Ima ovde simpatične životnosti. Ali kada čovek pomisli šta bi jezero pod srećnijim okolnostiima moglo biti, ili čak šta je jednom bilo, sadašnje stanje je tužna lepota čiji je procvat obećan, a nikada do kraja ostvaren.
Grdeličkom klisurom uputili smo se ka jugu. Poprilično praznim auto-putem stižemo do Vladičinog Hana i isključujemo se u pravcu Surdulice. U samoj varoši Vladičin Han prođemo ispod mosta "Vrla", koji su mediji skloni naprednjačkim građevinskim podvizima već nazvali "ponosom Srbije".
Strminom u visinu
Građevina je zaista monumentalna. Prolazimo ispod jednog od 13 stubova, do vrha je nekih šezdesetak metara. Varoši Vladičin Han je dobila drugi deo imena, ili ako hoćete, prezime po smeštaju za karavane koji je sredinom 19. veka izgradio grčki begunac od Turaka Stefanos Stefanopulus. A Vladičin? To je od "vladika”, po skopskom mitropolitu Pajsiju je kasnije kupio han. Sudeći po ovome što vidim kroz prozor automobila, ovde dole još traje troma tranzicija iz prošlog milenijuma, a gore, na mostu, mnogo spratova iznad nas, već caruje dvadeset i prvi vek.
Put ka Vlasinskom jezeru vodi uz planinske obronke, krivine su oštre, serpentine ne dozvoljavaju zaustavljanje jer bi to bilo opasno po život. Na mapi ovaj put izgleda kao glista koja se presavija u stomačnim grčevima. Ipak, dve žene vode dečačića preko oštre okuke u šumicu, verovatno da pusti vodu. Ovde parkirati i prelaziti put sa detetom jeste čista lutrija, ali opustimo se, u zemlji smo Srbiji, na izletu.
U susret Promaji
Kada stignete u mesto zvano Promaja, zna se da je to čudovište koje je pobilo više Srba od bilo koje zaraze, možete da produžite pravo prema graničnom prelazu Strezimirovci ili levo, takođe oko jezera. Ukupna dužina razuđene obale je 36. kilometara. Naš vodič, Leskovčanin Miodrag, zna gde posle desetak minuta vožnje mora da se stane. Niz kuća i vikendica na uzvišenju i Restoran Best, sa istoimenom vilom preko puta.
Unutrašnjost je uređena po svetskim standardima ertno dizajna. Masivno drvo, elegantne fotelje, skupe pločice. Neko je odlučio da od ovoga napravi izuzetno mesto koje upravo prerasta u luksuzni hotel.
Sa terase posmatramo jezero. Dan se koleba, oblaci u igri sa suncem stalno menjaju boju, sve se to ogleda u vodi. Ovde na talasastoj vlasinskoj visoravni ispod planina Čemernika, Plane i Vardenika i leti je znatno svežije nego u gradovima. Ko pođe ovamo na noćenje, neka i usred avgusta ponese neko džemperče ili jaknu.
Legenda o vlasinskom biku
Tu gde se pružila i do 35 metara duboka voda nekada je bila močvara. U njoj su znali da nestanu čitavi konjički odredi osvajača. Mesna legenda govori o bugarskoj konjici koja je nadirući od granice ovde neslavno završila - ono što je trebalo da bude prečica prilikom prodora u dubinu srpske teritorije bila je prečica do groba. Granica prema Bugarskoj nije daleko, petnaest kilometara vazdušne linije ili oko 25 kilometara planinskog puta do pospanog graničkog prelaza. Visoravan je vekovima izgledala kao velika lažna livada sa sočnom travom iznad živog blata.
Na muljevitom terenu znala su nestajati krda volova – sluđena mukanjem krave koja nije mogla ni da se mrdne zaglavljena u živom pesku. A volovi kao volovi, mislili da je to ljubavni zov, pa su jedan za drugim zaglibili u istoj gladnoj močvari.
Ovdašnji ljudi su čak pričali o čudovištu koje stanuje negde na dnu blatišta. Bilo je nalik strašnom konju ili biku. Kažu da je vlasinski bik rikao uoči srpskih pobeda, od 1878. kada su ovi krajevi pripojeni Srbiji do balkanskih ratova i Velikog rata.
Stvaranje jezera
Vlasti socijalističke Jugoslavije odlučile su da od močvarne visoravni naprave akumulaciju – nova zemlja je imala veliku energetsku žeđ. Radovi na podizanju brane su počeli 1946. Jezero se od 1949. punilo nekoliko godina. Njegova voda od tada snabdeva sistem „Vlasinskih hidroelektrana". U tom sistemu zauvek je nestala lokalna legenda o vlasinskom čudovišnom biku.
15 kvadratnih kilometra tresetišta i močvare potpuno je nestalo. Ili skoro potpuno. Vremenom su se na jezeru od mulja, treseta i čvrstog materijala formirala – pokretna ostrva, jedinstvena u svetu.
Od pedesetih i šezdesetih su oko jezera počele da niču vikendice i odmarališta. Iz tog vremena je hotel Vlasina, izgrađen 1952. Idilično okruženje u šumarku na kosini iznad jezera. Slavna prošlost podrazumeva i sobu 105, specijalno uređenu za Tita.
Sedamdesetih su ovde klinci sa juga Srbije učili da skijaju. Nadmorska visina – preko 1200 metara – garantovala je puno snega, a ponekad i debeli led na jezeru. Na njega su školarci, tako mi priča moja saputnica, uprkos strogoj zabrani izlazili ilegalno, na užas svojih nastavnika. A poneki fudbalski tim na visinskim pripremama je trenirao i na ledu.
Šeik na Vlasini
Hotel je radio sve do 2016. Tada ga – uz još tri hotela u tom kraju – na licitaciji kupuje katarski šeik sa dugim i zamršenim imenom. On ispunjava svoje obaveze dve godine, koliko ga je obavezivao ugovor, a onda stavlja katanac na vrata.
Prokletstvo neuspelih privatizacija stiglo je i na krajnji jugoistok Srbije. Bivši radnik hotela mi je tog julskog jutra sa mešavinom tuge i ponosa govorio o nekadašnjem sjaju i novoj bedi starog vlasinskog hotelijerstva.Svi su mu bili krivi, i lokalni surdulički šerif, i glavni gazda iz Beograda i njegovi prijatelji Arapi.
Kada sve saberem, ovde je sjajna još samo terasa novog hotela Best na kojoj možete pojesti škembe-čorbu i pravi leskovački roštilj – kažu da je vlasnik iz Leskovca. Međutim, sobe luksuznog objekta u etno-stilu još nisu završene, pa će vlasnik ove sezone propustiti navalu domaćih gostiju, iznuđenu pandemijom. A šta će biti sa starim hotelom Vlasina ne zna niko. Možda ni šeik.
Bandera na vodi
Pored jezera nema uređenih biciklističkih staza ili plaža. Nema čak ni trotoara ili pešačke staze kraj glavnog puta. Hod od tačke A do tačke B na jezeru je za pešake skopčan sa ponekim rizikom.Ipak smo pošli peške uz glavni put. Kada bismo začuli motor automobila sklanjali bismo se u travuljinu. A tamo gde se može prići jezeru sve podseća na skara-žurku ili jeftino vašarište. Čuje se bugarski pomešan sa južnim srpskim narečjima.
Trafika sa roštiljem, drvene kućice sa suvenirima. Dolazimo u iskušenje da se ukrcamo u izletnički brodić koji krstari jezerom. Ali respiratorni odvodi posetilaca na palubi su ipak preblizu jedni drugima, ne bismo da sa Vlasinskog jezera ponesemo pandemijsku uspomenu.
Na Vlasinskom jezeru je za mene najatraktivniji prizor bio jedna bandera usred vode. Drug iz Amerike mi je, kada sam mu poslao fotografiju, rekao – na drugim mestima postavljaju elektrovetrenjače za vetroparkove na vodi. Ali ovo nije drugo mesto, ovo je potopljena visoravan na jugoistoku Srbije.
Vlasinsko jezero je stvoreno da bi u letnjim mesecima, kada vodostaj svuda opada, nadoknadilo manjak vode za turbine na drugim mestima. Tada se voda zna povući sa obala otkrivajući deo nekadašnjeg tresetišta. Riblji fond u jezeru je ugrožen zbog nebrige i krivolova.
Bog stoke i stočara
A naziv ukroćene reke – Vlasina? Staroslovenski bog Veles ili Volos pomalja se iza njenog imena, zaštitnik stoke i stočara. Sa hristijanizacijom je Veles prognan, ali se vratio prerušen u lik ranohrišćanskog mučenika Svetog Vlasija, kojeg podjednako poštuju i istočna i zapadna crkva. U Dubrovniku ga zovu Sveti Vlaho. Za Vlasovdan su domaćini uz Nišavu davali od slavskog kolača i volovima.
Mogli bismo tako dugo raspredati o tragovima moćnog Velesa, od Velesnice na Dunavu do makedonskog Velesa, od crnogorskog sela Velesnica do planine kod Mostara Velež, ili one kod Travnika – Vlašić. Ovde, na jugoistoku Srbije, staroslovenski moćnik, zaštitnik svojih vlašića, upisao se u pejzaž rekom Vlasinom, a dole nizvodno sakrio se i u ime varoši Vlasotince. A onaj vlasinski bik koji se oglašavao uoči srpskih pobeda sigurno je u nekoj vezi sa zvezdanim jatom u sazvežđu Bika – mi ga zovemo Vlašići dok ga drugi narodi po grčkoj mitologiji zovu Plejade.
Vlasinsko jezero je biser koji je bivša zemlja ostavila svojoj naslednici u amanet. Biser je sada pomalo mutnog sjaja, školjka oko njega se kruni. Ali kada sa obale gledate u vodu, a bliži se kiša, učini vam se da vetar donosi riku Velesovih volova sa dna.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Dok se predsednik Srbije Aleksandar Vučić bori da Srbe ne proglase genocidnim narodom, Branimir Nestorović staje uz one koji kažu da je Srebrenica genocid, a da Srbija treba da prizna tzv. Kosovo, pišu "Novosti".
Privredna banka Zagreb (PBZ) odlučila je da podigne deo naknada svojim korisnicima za neke njihove usluge od 1. avgusta 2024. godine. Svojim korisnicma nisu posebno obrazložili zbog čega su se odlučili na ovaj potez.
U Lavovoskoj oblasti u Ukrajini na granici sa Poljskom, nastao je pravi kolaps usled saobraćajnih gužva koje čine stotine automobila, prenosi TV kanal Obsšćestvenoe, pozivajući se na predstavnicu lokalnog pograničnog odreda Aleksandru Kučkovsku.
Rat u Ukrajini – 814 dan. Jedna osoba je poginula u napadu ukrajinskog drona na selo u Kurskoj oblasti, izjavio je vršilac dužnosti načelnika Kurske oblasti Aleksej Smirnov.
Napadač Real Madrida Hoselu postigao je mnogo više nego njegovi prethodnici na poziciji "bekap" napadača Luka Jović i Marijano, zaključak je španskih medija koji su se bavili ovom temom.
Četrnaestogodišnji dečak se udavio, a jedan 13-godišnjak je u kritičnom stanju iz reke Tajn u Nortamberlendu na severoistoku Engleske, saopštila je danas policija.
Dijagnostikovanje dijabetesa tipa 2 može biti zbunjujuće - odjednom postoje nova pravila ishrane kojih se pojedinac mora pridržavati kako bi svoje zdravstveno stanje držao pod kontrolom.
Otrov jedne žabe krastače iz područja reke Kolorado smatra se najjačim psihodelikom na svetu. Naučnici imaju veliku ideju – da ovi supstancu tako izmene, da pomaže kod depresije, ali ne izaziva halucinacije.
Oči su ogledalo duše, ali - i zdravlja, budući da njihova boja može otkriti predispozicije ka pojedinim oboljenjima. Čemu su sklonije osobe sa smeđim, a čemu one sa plavim očima?
Velika Britanija se suočava sa neobičnim porastom slučajeva norovirusa, a Nacionalna zdravstvena služba (NHS) upozorila je da je u slučaju infekcije dehidracija predstavlja najveću opasnost.
Tom Holand, koji je najpoznatiji po ulozi Spajdermena u Marvelovom kinematografskom univerzumu, jednom je izjavio da nije zadovoljan svojim nastupom u adaptaciji popularne video igrice.
Kristofer Nolan, jedan od najcenjenijih reditelja današnjice, kroz godine je sarađivao s brojnim glumačkim velikanima, od Majkla Kejna i Morgana Frimena, do Leonarda Dikaprija i Kristijana Bejla.
"We don't have another homeland, our Serbia was attacked in a very corrupt way, but we have no choice, we have to fight, because Serbia is everything in the world to us, Serbia is our greatest sanctuary".
Minister Dacic said that immediately after receiving the report that there was a collision between a passenger and a freight train in the tunnel between the Vuk Monument and the Pancevo bridge.
At the 15th session, the City Election Commission adopted the Decision on establishing Unified Electoral Roll, which will include the 14th electoral list for the elections for councilors of the City of Belgrade Assembly, scheduled for June 2, 2024.
A terrible collision of trains took place today 400 meters inside the tunnel between the Vuk Monument and the Pančevo Bridge, this is the first information after this accident.
Radovi na asfaltiranju obično podrazumevaju zaustavljanje saobraćaja na deonici koju treba sanirati i preusmeravanje saobraćaja ili, ako to nije moguće, izvođenje radova noću.
"Oni žele da povuku naše snage sa odbrambenih linija u oblastima Donjecka i Luganska. Bilo je samo pitanje vremena. Rusi uvek koriste podlu taktiku", kaže ukrajinski komandant jedinice sa dronovima.
Komentari 66
Pogledaj komentare