"Blic News", broj 40
Srpski DNK: mali mozak, jos manji testisi
autor: Aleksandar Tijanic
Na prekjucerasnjem sastanku vraceva srpske
opozicije, onom koji je resavao sudbinu predstojecih
izbora i crtao buducnost Srba, nije bilo
Djindica. Negde se kupao!? Nije bilo Vuka;
sopingovao je po Atini. Nije bilo Kostunice;
pretpostavljao je da ce biti jedna od tema
sastanka, pa je izbegao u vikendicu. Covic
je otisao pre kraja; valjda njegovi kosarkasi
imaju trening - a on je uvek voleo da gleda
prave igrace.
Sta je, bre, to ljudi!? Zar se u ovoj
zemlji samo Sloba i Seselj ozbiljno bave
politikom 365 dana godisnje? Jedno je borba
za iole pristojnije uslove prebrojavanja
glasova i borba za relativno podnosljive
medijske uslove kampanje. To je borba protiv
Bengalskog Tigra i njegovih ljudozdera. A
kako se zove trenje, varnice, gubljenje dragocenog
vremena, podmetanja, ogovaranja, sujete,
podzemni rat, psiholoska borba opozicionih
prvaka medu njima samima? Kako se to zove?
Izdaja? Kukavicluk? Racun? Trgovina? Ako
ova sedmica prode u saopstenjima opsteg zanra
koje nikoga ne obavezuju - stvari su jasne!
Srpski opozicioni lideri ne zele da sruse
Milosevica, ne zele da uzmu odgovornost za
sudbinu nacije i drzave, nece u finalni sukob
sa rezimom!? Samo hoce da u medusobnom guranju
dodu sto blize jaslama i da se tako tove.
Da riskaju ono sto gazda tovilista pripusti
u jasle kako se ne bi ubadali rogovima i
pravili svinjarije po stali. Mozda sam previse
metaforican, pa da to kazem otvoreno: veci
ce ceh, u oktobru, platiti narodnom gnevu
opozicione stranke za ono sto nisu ucinile
kad su mogle - nego Milosevic za sve ovo
sto nam je ucinio kad god je mogao. Zar je
moguce da Sloba moze i dalje da se igra sa
njima kao sa decom. Uzme univerzitet, opozicija
mlako protestuje. Zauzeta je vaznim savetovanjima
po Pesti. Uzme medije, opozicija ne shvata
da su time njihove stranke ukinute. Zato
ne podrzava novinare, jer im mnogi medu njima
nisu po volji. Hapsi decu, tuce demonstrante
- antislobisticki gurui piju viski na terasi.
Bengalski Tigar onda izade sa sarkasticnom
ponudom za izbore tipa - svi vi protiv mene,
ako uspete da se saberete; znajuci da nema
teorije, a kamoli prakse, da svi njegovi
protivnici vezu sebe zajednickom sudbinom.
Sloba ocima ne moze da vidi julovce, sem
jedne medu njima; sve najgore misli o Vojvodi
od Karlobaga, Virovitice, Ogulina, Knina,
Drvara, Pecke patrijarsije i vanrednom profesoru
pravnog fakulteta iz Pristine. To mu ne smeta
da sa njima bude u koaliciji. To mu ne smeta
da se, pre pet dana, dogovori sa Seseljem
da ovaj odvojeno ide na izbore i da malo
glumi opoziciju vredajuci socijalni program
rezima ali ne dirajuci Familiju. To mu ne
smeta da sam sprecava julovce u samoubilackoj
nakani da i oni sami idu na izbore jer veruju
da su najkrupnija stranka, kako Miru ubeduju
Ivan Markovic i Goran Matic. Mada se, koliko
ga poznajem, jedva suzdrzava da ih ne pusti
i da onda Njoj pokaze koliko joj vrede oni
oko nje.
Ako Vuk nece da podrzi jedinstvenog kandidata
opozicije - sta ako to bude on? - onda ce
ga njegovo sopstveno clanstvo kazniti napustanjem
i prilazenjem krupnoj opozicionoj formaciji.
