Dačić: U 2015. će čitav svet razumeti srpski

Autorski tekst Ivice Dačića, ministra spoljnih poslova Srbije, za Nedeljnik koji će od 1. januara biti predsedavajući Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS).

Info

Izvor: B92

Četvrtak, 25.12.2014.

10:23

Default images

Kao i pre četrdeset godina, kada je Jugoslavija bila jedan od inicijatora i osnivača Konferencije o evropskoj bezbednosti i saradnji, svet je i danas suočen sa svojevrsnim hladnim ratom, njegovom digitalizovanom verzijom, u kojoj virtuelne nisu samo civilne žrtve i novac koji, sve strane, zaista gube. Srbija, na čelu OEBS-a ne treba, naravno, da sve to doživi kao puku mogućnost da se umeša u ovu borbu Titana.

Prošli bismo kao svaka omanja riba, koja bi probala da se ubaci u grupu ajkula koje se biju oko plena. Postali bismo i sami plen, pre nego što i priđemo komadiću koji nam se učinio tako masan, sladak, i vredan rizika

Ima prilika koje države ne smeju da propuste. Predsedavanje OEBS-om je za Srbiju upravo to - prilika koja se ne propušta.

Zemlja koja je, na najgori mogući način, osetila šta znači izolacija, izopštavanje sa međunarodne scene, od 1. januara će dobiti šansu da svoje teško iskustvo pretvori u jasan dobitak.

Predsedavaće organizacijom koja je, u vreme ukrajinske krize, jedini mogući most između ponovo sukobljenih džinova međunarodne zajednice.

Kao i pre četrdeset godina, kada je Jugoslavija bila jedan od inicijatora i osnivača Konferencije o evropskoj bezbednosti i saradnji, svet je i danas suočen sa svojevrsnim hladnim ratom, njegovom digitalizovanom verzijom, u kojoj virtuelne nisu samo civilne žrtve i novac koji, sve strane, zaista gube.

Srbija na čelu OEBS-a ne treba, naravno, da sve to doživi kao puku mogućnost da se umeša u ovu borbu Titana. Prošli bismo kao svaka omanja riba, koja bi probala da se ubaci u grupu ajkula koje se biju oko plena. Postali bismo i sami plen, pre nego što i priđemo komadiću koji nam se učinio tako masan, sladak, i vredan rizika.

Takođe, Srbija ne sme sebi da dopusti i primisao da može da sudi bilo kome od velikih igrača. Ova igra se igra po njihovim pravilima, u njihovim rukama su i mač i pogača, i zločin, i kazna, i bilo kakav naš sud, ne samo da ne bi priznali, nego bi nam, opet po kratkom postupku, odmah i presudili. Bez prava žalbe.

I šta nam onda preostaje? Upravo ono što sam i pomenuo na početku. Da probamo da budemo onaj predsedavajući OEBS, koji će čitavoj organizaciji pomoći da bude most, veza i komunikacioni azil sukobljenim stranama.

Da se pozovemo na svoje iskustvo, i da ne prestanemo da sa svima razgovaramo, ubeđujući ih samo u jedno - da je razgovor, dijalog, između njih, jedini način da se čitava priča reši.

Ono što je, pri tom, za nas dobro, jeste činjenica da postajemo predsedavajući u trenutku kada ni sa jednim od boraca u ringu nemamo nikakve neraščišćene račune, niti bilo koji problem zbog kojeg bi nas, bilo ko od njih, doživeo kao neprijatelja, ili čak opasnost.

Mi smo zemlja ni na istoku ni na zapadu, zemlja susreta, država koja je, posle burne vojne istorije, postala najveći pobornik razgovora kao jedinog rešenja.

Mi smo shvatili da samo oni koji ne umeju da pričaju, moraju da se biju.

I odlučili smo da naučimo upravo to. Da pričamo. Opismenili smo se, na neki način. I svakako opametili.

Nismo više ni krvnik, ni žrtva, a obe su poznate upravo po tom strašnom ćutanju.

Srbija danas razgovara sa svima, i veruje da baš ti razgovori mogu da budu most o kojem veći deo sveta danas sanja.

I to je ta naša prilika.

Da rečima povežemo one koji, u mukloj tišini, jedni na druge pucaju.

I, naravno, da ugled koji smo stekli, i koji ćemo, ubeđen sam u to, povećati tokom jednogodišnjeg predsedavanja jednom od najznačajnijih svetskih organizacija, iskoristimo da i u našem dvorištu, u Srbiji, ponovo osetimo onu vrstu samopoštovanja, dostojanstva i digniteta, koje smo, tokom godina izgubili.

I da ponovo i sami počnemo međusobno da razgovaramo.

Zemlja koju svet poštuje nema razloga da ne poštuje samu sebe.

A neki put mi se čini da samo to i radimo, ništa drugo. Mi se rečima, već jako dugo, gađamo, nišanimo i pokušavamo da ih koristimo ne bismo li nekome došli glave.

Reći nešto ružno o nekome, osuditi ga, napraviti se duhovit i pametan na tuđ račun, namazati blatom... to su osnovne discipline svakog razgovora u Srbiji, pa se, čini nam se, ništa drugačije ne ponašamo ni prema našem predsedavanju OEBS-om, niti prema bilo kojem drugom dostignuću ove i prethodne Vlade.

I zato smo već u Srbiji proglašeni gubitnicima, zato se tako gromko govori da ćemo propasti tokom predsedavanja, da ćemo biti izloženi strašnim pritiscima, da ćemo biti uslovljeni, s jedne strane ruskim gasom, a s druge evrointegracijama, da ništa nećemo znati niti umeti...

Zaboravili smo da je sledeća godina upravo ona u kojoj srpski treba da "čitav svet" razume. I da je, baš zato, zbog naše zemlje, naš posao i zadatak da i sami, kod kuće, taj naš jezik počnemo da upotrebljavamo kao jezik, a ne kao oružje.

To je najbolji način da i posle našeg predsedavanja nastavimo da se bavimo OEBS-om, kao uticajan i poštovan član, a ne da se OEBS bavi nama. Kao što je morao svih onih godina tokom kojih nismo umeli da razgovaramo. Ni sami sa sobom, ni sa drugima.

No, jednu lekciju smo naučili. Red je da naučimo i drugu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

17 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: