Motovun, opaki ritam festivala

Filmski festival u Motovunu vjerojatno je najstresniji za vrijedne žitelje toga grubo istesanog, na brdu stiješnjenog, pomalo klaustrofobičnog istarskog gradića. Naime, oni od njega koliko imaju, toliko i nemaju koristi. Svatko od njih, lijepo ili makar mirno, živi i bez toga festivala: uzgajaju vinograde, vode vlastite firme, rade u državnoj službi. S druge strane, festival gradiću, uz neprospavane noći, ipak donese i nezanemariv profit. Privlačnost stresa

Međutim, pitanje je žele li nasljednici legendarnog Velog Jože da im jednom godišnje mlađarija remeti stoljetni mir, tako što zaposjedne kamp u podnožju pa otamo buči i širi “nemoral” 24 sata na dan...

U stvari, za svakog je taj filmski festival stresan. Možda je upravo zato i privlačan. Naime, stiješnjena arhitektura srednjovjekovnog grada, preobilan program, okomite zidine nad čijim rubovima vise grozdovi opijene mladeži, sparina, uski prolazi, sve to stvara stres ili nekovrsnu omamu i u posjetitelja i u gostiju.

Pod jednakim stresom su i organizatori, koji ne znaju gdje im je glava a gdje rep, a u manjem stresu nisu niti novinari, osobito filmski kritičari, kojima je u takvoj stresnoj a razdraganoj, vrućoj i užurbanoj atmosferi, teško pronaći put do svih projekcija.

Gotovo bi se moglo reći da je posjetitelju motovunskog festivala stres imanentan. Oni koji su došli samo zbog filmova, neće imati uvjete da ih u miru pogledaju, a oni koje filmovi uopće ne zanimaju, neće moći izbjeći da sjede na projekcijama. Puli oteli muving

Na neki način, glavni je uspjeh ovog festivala što je stvorio neobičan kulturno-društveni događaj na jednom pomalo čudnom, inače u stoljetni mir potonulom mjestu.

Naime, motovunski festival nikad se budžetom nije približio pulskom. Nadalje, on nije pokazao ambiciju da postane prestižan. Na koncu je ispalo ovako: Motovun je Pulskom festivalu oteo dušu, ono što se nekad u slengu nazivalo muvingom, a Sarajevo mu je otelo prestiž i pozicioniranje na međunarodnoj festivalskoj mapi. Turizam i druženje

To što su organizatori ovogodišnji program nazvali, otprilike, organiziranim kaosom, govori prije svega o tome da su, čini se definitivno, odustali od ambicije da se profiliraju u klasičan filmski festival, koji ima svoj klasični rejting, što veći to bolji, nego su se ponajprije okrenuli turizmu i druženju. Premda Motovun svake godine pohode ugledni gosti, njihov dolazak prečesto nije potaknut nekim boljim razlozima od slučajne dostupnosti. Mjesto dobre zabave

Dakle, motovunski festival s godinama postaje sve simpatičniji medijima, sve privlačniji posjetiteljima, sve turističkiji i sve opušteniji, a sve manje filmski relevantan.

Drugim riječima, on se postupno provincijalizira, i postaje, prije svega, mjesto dobre zabave, nekovrsno intelektualno Zrće, a sve manje, međunarodni kulturni događaj.

Bilo kako bilo, formula koju Motovun nudi nije istrošena, no budućnost festivala uvijek će ovisiti o nekoj neodređenoj “modi” koja ga uzdržava, a koja, kao i svaka moda, začas može pasti u zaborav. Gosti festivala: Cooleri, velikani, genijalci, zvijezde

- Maki Kaurismaki

- Jason Biggs

- Ken Loach

- Istvan Szabo

- Stephen Daldry i Jamie Bell

- Terry Jones