Ideja je jednostavna, u drugom klubu će standardno igrati, steći neophodno iskustvo i vratiti se na 'Kamp Nou' i pomoći ekipi da osvoji nove trofeje.
Ali istorija pokazuje da ta politika ne funkcioniše u četvorostrukom prvaku Evrope. Od početka 'Drim tim' ere, 1988. godine, samo je Alber Ferer otišao na 'kaljenje' i vratio se i ostvario značajan uspeh u klubu.
Recimo, za vreme
Frenka Rajkarda, 10 fudbalera je otišlo na pozajmicu i više se nikad nije vratilo, a neki od njih su stigli kao velika pojačanja i zapravo su veliki majstori fudbala, kao
Huan Roman Rikelme. Pored njega, tu su bili i
Maksi Lopes, Saviola, Tijago Mota, Serhio Garsija...
Ista stvar se desila i za vreme
Pepa Gvardiole, koji je čak bio i trener Barselone B, pa nije uspeo mnoge talentovane igrače da uspešno 'prekomanduje' u prvi tim. Pored omladinaca,
Krkića na prvom mestu, posle pozajmica nisu više zaigrali ni
Hleb, Botia, Keirson, Kaseres, ako ni
Đovani dos Santos.
Posle odlaska Gvardiole i dolaska
Tita Vilanove, nastavilo se po starom.
Afelaj, opet Krkić,
Kuenka su odlazili i više se nisu vraćali.
Trenutno, u Barsi postoji nekoliko veoma talentovanh igrača koji bi mogli da odu na pozajmice u ozbiljne španske klubove, kao što je
Đerer Delofu, za kojeg su zainteresovani Sevilja, Sosijedad, Valensija i Borusija Dortmund. Iako se mladom napadaču predviđa uspešna karijera, fudbaler ne želi na pozajmicu, videvši šta se desilo prethodnicima.
Teljo, Bartra i
Rafinja su još na listi.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 9
Pogledaj komentare