt opcija u svoj svojoj otuđenosti. I potpunu slobodu u svoj svojoj zatočenosti.
Glumačka ekipa sa punom koncentracijom iznosi svoje uloge do kraja, precizno oblikujući taj unutrašnji, emocionalni svet fejkbukera. Scenografija je realistička i prikazuje sobu, tj. savremeni ambijent prosečnog siromašnog srpskog žitelja. Sobne papuče, trenerka, šoljica kafe pored kompjutera, razbacane lične stvari, raširen veš - svi rekviziti iz pravog života su tu.

Sa jelekom, ali bez opanaka, “srbska” domaćica-fejkbukerka šalje poštu putem kofe i kanapa. Školska sekretarka u vunenim čarapama prostire veš dok čeka da neko “lajkuje” njen lažni status. Nebojša koji glumi Nebojšu sa omčom oko vrata smišlja kako da vrši torturu nad decom i nastavi nit zlostavljanja iz najranijeg detinjstva. A noćni čuvar, nesposoban da definiše u sebi nemoć koja ga izjeda, živi u zabludi da boluje od raka testisa. Simbolički impotentan pred životom, Nebojša biva konačno poražen u svoj svojoj naivnoj dobroti. Iako umire, on doživljava samospoznaju, lažnu ili pravu, ostaje na gledaocima da presude.

Jačina ovog komada ogleda se u psihološkoj oštrini likova i višeznačnosti teksta koji prikazuje tragično, a izaziva smeh. U predstavi je postignut balans između jasnog režiserskog koncepta i vešto ispisanih monologa i dijaloga, koji, iako sačinjeni iz fragmenata, ostvaruju solidnu i čvrsto izgrađenu celinu. Predstava pruža zabavu sa smehom i poukom koja opominje, ali ne zamera niti opterećuje.

Prividno komičan, Fakebook je mnogo dublje i ozbiljnije delo nego što se u prvi mah čini. Premda latentno i humoristički ukazuje na problem življenja tuđeg života, lažnih profila, lažnih i pravih suicida, komad se bavi ozbiljnom analizom naših unutrašnjih svetova, simulacije života, stvarnosti, snova.

Likovi jedan za drugim nestaju sa scene, komad se završava smrću, iskorak u pravi život ne postoji. Posmatrajući Nebojšu koji posmatra sebe dok glumi Nebojšu, u poziciji smo da posmatramo sami sebe iz druge perspektive i sagledamo u kojoj je meri taj novi oblik prividnog bivstvovanja prisutan u nama samima, a da toga nismo ni svesni. U kojoj meri nas naši zidovi spajaju, ili razdvajaju. U tome se ogleda životnost ovog komada.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: