Tokom jednog veka, jedan molekul PFTBA ima uticaj na klimu kao 7.100 molekula ugljen-dioksida, izjavila je Andgela Hong, vođa studije koja je identifikovala
perfluorotributylamin.
“Tvrdimo da PFTBA ima najveću radijativnu efektnost u poređenju sa bilo kojim drugim molekulom koji je detektovan u atmosferi do sada”, izjavila je Hongova.
Električni uređaji poput tranzistora i kondenzatora, koristili su PFTBA od početka prošlog veka, piše Guardian, iako je njegov uticaj na klimu tek sada utvrđen.
I poput sličnih industrijskih hemikalija,
perfluorotributylamin nije regulisan nikakvim klimatskim zakonom.
Istraživači su otkrili da, kada se uporedi sa ugljen-dioskidom, postoji jako malo
perfluorotributylamina u atmosferi – 0.18 delova na trilion oko Toronta, gde je studija sprovedena, u poređenju sa 400 delova na milion CO2.
I dok okeani i drveće upijaju ugljenik, istraživači tvrde da niko ne zna kako atmosfera može da se oslobodi nove hemikalije koja može da se zadrži i do 500 godina.
“Moramo da se postaramo da udeo
perfluorotributylamina ne poraste i postane jedan od glavnih uzroka daljeg globalnog zagrevanja”, tvrde istraživači.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 7
Pogledaj komentare