Ni godinu dana posle ubistva novinara Slavka
Curuvije, vlasnika listova “Dnevni telegraf”
i “Evropljanin”, drzavni organi ne saopstavaju
detalje istrage ovog brutalnog cina. Slavko
Curuvija ubijen je 11. aprila 1999. godine,
u vreme ratnog stanja, ispred ulaza zgrade
u kojoj je ziveo, u Svetogorskoj ulici broj
35. U utorak su se, u 10 casova, na Novom
groblju, na pomenu pored groba Slavka Curuvije,
okupili clanovi njegove porodice, prijatelji
i kolege. Secanju na Slavka Curuviju i njegovu
smrt, u Medija centru, prisustvovali su,
pored clanova njegove porodice, vise stotina
Curuvijinih prijatelja, kolega, pristalica
Studentskog pokreta "Otpor", opozicioni
politicari i predstavnici gradske vlasti.
Minutom cutanja odata je posta preminulom
Curuviji, da bi se, potom, prisutnima na
komemoraciji obratili Mitar Jakovlevski,
bivsi zamenik glavnog urednika “Dnevnog
telegrafa”, dramaturg Borka Pavicevic i novinar
Aleksandar Tijanic.
"Da li je Slavkova zrtva bila uzaludna?
'Sposobniji smo pametniji smo, lepsi, pobedicemo',
govorio je. Sa Slavkom sam proveo tri najznacije
godine svoje novinarske karijere i verovao
sam u njegov iskren napor da osvoji deo slobode,
ne samo za sebe. Zato i verujem u tu pobedu
i u duboku smisao Slavkove zrtve", rekao
je Mitar Jakovlevski.
"Otkako je zavladalo ovo sto je zavladalo,
od pres konferencije do svadbe ili sahrane,
sve je pocelo da nalikuje jedno drugome,
tako da ponekad ne znate gde se nalazite.
Prica se i u kapeli, smrt, zivot i rituali
ispraznili su se od sadrzaja i smisla. Na
sahrani Slavka Curuvije bila je apsolutna
tisina, ona koja katarzira sazaljenje i strah.
Ona koja licnoj drami daje tragicni smisao
jednog kolektivnog osvetljenja i smisla,
zato sto predstavlja poglavlje u politickoj
istoriji ovog naseg drustva", rekla je Borka
Pavicevic.
"Slavka nije smrt ucinila velikim, niti
je za zivota poboljevao od sindroma legende,
nije bio nameran da bude ni spomenik niti
deo istorije. Hteo je samo dve stvari: da
radi svoj posao i da zivi kao slobodan covek.
Kakva jeres u Srbiji sa iznutra zakljucanim
kapijama, kakav greh u sistemu koji je za
svoju osnovu uzeo strah i nesrecu sopstvenih
podanika, a samoodrzanje kao jedini cilj",
rekao je Aleksandar Tijanic.
Pismo Bogoljuba Arsenijevica Makija procitao
je Ivan Marovic iz Studentskog pokreta “Otpor”,
a potom su se okupljeni iz Medija centra
uputili ka Svetogorskoj ulici, mestu gde
je Slavko Curuvija ubijen, da prisustvuju
otkrivanju spomen ploce NUNS-a. “Na ovom
mestu je 11. aprila 1999, zbog kriticke reci
ubijen Slavko Curuvija novinar i vlasnik
“Dnevnog telegrafa” i “Evropljanina”. U znak
secanja - NUNS”, upisano je na spomen ploci
u Svetogorskoj ulici. Novinar Dragan Bujosevic,
zamenik glavnog urednika “Evropljanina”,
kazao je da je ovaj magazin najlepsi spomenik
Slavku Curuviji, a ova ploca najjezivija
opomena sta su nam oduzeli. Saobracaj je
u Svetogorskoj ulici zaustavljen, a ispred
spomen ploce, predsednica NUNS-a Gordana
Susa je podsetila na jednogodisnji muk drzave
rekavsi izmedju ostalog:
"Na danasnji dan pre godinu dana u ovom
hodniku, pred svojom kucom, ubijen je nas
kolega,
Slavko Curuvija. Ubica nije pronadjen. Zasto?"
Odavanje poste ubijenom Curuviji od poslanika
Skupstine Srbije na pocetku sednice parlamenta
zatrazio je predsednik Koalicije Vojvodina,
Dragan Veselinov, ali je njegov zahtev odbijen.
Medjunarodna federacija novinara i Svetsko
udruzenje novina pozvali su predsednika SRJ
Slobodana Milosevica da naredi hitnu istragu
o uzrocima proslonedeljnog pozara u Novom
Sadu, kao i da se razjasni tragicno proslogodisnje
ubistvo novinara Slavka Curuvije. Kampanja
je pozvala predsednika SRJ da "naredi hitnu
istragu o uzrocima pozara", podsecajuci
u pismu i da je pre godinu dana vlasnik i
izdavac
"Dnevnog telegrafa" i "Evropljanina"
Slavko Curuvija ubijen u Beogradu a da "prema
nasim saznanjima, nikakva istraga o tom ubistvu
nije preduzeta".
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare