Lideri zemlje-članice koja bi želela da istupi iz Unije najpre bi morali o tome da obaveste Evropski savet, a onda bi pregovarali sa EU o zaključenju sporazuma i uslovima za istupanje iz Unije. Procedura je zamišljena tako da ne bude praktična za primenu.
Interesantno je da nijedna država do sada nije odustala od članstva u EU, ali da deo Kraljevine Danske jeste. Stanovnici Grenlanda na referendumu 1982. godine većinski su glasali za opoziv članstva u Evropskoj zajednici u koju su ušli deset godina ranije kao deo Danske, a 1985. i formalno su napustili zajednicu.
Prema Lisabonskom ugovoru, u slučaju da neka zemlja želi da istupi iz EU, ona bi upoznala Evropski savet sa svojim namerama. Savet bi zatim trebalo da sačini direktivu prema kojoj bi Evropska komisija pregovarala o povlačenju Ugovora. Povlačenje Ugovora bi zatim morali da odobre Evropski parlament i Savet ministara.
Zemlja-članica koja napušta Uniju prestala bi da podleže zakonima EU od datuma u ugovoru o raskidu ili dve godine posle potpisivanja.
Države koje raskinu članstvo u EU mogu ponovo da zatraže prijem u isto društvo, ali su u obavezi da prođu istu administrativnu proceduru kao svaka zemlja koja je novi kandidat za članstvo.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare