Film o danu u životu tri prijatelja iz emigrantskih porodica, Vinsa, Ibera i Saida, i jednog pištolja, koji iz izolovanog predgrađa (
banlieue) gde su proterani državnim planom odlaze u centar Pariza, ima više nego kultni status u Beogradu. Iako predstavlja odličan presek socijalnih i rasnih zbivanja u tadašnjoj Francuskoj koja se, čini se neopravdano, diči svojim egalitarističkim društvom kroz državni moto, priča
Mržnje se očigledno, a posebno kada je reč o položaju mladih ljudi – u Francuskoj potomaka emigranata, u Srbiji bilo koga – može povezati sa našom aktuelnošću.
Ako ste francuski turista u Beogradu, vrlo je verovatno da vam meštani neće demonstrirati znanje francuskog jednim
Bonjour,
Merci ili
Voulez-vous couchez avec moi , već deklamujući celokupni uvodni monolog iz
Mržnje:
C'est l'histoire d'un homme qui tombe d'un immeuble de cinquante étages. Le mec, au fur et à mesure de sa chute se répète sans cesse pour se rassurer : jusqu'ici tout va bien, jusqu'ici tout va bien, jusqu'ici tout va bien. Mais l'important n'est pas la chute, c'est l'atterrissage . (To je priča o čoveku koji pada sa zgrade od pedeset spratova. Dok pada, lik sebi ponavlja da bi se utešio: za sada je sve u redu, za sada je sve u redu, za sada je sve u redu. Ali nije važno kako padaš, već kako se prizemljiš.)
Osim poznavanja dijaloga, oni tetoviraju citate, scene i crtaju grafite posvećene ovom filmu. Kultni status ovog filma u Beogradu možda će najbolje objasniti tri priče beogradskih „Vinsa, Ibera i Saida".
Ostatak teksta pročitajte na Vice.com/rs
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 16
Pogledaj komentare