Centralni nervni sistem pomaže nam da kontrolišemo unos hrane i odavno je poznato da utiče na to kako i koliko jedemo.
Ipak, poslednja otkrića ukazuju da pojedinci s viškom kilograma možda imaju nešto drugačiji mozak koji konstantno šalje signale za unos hrane, čak i kad organizmu ona nije potrebna.
Ispitanicima su u ovoj studiji prikazivane fotografije hrane, a mozak im je praćen MRI skenerom.
Rezultati su pokazali da gojazne osobe imaju značajno viši metabolizam glukoze u sivoj moždanoj masi od mršavijih učesnika.
U tom delu mozga nalaze se centri za emocije i želje.
Vođa istraživanja, profesorka Lori Numenma sa Univerziteta Turku u Finskoj smatra da ovakva otkrića mogu biti korak ka razumevanju kako reaguju mozgovi osoba sa viškom kilograma.
„Rezultati ukazuju da mozgovi gojaznih konstantno šalju signale za unos hrane, čak i kada telu nije potrebna dodatna energija“, objašnjava ona.
Profesorka Numenma koja je sarađivala sa timom Alto Univerziteta smatra da rezultati mogu značajno uticati na budući razvoj lekova i psiholoških tretmana gojaznosti.
Ranije studije sa Kembridž univerziteta pokazale su da leptin, jedan od ključnih hormona za kontrolu gladi, istovremeno kontroliše i naš ukus.
Pacijenti sa retkim genetskim poremećajem i nedostatkom receptora za leptin u mozgu jeli su daleko više i patili od ozbiljne gojaznosti.
Kada su primili hormon, njihova glad je umanjena i postepeno su smanjili telesnu masu.
Iako je gojaznost obično posledica povećanog unosa kalorija, i dalje je nejasno zašto se neki ljudi prejedaju.
Foto:
Naito8 / FreeDigitalPhotos.net
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 3
Pogledaj komentare