Mnogi ljudi koji su se izvukli iz "sigurne smrti", kasnije su tvrdili da, dok su umirali bili su okupani jarkom svetlošću i osećali potpuni mir hodajući tunelom.
Neki su svoj "susret sa smrću" opisali kao da su videli Isusa Hrista ili proroka Muhameda, dok su drugi navodili da su lebdeli iznad svog tela koje je ostalo da leži na samrtničkoj postelji.
"Jarka svetlost je posledica električne aktivnosti umirućeg mozga. Smrt nije raj, a ni pakao", tvrde naučnici.
Istraživanje sprovedeno na mozgovima osoba na samrti koje pate od neizlečivih bolesti otkrilo je iznenadan porast aktivnosti mozga svega nekoliko momenata pre smrti.
Lakmir Čavla, jedan od istraživača, smatra da su fenomeni, koji se često vezuju za odrežene natprirodne momente, ustvari rezultat naglog otpuštanja električne energije dok mozak ostaje bez kiseonika.
Naučnici su ustanovili da kako se protok krvi kroz telo smanjuje, tako čelije kojima ponestaje kiseonika otpuštaju poslednji električni impuls.
„Ovakva reakcija ćelija počinje u mozgu nakon čega se širi celim telom što može objasniti tako slikovite prizore kod osoba koje su na samrti – što može objasniti brojne priče osoba koje su se nalazile par minuta bez vitalnih funkcija ali su na kraju intervencijom medicinskog osoblja uspešno vraćene u život“, smatraju naučnici.
Istraživači smatraju da de velike količine ugljen-dioskida u krvi menjaju hemijski balans unutar mozga što ga može prevariti da iznenada počne da „viđa“ određene stvari koje mnogi ljudi vezuju za bliska iskustva sa smrću.
Ovo je prvo istraživanje koje sugeriše da sva iskustva "bliskog susreta sa smrću" imaju fiziološki uzrok i isključivo biološko objašnjenje, tvrde u žurnalu “Palliative Medicine” gde su objavljeni rezultati istraživanja američkog tima naučnika.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 55
Pogledaj komentare