U rečniku ne postoji reč koja bi makar približno sažela sva lica savremenog Izraela. Mnogoobrazna zemlja istrajnog naroda, pomirljivih i nepomirljivih razlika, skromnosti i raskoša, hipermodernog i drevnog, zemlja zaceljenih i otvorenih rana, zemlja hodočašća, svetinja nad svetinjama, stradanja, dugog pamćenja...
Autor: Milena Mihaljčić
|
Izvor: BelGuest magazin
Ovaj putopis počinje na telavivskom aerodromu, modernoj vazdušnoj luci, koja nosi ime oca države – Ben Guriona. U svet jevrejske zemlje uvodi nas menora – sedmokraki svećnjak, koji je kao stilizovana skulptura postavljen na izlazu aerodromske zgrade. Krećemo ka Tel Avivu – gradu svetlosti i nebodera. Na odredište – hotel „Crown Plazzu“ na samoj obali Mediterana – stižemo kasno u noć. Zaliv se ne može obuhvatiti pogledom, titraju svetla visokih građevina, većinom hotela poznatih svetskih lanaca. Iako je kasno, želim da osetim grad. Sa Ulice porodičnih kuća s lepim dvorištima podsećaju na beogradske kvartove poput Neimara. Prošla je ponoć, a u bulevaru kafića, bistroa i restorana život vri. Mnogo, mnogo mladih evropski odevenih ljudi. Za noćno doba to i nije ništa neobično, ali se i u dnevnom životu na ulicama susreće dosta mladih i dece. Izrael je ne samo po utisku već i po brojkama zemlja mladih ljudi i novih naraštaja.
Jutro na obali Sredozemlja
Svanulo je sunčano, plavo jutro. U sobu nam najpre donose „Jerusalim post“. Silazim u salu za doručak i ne mogu da verujem očima. Plavetnilo neba i mora ušlo je kroz prozore, prizor je blistav, oko je puno lepote. A susret sa posluženjem doživljaj je za sebe. Obilje hlebova, salata, namaza, sireva... Miriše na začine. Vremena je malo, krećemo na put. Okrećemo leđa moru, i sada možemo da vidimo osunčano lice Tel Aviva. U kvartove jednospratnica uselili su se soliteri i grandiozne poslovne zgrade. Zadivljujuće deluje arhitektura „Ramat Gana“ – središta svetske trgovine dijamantima. Idemo ka Jerusalimu. Pejzaž priobalnog Izraela krase raskošne mediteranske biljke, ali krajolik ubrzo počinje da se menja – prolazimo kroz brežuljkaste, a potom brdovite predele oskudnog rastinja.
Trgovaèki deo grada
Zid plača i crkva Svetog groba
Dolazimo pred kapiju Jafa i ulazimo u zagrljaj zidina najsvetijeg grada na svetu. Put nas vodi kroz Jermensku četvrt. Vodič nam pokazuje glavnu rimsku trgovačku ulicu – Via Cardo, koja je i za današnje pojmove ogromna. Atmosferu rimskog razdoblja živo nam dočaravaju moderni murali s prizorima iz života nekadašnje glavne tržnice. Prelazimo u Jevrejsku četvrt. Susrećemo se s ortodoksnim Jevrejima, koji su odeveni po drevnim propisima Tore. Približavamo se Zidu plača – svetinji nad svetinjama jevrejskog naroda. S najdubljim poštovanjem ulazim u ženski prostor i posmatram Jevrejke kako zadubljeno izgovaraju molitve. Bilo je teško prići Zidu. Žene su svojim telima i rukama dodirivale kamene blokove, predano se molile i u pukotine između kamena stavljale papiriće s molbama upućenim Bogu. Razmišljam o istrajnosti naroda koji je toliko vekova čeznuo i na koncu dočekao da se slobodno klanja ostatku zapadnog zida svog postradalog hrama.. Krenuli smo potom u Hrišćanski kvart, kratko prošavši kroz živopisni trgovački deo muslimanskog starog grada. Nismo imali vremena da prođemo čitavu Via Dolorosu – Hristov put suza, koji se sastoji od četrnaest stanki Isusovog stradanja. Obišli smo poslednje i najvažnije mesto – Raspeće i Sveti grob. Crkva u kojoj se nalazi najveća hrišćanska svetinja – grob Spasitelja – danas je veliki arhitektonski kompleks pod kupolom, ali, u poređenju s velelepnim katedralama i sabornim hramovima širom hrišćanskog sveta, ona izgleda više nego skromno. Ta skromnost zdanja i jednostavnost kamene kapela Groba Hristovog samo pojačavaju osećanje i svest da se nalazite na mestu koje vas najdublje određuje. Pokloniti se i dotaći grob Isusa Hrista san je svakog Hrišćanina. U svečanom miru, tiho, na mesto poklonjenja ulaze ljudi svih boja kože i, uprkos svim razdorima, prolazeći kroz tu raznoliku povorku vernika, shvatate veličinu univerzalne religije i smisao stradanja. Zanimljivo je da ključeve te svetinje cele hrišćanske vaseljene, još iz vremena Saladina, čuvaju dve muslimanske porodice, koje svakog dana otvaraju njene dveri. Dan pun utisaka i emocija završavamo u Abu Gošu – arapskom selu nadomak Jerusalima, koje je poznato po dobrim restoranima. Naš domaćin je Adir Elal, direktor „Airport Cityja Beograd“, koji nam, u duhu istinskog gostoljublja, znalački odabira meni ukusnih i neobičnih jela i slasnih arapskih kolača.
Dan kada sve staje
U času zalaska sunca, u petak, počinje Šabat, jevrejski sveti neradni dan. Pred smiraj dana odlazimo na Florentin – lepu ulicu u Tel Avivu, gde pred svaki Šabat izlaze umetnici i zanatlije i na tezgama prodaju svoje rukotvorine – tu su hamse – simboli sreće i zaštite doma, menore i hanukije, nakit, prelepo oblikovane trice i kučine... Kad je zašlo sunce, Florentin je opusteo, pa prelazimo na Šuk – obližnju živopisnu orijentalnu pijacu, koja miriše na začine i plodove Mediterana. Na tezgama se guraju narovi i džinovske urme, tu su prodavnice delikatesnih sireva, suvenira, svega i svačega. Kada se i pijaca ispraznila, krećemo ka Jafi. Na ulazu u grad susrećemo arapske svatove. Gromoglasna muzika ispraća mladence. Penjemo se na uzvišenje iznad stare luke, pa prelazimo most sa zodijačkim znakovima i sa uzvišenja posmatramo Tel Aviv, koji nestvarno svetli duž horizonta. Veče završavamo u ugostiteljskom kvartu, u jednom elegantnom italijanskom restoranu, gde, uz ukusnu hranu, pijemo i istančana izraelska vina. Gazda restorana želi da nam predstavi posluženo vino. Živo nam priča o usponu vinogradarstva u Izraelu i grešci Rotšildovih, koji su zasadili pogrešne sorte, pa se dugo smatralo da zemlja nema tlo pogodno za uzgoj loze. Zasađeni su novi vinogradi drugih sorti loza, od kojih se danas prave sofisticirana i tražena izraelska vina.
Hotelski kompleks na Mrtvom moru
Dan ispod mora
U subotu ujutro krećemo na još jedno uzbudljivo putovanje. Naš vozač Šmulik iscrtao nam je na karti planiranu maršrutu. Putovaćemo istočno od Jerusalima, proći ćemo kroz delove palestinske teritorije, a potom se spustiti u Jerihon i na obalu Mrtvog mora. Linija na iscrtanoj karti produžava se dalje ka Negevu. Prolazak kroz palestinsku teritoriju nikom nije bio prijatan. Šmulik nam pokazuje mesta na kojima su vođene borbe i mesta terorističkih napada, iznosi i strašne podatke o mrtvima i ranjenima. Da bi sprečila upade i predupredila napade, izraelska vlada je podigla visoke zidove oko autoputa. Ne usuđujem sa da mislim o životu iza tih zidina. Iz tmurnog raspoloženja trgao nas je jedan beduin sa svojom okićenom kamilom. Stajali su pored velike kamene piramide, na kojoj je pisalo: Nivo mora. Počinjemo da se spuštamo, sve niže, ka najnižoj tački na svetu.
U daljini se nazire legendarni Jerihon, a reku Jordan, koja tu uvire u Mrtvo more, ne vidimo, ali vidimo njen blagotvoran uticaj koji pejsaž boji u zeleno. Mrtvo more izgleda kao i svako drugo, ali masiv Jordanskih planina, koji se izdiže nad njim, čitavoj slici daje dramatičnu crtu. Prolazimo kroz zemlju urminih palmi. Vredni Izraelci su navodnili taj predeo i napravili elitne turističke komplekse. Usput, svraćamo i u fabriku „Ahave“, koja pravi kozmetiku od mineralnog blaga mora. Prvi predah imamo u hotelu „Hod Hamidbar“. Čeka nas tretman u zatvorenom spa centru i kupanje u Mrtvom moru. Radoznalost i uzbuđenje rastu. Na jednoj reklami koja poziva na odmor na Mrtvom moru objavljena je fotografija čoveka koji sedi na vodi i mirno čita novine. I zaista je tako – plivati se ne može. Voda je toliko gusta da imate utisak kako ste ušli u uljani rastvor.
Liznete li more, ono će vas ispeći kao esencija izmešana s pelinom. Ali plutanje i lenstvovanje čisto je uživanje. Prelazim u spa centar živo zainteresovana za sve moguće kupke od lekovite vode. Ulazim u saunu i tu susrećem Izraelca poreklom iz Rusije. Razgovaramo na ruskom jeziku i on mi priča kako već trideset godina dolazi ovde da se leči i okrepljuje. Sada je penzioner, a sav svoj radni vek proveo je kao traktorista. Čuo je za Srbiju.
Pustinja Nageb
Čarobna pustinja
Iscrtana mapa puta nije ni na polovini. Krećemo dalje – ka pustinji Negev. Žurimo da stignemo pred zalazak sunca, jer, kako nam je ispričala Marina Deleon, koja je u Negevu bila još kao dete, najlepša slika koju nosi u sebi je svetlost Sde Bokera u smiraj dana. Stižemo u poslednji čas – vidikovac nad Negevom mesto je na kome je, po sopstvenoj želji, sahranjen Ben Gurion. Odajemo poštu ocu modernog Izraela i silazimo do ivice platoa odakle puca pogled na nepregledno prostranstvo. Nisam ni sanjala da pustinja može biti lepa – ona ima hiljade boja, sve moguće nijanse mrkih, smeđih, žućkastih i ružičastih tonova. U daljini boje prelaze u beličastu maglu, ali pustinja je svuda oko nas. Zaveštanje Ben Guriona sunarodnicima vezano je za ovo lepo, surovo i besplodno mesto. On je imao viziju buduće navodnjene i plodne zemlje. Vizija se još nije ostvarila, ali je poseta obližnjem kibucu – Sde Bokeru razvejala našu skepsu da je, mada natčovečanskim naporom, Negev moguće pretvoriti u rajski predeo. U kibucu nas dočekuje Zvi Remak, čovek koji je zadužen za vinograde i proizvodnju vina. Nudi nas svojim vinima i pokazuje slike vinograda koje je, posle školovanja u Kaliforniji, sam zasadio. Ti vinogradi su deo Negeva i tek tada shvatamo da se vizija Ben Guriona može ostvariti. Pričamo i o organizaciji života u kibucu – naš sagovornik pomalo jetko kaže da su kibuci na izdisaju, ali na naše pitanje da li bi odabrao neki drugi način života, odlučno odgovara: „Ne, to je moj put!“ Slika Izraela je kompleksna i u toj ravni paralelno postoje dva sistema – kapitalizam koji dominira, ali opstaje i komunistička ideja kibuca. Mnoge zajednice te vrste uspešno su se prilagodile novom dobu, pa se bave turizmom, ekološkom proizvodnjom hrane i drugim kurentnim delatnostima.
Oproštaj od Sredozemlja
U četiri dana putovanja stali su čitavi svetovi, ali ja osećam da Izrael nisam ni dotakla. Iskradam se iz ekipe i odlazim na peščanu plažu koju sam prethodnih dana čežnjivo gledala s prozora. Skidam cipele i bosa hodam po pesku. Ulazim u vodu do članaka, slušam ritam talasa i razmišljam o utiscima koje sam stekla o ovoj zemlji – istovremeno podeljenoj i čvrsto ujedinjenoj. Sami Jevreji se među sobom suštinski razlikuju – pristigli su sa svih kontinenata, donoseći različite navike, jezik i kulturu. Jedni su ultrareligiozni, drugi su ultramoderni. Jedni žestoko rade po pravilima kapitalizma, drugi rade u kibucima i sve što steknu međusobno dele. Zemlja je malo-malo u ratu i sukobima, ali i pored svega toga, ona cveta, ide napred, neguje mlade naraštaje. Rastala sam se od Sredozemnog mora, obećavši mu da ću svakako ponovo doći i pokušati da bolje upoznam ovu beskonačno zanimljivu regiju. U mislima sam napravila skicu tog budućeg putovanja: biće tu plodna Galileja i Nazaret i Šim Šit – sunčano naselje arhitekte Zvi Springera, u planu je i tvrđava Masada – simbol nepokolebivog otpora Jevreja svakom okupatoru. U Jerusalimu ću provesti više dana i obići sva sveta mesta, zaviriću u male magaze jerusalimskih bazara, obići Muzej holokausta, pogledati kako izgleda gotovo zdanje u ulici Kuk br. 7.
Foto: Miodrag Trajković
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
U Albaniji je počela gradnja deonice Miljot–Baldren, u okolini Lješa, čime se nastavlja izgradnja ključnog severnog pravca buduće Jadransko-jonske saobraćajnice. Nakon završetka ove deonice, preostaje još pravac ka Murićanu i granici sa Crnom Gorom.
Američlka politička organizacija Republikanci za nacionalnu obnovu saopštila je danas da bi američki predsednik Donald Tramp trebalo da se odazove pozivu predsednika Srbije Aleksandra Vučića i poseti Srbiju.
Sukob na Bliskom istoku – 104. dan. Predsednik SAD Donald Tramp je objavio da obustavlja planirane napade na Iran. Izjavio je da uskoro očekuje da bude potpisan sporazum sa Iranom, istakavši da su "dokumenti blizu konačnih oblika".
Iako se kalcijum najčešće povezuje sa zdravljem kostiju, njegova uloga u organizmu je mnogo šira. Ovaj mineral je neophodan za pravilan rad mišića, nerava i srca. Ipak, mnogi ljudi ga ne unose u dovoljnim količinama.
Ergin Ataman, trener Panatinaikosa, izneo je ozbiljne optužbe nakon pete utakmice finala grčkog prvenstva, tvrdeći da je centar Olimpijakos Tajrik Džons fizički napao Kendrika Nana u prostoru kod svlačionica.
Francuski predsednik Emanuel Makron ugostiće u sredu američkog predsednika Donalda Trampa na večeri u Versajskoj palati, saopštila je danas Makronova kancelarija.
Rat u Ukrajini – 1.571. dan. Sukobi se nastavljaju uz nove napade dronovima i artiljerijom, dok Moskva najavljuje pojačane udare, a Kijev upozorava na moguću eskalaciju raketama "Orešnik".
Sukob na Bliskom istoku – 106. dan. Pojavili su se detalji mogućeg sporazuma između SAD i Irana, berze su reagovale rastom, dok sukobi u Ormuskom moreuzu ne prestaju.
Predsednik Srpske napredne stranke Miloš Vučević poručio je danas u razgovoru sa građanima u mestu Deronje u opštini Odžaci da su predstojeći izbori pitanje očuvanja države i stabilnosti Srbije.
Američki predsednik Donald Tramp izjavio je da će sporazum između SAD i Irana biti potpisan u nedelju, 14. juna, tvrdeći da bi to dovelo do trenutnog otvaranja Ormuskog moreuza i promene odnosa između dve zemlje.
Jedan manje poznat ratni film dostupan na Netflix poslednjih je godina stekao brojne obožavaoce, koji ga porede s klasicima žanra poput filma "Spašavanje redova Rajana".
Neki su je već proglasili nezvaničnom himnom Svetskog prvenstva u fudbalu 2026. Kako je jedna pesma Dubioze kolektiv stara više od deset godina uspela da osvoji Balkan – a i mnogo šire?
The Air Force of the Armed Forces of Ukraine warned on Friday, June 12, about a high probability that Russian forces will use “Oreshnik” medium-range ballistic missiles.
The European Migration Pact, a comprehensive legislative package establishing common rules for migration management, border control, and asylum procedures, begins to apply today in all member states.
The U.S. website Axios reported that four aircraft of the United States Air Force have taken off for Europe as part of preparations for a possible signing ceremony of an agreement between the United States and Iran to end the war.
Na Reditu se ovih dana govori o pomalo bizarnoj priči koja tehnički nema veze sa gejmingom, ali nosi zanimljivu pouku: gejmerski kompjuter spasava život.
Peugeot je ove nedelje zvanično predstavio E-208 GTi, prvi potpuno električni model sa legendarnom GTi oznakom, a sada su poznati svi tehnički detalji, kao i cena ovog automobila.
Komentari 10
Pogledaj komentare