Tada opozicija valja da kazni Vuka time sto
ga nece uzeti u koaliciju za lokalne izbore,
pa neka sam vidi sta ce onda. Nije Vuk izdajnik
opozicije - to samo maloumni mogu da kazu
- ali on placa danak teoriji iz njegove okoline:
ako nama ne pripadne slava za rusenje Slobe,
onda neka Sloba vlada sto godina, ali nece
ni Kostunica ni Djindic ni Avramovic. Jasno
da jasnije ne moze biti.
Slobina racunica je jasna: Vuk nece sa
ostalima, Milo smatra da je prerano odmeravanje
Slobe i njega u Crnoj Gori pa - za sada -
ne ide ni on, Albanci su van igre, nema medija
koji bi koristili opoziciji u kampanji, Seselj
ce im uzeti - odvojenim nastupom - deset
do petnaest procenata, Djindic nece iskreno
podrzati, recimo, Kostunicu, apstinencija
biraca bice velika jer ce medjusobne svadje
dodatno da ogade izbore neodlucnima, kratak
je rok za kampanju i to koristi vojnicki
disciplinovanim regrutima slobista i radikala,
u ukupnom skoru vec vodim, sabira Sloba,
sa pedeset mesta u parlamentu, prebacio sam
lokalnu vlast na republicke organe, sada
su republicka ovlascenja preseljena na federalna
i to koncentrisanje dodatno ojacava moje
slobiste i u slucaju gubitka lokalnih izbora.
Sa ovakvim sistemom i ovakvom situacijom
u opoziciji, ne smetaju mi ni strani posmatraci,
konta dalje Milosevic, jer pomocu njih resavam
pitanje legitimnosti izbora i time ostajem
Putinu u narucju.
Ako umeju da citaju, lideri opozicije
mogu da pronadu - ponovo - antibiotike za
tesku bolest Srba. Ali, pre toga, mogu li
i hoce li da pronadu medicinu za sebe, za
ono sto se ne leci antibioticima vec batinom,
elektrosokovima i lobotomijom. Znaju li lovci
na Tigra koliko je dana do 24. septembra
i koliko staje dana u sledecih pet mracnih
godina?
VIP, 4. avgust 2000.
Komentar VIP-a
Ocekivani haos oko jugoslovenskih izbora
Ocekivani haos u vezi sa kandidatima i
listama za savezne parlamentarne i predsednicke
izbore zakazane za 24. septembar je zapoceo
u cetvrtak. Na taj nacin jugoslovenski predsednik
Slobodan Milosevic je vec stekao izvesnu
prednost na pocetku izborne trke.
U ovom trenutku jedino je jasno da ce
Milosevic biti predsednicki kandidat leve
koalicije (SPS-JUL). Vojislav Seselj, lider
njihovih koalicionih partnera u srpskoj i
saveznoj vladi, Srpske Radikalne Stranke
(SRS), je izjavio da ce radikalski predsednicki
kandidat najverovatnije biti potpredsednik
SRS-a Tomislav Nikolic, ali da ce konacnu
odluku o tome doneti vodje radikala sledece
nedelje.
Sve je izvesnije da ce Milo Djukanovic,
predsednik Crne Gore i lider vladajuce koalicije
"Da zivimo bolje" u manjoj od dve jugoslovenske
republike, bojkotovati savezne izbore jer
bi ucesce na njima znacilo pruzanje legitimiteta
Milosevicevoj politici.
Jedino jos srpska opozicija nije sasvim
sigurna ko ce biti njen kandidat na predsednickim
izborima. Predstavnici ujedinjene srpske
opozicije su odrzali sastanak u cetvrtak
na kome nisu uspeli da se dogovore o jedinstvenom
predsednickom kandidatu.
Vojislav Kostunica, lider Demokratske
partije Srbije (DSS), ima najvise sansi da
postane kandidat opozicije. Kostunica, koji
je uspeo da sacuva imidz patriote, a nije
bio umesan u korupcionaske afere, ima dobre
sanse da bude ozbiljan rival Milosevicu.
Medjutim, on nije ucestvovao na opozicionim
sastancima prosle nedelje, a njegovi portparoli
jos uvek nisu u mogucnosti da potvrde da
ce prihvatiti kandidaturu.
Vladan Batic, lider Demohriscanske partije
Srbije (DHSS), i bivsi guverner Narodne Banke
Jugoslavije, Dragoslav Avramovic, su takodje
pomenuti na opozicionom skupu u cetvrtak
kao moguci opozicioni kandidati zajedno sa
Kostunicom. Neki izvori bliski ujedinjenoj
opoziciji tvrde da bi Mladjan Dinkic, lider
G17 grupe nezavisnih ekonomskih strucnjaka,
mogao biti predlozen za predsednickog kandidata
srpske opozicije na sledecem sastanku u petak.
Kao i obicno, Vuk Draskovic, lider Srpskog
pokreta obnove (SPO), je zahtevao nemoguce
stvari od srpske opozicije u zamenu zajednicko
ucesce na izborima. Prema izvorima iz opozicije,
Draskovic je zahtevao da broj SPO-ovih kandidata
na zajednickim izbornim listama bude proporcionalan
rezultatima izbora iz 1996. godine. Takodje
je zahtevao da opozicija ne ucestvuje na
saveznim parlamentarnim izborima, te da on
donese odluku o buducem predsednickom kandidatu.
Prema informacijama agencije Beta, Draskovic
zeli da predsednicki kandidat bude opskurni
i nekompetentni Vojislav Mihajlovic, gradonacelnik
Beograda iz redova SPO-a.
Jos uvek nije poznato da li ce biti drugih
nezavisnih kandidata, medjutim, prema pouzdanim
izvorima, Jovica Stanisic, bivsi sef srpske
Drzavne bezbednosti (RDB), je odlucio da
se ne kandiduje za predsednika jer se plasi
da bi mogao da izgori u tekucem izbornom
haosu.
Zakljucak je da haos caruje na srpskoj
politickoj sceni, sto je idealna situacija
za Milosevica, koji je vec dokazao da se
najbolje snalazi u krizama koje sam proizvodi.
Velika trgovina izmedju leve koalicije
i Radikala
Milosevic je nacinio riskantan i hrabar
potez zakazivanjem saveznih i predsednickih
izbora nakon citavog niza njegovih politickih
neuspeha. Najbolja strategija oslabljenog
Milosevica u ovom trenutku jeste da pokusa
da iskoristi slabu, podeljenu i izmanipulisanu
opoziciju kako bi pobedio na izborima u trenutku
kada vecina anketa javnog mnenja pokazuje
da vise od 70% biraca zeli promenu vlade.
Milosevicevi aduti u ovoj igri su Seselj
i Draskovic.
Draskovic, koji je umesan u mnoge korupcionaske
skandale, je laka meta za Milosevica, koji
preko svog glavosece Milomira Minica, prenosi
Draskovicu sta bi trebalo da uradi da bi
razbio jedinstvo opozicije i osigurao Milosevicevu
pobedu.
Milosevic ima vise problema sa Seseljom,
koji ima jasan plan i ispostavlja najvece
zahteve u svojoj trgovini sa levom koalicijom.
Prema izvorima iz vladajuce leve koalicije,
najvazniji izbori su predsednicki jer Milosevic
zeli da prisvoji novi legitimitet za svoju
poziciju. Svi ostali izbori koji ce se odrzati
u septembru su mnogo manje vazni mada Milosevic
jos uvek zeli pobedu na svim nivoima. On
posebno zeli da pobedi na izborima za gradsku
skupstinu u Beogradu, nad kojom sada ima
kontrolu Draskovicev SPO, cija je korumpiranost
znacajno razocarala Beogradjane.
Zbog toga se Milosevic angazovao u velikoj
trgovini sa Radikalima kako bi osigurao svoju
pobedu. Milosevic ne zeli da Seselj ucestvuje
na izborima jer bi lideri Radikala osvojili
glasove vladajuce koalicije, a Milosevic
bi mogao da izgubi odlucujucu prednost, posebno
u slucaju da ujedinjena opozicija izadje
sa jednim ozbiljnim kandidatom.
Predizborni rat posterima se trenutno
u Srbiji vodi izmedju SPS-a i SRS-a. SRS
je odstampao milion postera za izbore po
ceni od 2.500.000 nemackih maraka.
Seselj, koji planira da se kandiduje
za predsednika Srbije za dve godine, zeli
da bude placen za svoje fakticku podrsku
Milosevicu. Seselj zeli kontrolu nad finansijama
drzavnih preduzeca u Srbiji unutar srpske
vlade; on zeli kontrolu nad nekoliko TV stanica
u Srbiji i pogotovo zeli kontrolu nad opstinama
u Srbiji nakon izbora – konkretno jedan
veci broj beogradskih opstina i gradsku televiziju
TV Studio B. Bilo je vec izvestaja da Seselj
zeli poziciju predsednika Srbije, a da je
sadasnji predsednik, Milan Milutinovic, slaba
figura na politickoj sceni, dao ostavku.
Prema izvorima iz SPS-a, Milutinovic ce ostati
na mestu predsednika Srbije.
Ako je Nikolic predsednicki kandidat
SRS-a, to ce znaciti da je Seselj dobio sta
je zeleo u svojoj velikoj trgovini sa levom
koalicijom, a Nikoliceva uloga ce biti da
nanese sto vise stete opozicionom kandidatu
tokom javnih debata kao i da eventualno izgubi
u izbornoj trci u korist Milosevica.
Ako Draskovic predlozi Vojislava Mihajlovica
za predsednickog kandidata, to ce znaciti
da SPO jos uvek veruje da Milosevic moze
da pobedi. Mihajlovic je apsolutno najgori
kandidat iz redova SPO-a koga je Draskovic
mogao da predlozi.
Izvori iz leve koalicije tvrde da je
Milosevicev rejting nizak prema anketama
koje je sama leva koalicija sprovela,
te da opozicija ima dobre sanse da mu pruzi
zestok otpor na septembarskim izborima. Milosevic
ostavlja utisak poprilicne samouverenosti,
ali on svoju samouverenost zasniva na sopstvenoj
predstavi o stvarnosti i na pogresnim izvestajima
koje dobija od policijskih i vojnih obavestajnih
sluzbi. Jedan izvor iz SPS-a kaze da je
njegova sansa u nekompetentnosti opozicije.
“Milosevic je odlucio da zakaze
izbore u septembru jer je to manji rizik
nego da odrzi u oktobru ili novembru. Samo
stranke ili koalicije sa stabilnom infrastrukturom
mogu sprovesti predizbornu kampanju tokom
letu. Najzad, poeni koje je sakupio u obnovi
i stabilizacionoj kampanji mogu nestati do
novembra,” izvor iz SPS-a je rekao
V.I.P.-u.
Ovaj izvor takodje tvrdi da je Milosevic
spreman da krade glasove na septembarskim
izborima, te da ce iskoristiti priliku da
ukrade glasove na svakom izbornom mestu.
Izvor dalje kaze da ce opoziciji biti potrebno
oko 20.000 ljudi da kontrolisu izbore. Jedino
vladajuca koalicija u ovom trenutku moze
obezbediti toliko kontrolora na izbornim
mestima.
Srpska opozicija bi lako mogla postati
identicna kopija iracke opozicije
Prema sprovedenim anketama javnog mnenja,
srpska opozicija ima prednost nad Milosevicem,
covekom koji je svoju "slavu" stekao gubeci
ratove, uzrokujuci ekonomski kolaps zemlje
i uredjujuci drzavu po ugledu na mafiju.
Medjutim, srpski opozicioni lideri pokazuju
znake da se plase mogucnosti da pobede na
izborima, te da su sasvim zadovoljni sadasnjom
situacijom s obzirom da primaju znacajnu
finansijsku pomoc iz inostranstva.
Izvori iz SPS-a tvrde da bi ujedinjena
opozicija, cak i bez Draskovica, mogla da
pobedi Milosevica ako bi odlucno izasla na
izbore bez unutrasnjih konflikata. Medjutim,
nesrecna srpska opozicija nema snage za odlucne
korake. Mnogi lokalni analiticari tvrde da
bi srpska ujedinjena opozicija mogla dobro
proci na septembarskim izborima ukoliko bi
se distancirala od korumpiranog Draskovica
i izasla sama na izbore.
Ipak, pritisak iz inostranstva i kukavicluk
srpskih opozicionih lidera su Draskovicu
dali sansu da unisti opoziciju na izborima.
Srpska opozicija bi mogla biti naterana da
pravi ustupke Draskovicu jer su obe strane
na zajednickoj listi za lokalne izbore.
Lokalni posmatraci takodje veruju da opozicioni
lideri imaju psiholoski strah od vodjenja
jedne otvorene borbe sa Milosevicem i pokusaja
da ga poraze na izborima. Stoga, neki od
lidera zele da Milosevica ostave na poziciji
jugoslovenskog predsednika, te da svoju srecu
okusaju na izborima za predsednika Srbije
za dve godine.
S druge strane, srpska opozicija je dobila
sansu da okrivi crnogorskog predsednika Mila
Djukanovica za eventualni poraz na saveznim
izborima. Zbog toga ce srpska opozicija pokusati
da zadrzi vlast na lokalnom nivou i zatim
ustvrditi da ce biti u mogucnosti da promeni
rezim u buducnosti. Ipak, vlast na lokalnom
nivou ce biti beznacajna posle septembarskih
izbora jer ce Milosevic ostati nesporni vladar
zemlje dok ce medjunarodna zajednica nastaviti
da stisava narodno nezadovoljstvo time mu
pomazuci tako sto ce finansijski podrzavati
vlasti na lokalnom nivou.
Pokazalo se da je strategija zbacivanja
rezima u Beogradu preko provincijskih centara
pod kontrolom opozicije bila pogresna. Zbog
toga Milosevic zeli da ponovo osvoji kontrolu
nad Beogradom osim predsednickih izbora jer
se plasi da bi Beograd mogao postati ozbiljan
problem. U tu svrhu, mozda bi cak bio spreman
da Beograd preda Seselju.
Veliki deo stanovnistva Srbije je uveren
da bi srpski opozicioni lideri mogli preuzeti
ulogu iracke opozicije nasuprot ovdasnjeg
Sadama Huseina – dobijali bi puno novca
od Zapada, uglavnom SAD, za uzaludne pokusaje,
kojima se ne vidi kraj, da se udruze i tako
postanu opasna pretnja rezimu. Zastraseni
i arogantni opozicioni lideri nemaju odlucnosti
da bilo sta reskiraju posto zele novac i
da budu opozicija, i sve to liseno bilo kakvih
licnih rizika.
Opozicija ima dobru priliku i to mozda
poslednju da se na miran nacin suprotstavi
Milosevicu na izborima zakazanim za 24. septembar.
Sudeci prema sadasnjem stanju stvari, srpska
opozicija nema ni hrabrosti niti sposobnosti
da se ujedini, definise svoj program i pokusa
da zbaci rezim. Ostaje otvoreno pitanje koji
ce opozicioni lider sutirati penal u trenutku
kada je rezultat neresen. Draskovic je ponudio
Vojislava Mihajlovica, Seselj Tomislava Nikolica
dok ce srpska opozicija mozda predloziti
Mladjana Dinkica – a sve ove opcije
omogucavaju Milosevicu da odnese pobedu.
S obzirom da je situacija takva kakva jeste,
jugoslovenski predsednik moze dobiti vec
u prvom krugu izbora posto njegove sanse
za konacnu pobedu nece biti tako dobre ukoliko
bude drugog kruga predsednickih izbora.
NIN, 3. avgust 2000.
Pise: Bogdan Tirnanic
Puno lepih pozdrava iz Jugoslavije
Sa nasom reklamom niko u svetu ne bi smeo
ni da sanja o izbornoj pobedi. Ali, svet
nije kuca na cija vrata kuca nas politicki
marketing
Da se priblizavaju neki izbori najpre
su, onako izokola, saznali gledaoci drzavne
i njoj gravitirajucih televizija. Sto se
tice Beograda, dakle, izbori su najavljeni
u potaji - jer, koliko znam, ljudi u ovom
gradu vise ne gledaju televiziju. Oni su
pi(n)kirali.
Najava je, kako rekosmo, bila posredna,
ona se dogodila naizgled mimo svog povoda.
To bi mogao biti dokaz nove strategije u
ovdasnjem politickom marketingu. Bez obzira
sto se opozicione partije dice svojim strucnjacima
za ovakve rabote, inicijativa je i ovog puta
potekla od strane rezimskih stranaka.
Kako je SPS odlucila da pucanstvu
pokloni dve pesmice muzicko-bracnog para
Manojlovic-Barudzija, vise njemu na veselje
i opustenosti letnje atmosfere u prilog,
a tek onda da se tim vedrim notama podseti
kako je partija uvek tu, mada je otisla dalje.
Slicnoj vrsti podsecanja se priklonila i
SRS jednim kilometarskim spotom u maniru
porodicno-opstinskog albuma ("Svi smo mi
pomalo Zemunci"), sa temom svojih uspeha
u celini i pojedinacno. Naravno - gde nejaki
koalicioni partneri, tu i mocni JUL.
Povrsna analiza ponudjenih artefakata
politickog marketinga na srpski nacin nece
imati problema da opet zakljuci kako se po
toj stvari ovde stalno napreduje unazad.
Najzad smo, sve tako iduci, stigli do socijalistickog
realizma. No, cak ni brzopletost povrsne
analize ne moze ostati slepa pred cinjenicom
da, naizgled slucajno, ovi novi propagandni
spotovi nasih (vladajucih) stranaka imaju
jednu zajednicku, nimalo slucajnu karakteristiku.
Nasuprot onom bazicnom pravilu reklame,
koje iz opsteg izvlaci posebno, oliceno u
pozicijskom (udarnom) sloganu, ovde imamo
posla sa necim suprotnim - posebno ne samo
da se krece ka opstem vec se za njim izjednacava,
ono postaje simbol, zajednicki imenitelj
svega postojeceg. Poruka je jasna, ali taj
metod izaziva u realizaciji izvesne koncepcijske
probleme, jer ne moze izbeci gomilanje: u
jedan spot opisanog idejnog usmerenja mora
stati bukvalno sve, od naseg otpora agresiji
do gradskog saobracaja.
Ostavljajuci po strani analizu muzickih
vrednosti espeesovskih spotova (potpisnik,
doduse, misli da je to neopevana ljiga, ali
se ogradjuje svojim muzickim neznanjem),
evidentno je da su se reklamni egzekutivci
ove partije opredelili za modernisticki pristup
u stilu montaze atrakcija: podelivsi ekran
po vertikali, realizatori su se posluzili
nabacivanjem slika koje, smenjujuci se medjusobno
u brzom ritmu, do krajnosti smanjuju mogucnost
percepcije sadrzaja. Ta se percepcija, ako
se o njoj uopste moze govoriti, pomera ka
granici nesvesnog, sto na nivou desifrovanja
simbolicke razmene takve namere znaci da
se gledaocu sugerise podrazumevajuci znak
jednakosti izmedju svega postojeceg i SPS.
Gledalac se zapravo, tim vizuelnim udarima
samo podseca na tu zakonomernost, postajuci
i sam deo pomenute jednakosti.
Tu se, medjutim, krije i najveca
opasnost citave operacije: organizam gledaoca
moze se refleksno pobuniti protiv vizuelnog
nasilja, protiv tog bombardovanja slikama.
Svesni, valjda, ove mogucnosti, radikali
su ka istom cilju krenuli na posve drugaciji
nacin: produzenim trajanjem svake slike-dokaza
svojih zemunskih uspeha u obnovi i izgradnji
oni racunaju bas na gledaocevu racionalnost,
dajuci mu napretek vremena da spozna i usvoji
razloge neophodnosti daljeg kontinuiteta
postojece vlasti. Ali, zacudo, opasnost je
ostala ista: opet se gledaocev organizam
moze refleksno pobuniti, ovog puta protiv
nepodnosljive dosade koju prirodno izazivaju
beskrajno dugi kadrovi asfaltiranja ulica
i slicnih zanimljivih prizora.
Otuda se cini da je samo JUL izbegao
ovakvim zamkama svojim kratkim spotovima,
koji, uz ostalo, jedini imaju neki konkretan
povod (akcija Jul u julu). Neko ce ovome
staviti primedbu da se, osim saobracajnog
znaka obaveznog pravca (u jednom od tih spotova),
tesko razaznaje sta julovske reklame uopste
prikazuju. Primedba je ujedno i odgovor na
pitanje: one pokazuju obavezni pravac, sve
ostalo je fleka. To je istina (poruka drugog
spota). Zato (jer je to istina) Zorica Brunclik
(u trecem spotu) salje svima puno lepih pozdrava
iz Jugoslavije.
Onaj citalac koji do sada nije napustio
ove redove verovatno misli kako je potpisnikova
namera da mu (citaocu) sugerise zakljucak
da su novi reklamni spotovi vladajucih stranaka,
osim sto su lansirani naizgled bez ikakvog
povoda, zaludni marketinski trud jer su,
prosto, losi, promaseni i gnjavatorski. Sa
stanovista teorije i prakse savremenog politickog
advertajzinga oni sve to sigurno jesu. Nigde
u svetu ne bi smelo ni da se sanja o izbornoj
pobedi sa reklamnom potporom ovako niskog
nivoa i ovako visoke zastarelosti. Ali, svet
nije kuca na cija vrata kuca ovdasnji politicki
marketing.
Zato se usudjujem da primetim da
je pravi cilj ovih reklamnih poruka postignut
zbirom njihovih prividno kontraproduktivnih
svojstava. Jer, ovi spotovi ne reklamiraju
pojedine politicke partije na nacin subjekata
u predstojecoj izbornoj utakmici. Stavise,
oni su antipropaganda svih izbora. Nema nikakvih
izbora, sve je to luk i voda. Posto je tako,
nema ni personalizacije politickih programa,
nema nikakvih kandidata. Narod je kandidat.
Naravno, izbora ce biti, jer su
ih pre nedelju dana raspisale vladajuce partije
(istakavsi odmah i svog kandidata svih kandidata),
ali one, te stranke koalicije na vlasti,
svojim nipodastavanjem direktnog izbornog
marketinga hoce da pokazu kako ih ishod tih
izbora malo interesuje jer se vec smatraju
pobednicima na obaveznom pravcu gde svaka
promena moze ugroziti prihvacenu normalnost
uspeha u obnovi i izgradnji, a uskoro i normalnost
u snabdevanju secerom i zejtinom. Sta bi
tome reklama - ta delatnost ribara ljudskih
dusa - mogla da doda ili oduzme. Bio je u
pravu onaj visoki funkcioner SPS kada je
rekao da su spotovi sa pesmicama bracnog
dvojca Manojlovic-Barudzija samo poklon -
i nista vise, sacuvaj Boze! - dragim slusaocima
i gledaocima drzavnih medija. Poklonu se
u zube ne gleda.
"NIN", 3. avgust
Citati (delovi)
"Doziveti starost u ovoj zemlji je bozija
kazna." Tanasije Mladenovic,
pesnik i pisac
"Plan je bio da kidnapujemo Milosevica
ukoliko ga sretnemo, da ga ubijemo, odsecemo
mu glavu, stavimo u kutiju i posaljemo je",
Gotfrides Johanes Antonius de Rij, Holandjanin,
clan nedavno uhapsene spijunsko-teroristicke
grupe
"Manje suncanja i kupanja, vise tezgi."
Goca Bozinovska, folk pevacica o novim kolegama
"Pre pada imas pravo tri puta da kazes
'bingo'." Mileta Pantovic,
sef grupe radnika alpinista "Atraksa"
koja radi na popravci krsta na crkvi Svetog
Marka
"Brutalnost murije bila je nevidjena,
a ponasali su se kao da ispred sebe imaju
stoku koju treba i sterati iz obora. Zato
su i dobili onoliko batina."
Sa sajta "Delija" posle sukoba sa
policijom tokom utakmice Crvena zvezda-Torpedo
"Doci cu sutra." Odgovor beogradskog
penzionera kada mu je prodavacica za veknu
hleba trazila pet dinara
"Vasa svetosti, ta gospodja je clan JUL-a,
ateisticke sekte cije je vrhunsko bozanstvo
Mirjana Markovic, za koju je istorija pocela
1941. godine i koja nije u krilu svetosavlja
i nase pravoslavne vere." Vladan Batic,
predsednik DHSS u otvorenom pismu
patrijarhu Pavlu o Leposavi Milicevic, ministru
vera u republickoj vladi
"Tanjug daje poseban doprinos raskrinkavajuci
pojedince i grupe koji direktno sluze interesima
Zapada." Ivica Dacic, predsednik
Gradskog odbora SPS
"Kad kazem Beograd, pomislim na Tako
treba, Idemo dalje, Evo ruke, Posteno, Jedan
za sve, Zrelo je. Pomislim na JUL u julu.
I na jul u glupom avgustu."
Biljana Vilimon,
slikarka
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare