U poređenju sa 2008. godinom priliv je bio veći za oko 700 miliona evra ili oko 27 odsto, piše "Politika". Podatke o deviznom prilivu po osnovu doznaka fizičkih lica NBS dobija od poslovnih banaka, ali mnogi novac ne šalju preko banke, nego donose, tako da je suma možda i veća, navode analitičari.
Po statistici NBS, od 2005. do 2009. godine devizni priliv od doznaka iznosio je više od 13 milijardi evra, a od 2000. do 2005. još 11,5 milijardi dolara.
Neki se verovatno pitaju koliko bi danas u Srbiji plaćali evro da su pošiljke "dragih naših" bile, na primer, samo za trećinu manje.
Tu računicu niko nije pravio. Bez sumnje, granica od 100 dinara za evro odavno bi bila prekoračena.
"To što smo proteklih godina za oko petinu više trošili nego što smo proizvodili, dobrim delom se pokrivalo obilnom pomoći Srba iz dijaspore", ukazuje
Goran Nikolić, saradnik Instituta za evropske studije. "Što je najvažnije, te pare ne moramo da vraćamo, na primer Svetskoj banci ili MMF-u, čiji se krediti smatraju veoma povoljnim”, rekao je on.
Nikolić podseća da su doznake bitan činilac i povećanja devizne štednje (s jedne milijarde 2003. na više od šest milijardi evra na kraju 2009).
Znatan deo unetih deviza se štedi u bankama, koje nude i višestruko veće kamate od uobičajenih u Evropi i svetu.
“Ipak, samo mali procenat deviznih doznaka je korišćen za štednju i za ono što se naziva produktivnim investicijama, koje donose dohodak i otvaraju nova radna mesta”, kaže
Vladimir Grečić, saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 24
Pogledaj komentare