Pregled NBA lige

Jedan moj prijatelj voli da kaže da je to za "verovali ili ne", da je gotovo nemoguće da u Srbiji ne može da se gleda NBA košarka - u zemlji čiji su građani najbrojniji gastarbajteri (bivši i sadašnji) u NBA - da je jedina opcija OBN kanal (ako ga ima u ponudi vašeg kablovskog provajdera). Zar je moguće da je situacija po tom pitanju ista kao i pre 20 godina, kada smo razmenjivali video snimke utakmica, okupljali se po stanovima i grupno ispred ekrana navijali, iako smo znali ko je pobednik, a ko ne.

Izvor: B92

Nedelja, 09.12.2007.

23:39

Default images

Danas se utakmice skidaju sa neta, režu na diskove, pa onda razmenjuju. Barem tako funkcionišu ljudi koje znam i o kojima znam da vole NBA. Znam i one druge, one koje ne vole "sve to", kojima je "sve to" dosadno i neinteresantno, a znam i "strucnjake" za koje to nije košarka, već zabava ili šta već. Te iste volim da pitam, a šta si gledao, i kada. Najčešći je odgovor muk. Istine radi, i ne očekujem nešto više, jednostavno ljudi vole da polemišu i o stvarima o kojima stvarno ne znaju dovoljno, o temama koje i ne razumeju do kraja. Ali na njih neću potrošiti više ni reč. Nažalost, situacija je takva kakva jeste.

Tokom boravka u Istanbulu, imao sam prilike da razgovaram i sa Bošom Tanjevićem, kome svakako pristaje ocena da je vizionar i čovek hrabar i voljan da prepozna i pomogne talenat i nesto novo i drugačije. Jedna od tema naših razgovora bila je i NBA liga, i jedna od Bošinih konstatacija mi je naročito bila zanimljiva - iskusni stručnjak je primetio da su danas utakmice tokom sezone mnogo kvalitetnije, zanimljivije, da ih igrači drugačije doživljavaju i da im više znače i da se to vidi i primecuje.

Do sličnog zaključka došao sam i sam i poslednjih nekoliko godina razgovaram o tome sa ljudima koji su u NBA košarci već duzi niz godina. Moje mišljenje je da je to "nesvesni" odgovor na promene u Ligi, ali da je to svakako korak napred, u pravcu daljeg razvoja.
O kakvim je promenama reč?

Pre svega, došlo je do velikih promena broja neameričkih igrača, kao i do velikih promena u njihovim statusima u klubovima za koje nastupaju. Pre dvadeset godina, njihov je broj bio daleko manji, baš kao i uloge koje su imali.

Danas je situacija drugačija, i veliki je broj timova u kojima su "stranci" najveće zvezde i nosioci igre. Teško je zamisliti San Antonio bez Duncana, Parkera, Ginobillija, Utah bez Okura i Kirilenka, Memphis bez Gasola, New Orleans bez Stojakovića, Houston bez Minga, Dallas bez Nowitzkog, Chicago bez Denga, itd itd.

Amerikancima je trebalo dugo vremena da shvate i prihvate činjenicu da se košarka i to kvalitetna košarka igra u mnogo zemalja na svetu (a od pomoći su bili i "uspesi" koje u poslednjih nekoliko godina postižu na FIBA takmičenjima ) i sada se posao u NBA "brani" i tokom sezone. Povećanje broja timova jeste dovelo do povećanja broja "radnih mesta", ali je s druge strane i broj neamerikanaca u stalnom porastu (što za posledicu ima veći broj američkih igrača u evropskim klubovima).
Promenio se i način na koji se trenerski rad posmatra, analizira i ocenjuje. Gazde i rukovodstva organizacija pokazuju tendenciju ka "skracivanju fitilja", sve je manje strpljenja i poverenja, a treneri se menjaju neuporedivo češće i brže nego u prošlosti, a i promene tokom sezone su postale uobičajenost.

Povećanje broja timova je otežalo misiju ulaska u playoff, i indirektno primoralo trenere da vode računa "kako izgledaju" i tokom sezone (uz to, dobar rezultat tokom šampionata može da pomogne u "pranju" fleka koje se eventualno naprave u doigravanju).

Posle dvadesetak odigranih utakmica, slobodno se može reći da neki od timova nisu na (očekivanoj) stazi uspeha, pre svih Miami. Riley teško, ili nikako, da ove sezone nađe igru koja bi pomirila sve interese i usmerila ih u pravcu interesa ekipe. Navodno, bilo je i slučajeva direktnog sučeljavanja trenera i O'Neilla (Mourning je bio u lozi unproforca), a Shaq svoj učinak i pad produktivnosti dovodi u direktnu vezu sa brojem lopti koje dobija, odnosno stilom igre ove godine.

Ni Chicago nije počeo kako se očekivalo, Skiles je prolazio kroz period ocenjivanja njegovog rada, no poslednjih 10 utakmica i skor 5-5 navode na zaključak da se situacija malo stabilizovala (počeli sa 1-5).
Prva ekipa Istoka, a i sampionata je Boston (u momentu pisanja imaju skor 18-2). Celticsi su neumoljivi kod kuće, pobeđuju u serijama i na dobrom su putu. "Sve zvezde" izgledaju skladno i harmonično na terenu, očigledno je uspostavljena odgovarajuća i hemijska i fizička formula.

Minnesota luta posle odlaska Garnetta, ima najlošiji start u svojoj istoriji, a dodatne probleme prave i povrede igrača. Nešto bolji su Sonicsi, s tom razlikom što više prostora daju svojim mladim igračima.

Za sada nema ni dobrih igara Memphisa, i opet počinju priče o Gasolovoj "slobodi", a vrlo slično je i u Sakramentu, gde se očekuju (i dobijaju) ponude za Bibbyja.

Broj 1 na Zapadu su Spursi, baš kao i Celticsi, bez greške na domaćem terenu, vrlo dobri i u gostima. Hornetsi su odlični, i priznajem da nisam iznenađen, kako njihovim rezultatima, tako i Stojakovićevim partijama.

p.s. pokušajte da "skinete" utakmicu Orlando-Boston, sigurno najbolja koju sam pogledao ove sezone.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

28 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: