Deca iz Liplja pisala Incku: Zar mi nismo jednaki?

Zvornik -- Grupa od 12 učenika bošnjačke nacionalnosti od prvog do petog razreda još uvek ne pohađa nastavu u osnovnoj školi u Liplju kod Zvornika.

Izvor: klix.ba
Podeli
Fotoilustracija: Getty images/ Sean Gallup
Fotoilustracija: Getty images/ Sean Gallup

Učenici izostaju sa nastave jer im je onemogućeno izučavanje bosanskog jezika, prenosi Klix.ba.

Roditelji i učenici područne škole iz Liplja nadomak Zvornika 1. septembra stupili su u štrajk zbog činjenice da im je nametnuto izučavanje "jezika bošnjačkog naroda", a ne bosanskog jezika.

Učenicima je u školskim knjižicama na kraju prošle školske godine umesto bosanskog jezika upisan "jezik bošnjačkog naroda", iako je ranije obećano da do toga neće doći.

Tim povodom oni su odlučili napisati pismo i adresirati ga visokom predstavniku u BiH Valentinu Incku u kojem su naveli da čekaju "pravo rešenje i izlaz" iz te situacije, kako bi konačno mogli u školske klupe.

"Svi smo uzbuđeno čekali prvi dan škole, s već spremnim rančevima, pernicama i sveskama. Roditelji su nas spremali za školu u novim uslovima, pričali nam o malim junacima što će u ovu školsku godinu kročiti na nešto drugačiji način, pod maskama i s posebnim oprezom. Bili smo spremni da budemo svojim roditeljima i celom svetu ti junaci koji će pokazati kako znaju čuvati i sebe i celu planetu. Ipak, mi i jesmo budućnost planete, zar ne", upitali su Inzka.

"Gledali smo i gospođu Cvijanović kako svim đacima poručuje da im želi srećan prvi dan škole. Nažalost, gospođa očigledno nije mislila i na nas, jer zašto bi nju i druge bilo briga što nekoj tamo djeci u nekom Liplju nije dozvoljeno da budu kao drugi i da školsku godinu započnu konačno riješenim pitanjem njihovog maternjeg jezika. Da gospođa zaista želi da svi budemo sretni, ne bi nam uskraćivala naše pravo da se obrazujemo na onom jeziku koji svi mi znamo kao svoj maternji - na bosanskom jeziku", poručili su đaci u pismu.

Upitali su da li su "dovoljno vredni da budu jednaki" i "zar treba da se odreknu onog jezika kojim govore u svojim kućama".

"Jezika naših roditelja, naših nana i dedova? Jezika na kojem su nas naše majke othranile, pevale nam na njemu uspavanke i u školu nas ispraćale? Gospodine, koga vređa taj jezik i zašto? Možda nam Vi možete objasniti, jer imamo samo gomilu pitanja i nijedno rešenje i nijedan odgovor", navodi se u pismu.

Pozvali su Inzka da im pokaže da je nekome tamo ipak stalo do njih i da im pomogne da ostvare ono što je njihovo pravo.

"Dođite, posetite nas i uvedite nas u đačke klupe, ne dopustite da se preko naših dečijih leđa lome kola politike", poručili su đaci u pismu.

strana 1 od 240 idi na stranu