MOL: Potrebne su nam rafinerije...

Lajoš Alać, direktor za strategiju i razvoj mađarske naftne kompoanije MOL, smatra da je nastupio pravi momenat za privatizaciju Naftne industrije Srbije. „Ta privatizacija je izuzetno važna za celu srpsku ekonomiju. Jasno je da, zbog poznatih istorijskih razloga, ona nije mogla biti obavljena ranije. Mađarska je imala sreću što smo privatizaciju naše naftne kompanije obavili u ranoj fazi, jer bez toga MOL ne bi imao ovakve rezultate“, kaže Alać.

Izvor: Milan Obradoviæ B92

Četvrtak, 09.11.2006.

09:54

Default images

Da li to što je tender odložen, može uticati na cenu NIS-a?

Lajoš Alać: Kad pogledate šta se dešavalo poslednjih 15 godina, ovih par meseci  zakašnjenja nema neki veliki značaj. Mene opušta činjenica da postoji jak koncenzus svih relevantnih snaga u Srbiji da se ova privatizacija obavi. To je mnogo bolje nego da se privatizacija započne u nekoj predizbornoj kampanji, pa da se kasnije dovodi u pitanje ili čak stopira. Nama odlaganje privatizacije za nekoliko meseci ne predstavlja problem.

Da li vas interesuju i NIS-ove rafinerije? U jednom delu javnosti u Srbiji vlada mišljenje da NIS-ove rafinerije nisu interesantne strateškim partnerima, jer postoji veliki broj modernijih rafinerija u Evropi?

L. Alać: Nama su rafinerije potrebne jer želimo da dupliramo naše kapacitete za preradu nafte. Očekujemo znatno veći privredni rast u regionu u kom se nalazi Srbija i daleko veći broj automobila, što znači i veću potražnju za benzinom i dizelom. To je za nas tržište budućnosti. Preciznije, na vaše implicitno pitanje da li planiramo da zatvorimo srpske rafinerije i gurnemo na ovo tržište mađarske proizvode ukoliko pobedimo na tenderu za NIS, odgovor je - ne. Nema šanse. Ja sam akcionarima obećao da ćemo duplirati rafinerijske kapacitete, a to ne mogu da uradim u našim postojećim rafinerijama u Mađarskoj ili Slovačkoj. Potrebne su nam nove rafinerije, ali u Evropi možete da zaboravite na ideju da gradite rafineriju „na ledini“. Niko ne želi da mu u komšiluku nikne nova rafinerija. Osim toga, nama su rafinerije u Srbiji posebno interesantne jer naše naftne industrije imaju dobre odnose, prodavali smo i kupovali jedni od drugih. Naši i vaši inženjeri se međusobno poznaju, koristimo istu vrstu nafte za preradu, postoji puno veza među nama...
Pošto dobro poznajete naše rafinerije da li možete da nam kažete kolike su investicije potrebne za njihovu modernizaciju?

L. Alać: Ogromne, ali ne mogu da kažem tačan iznos. Proizvodi iz vaših rafinerija su uglavnom goriva sa visokim sadržajem sumpora. Mi imamo značajna iskustva jer, iako koristimo uglavnom istu naftu iz Rusije sa visokim sadržajem sumpora, uveli smo tehnologiju koja ga praktično eliminiše. Modernizacija u vašim rafinerijama je potrebna, ne radi povećanja destilacionih kapaciteta, već zbog unapređenja kvaliteta i efikasnosti. 

Pominjete vaša iskustva u regionu, ali da li znate da se vaš ulazak u hrvatsku kompaniju INA kod nas često navodi kao primer neuspeha, tj. priča se da niste investirali dovoljno  u njihove kapacitete?

L. Alać: Mi u INA imamo 25 odsto plus jednu akciju u koja daja upravljački potencijal. I tvrdim da smo postigli odlične rezultate kada je u pitanju profitabilnost te kompanije. Dobili smo dva mesta u upravnom odboru, postavili finansijskog direktora i direktora za korporativne usluge. To je bilo dovoljno da sprečimo da se nastavi sa lošim poslovanjem od ranije. Ali takva pozicija u kompaniji vam ne dozvoljava da puno toga promenite. Mi smo u u INA uradili ono što je trebalo da se uradi i što smo mogli. Da bi napravili rekonstrukciju rafinerije, što se od nas očekuje, mora da postoji plan. Ne može to da se uradi od danas do sutra. Koju tehnologiju odstranjivanja sumpora iz goriva uvesti? Oni veruju u jednu, a mi u drugu i stavljamo na papir dobre i loše stvari... I šta će biti sa vašom investicijom u INA?

L. Alać: Mislim da smo na dobrom putu. Siguran sam da bi mogli da ubrzamo modernizaciju, ali je potrebno da MOL dobije veći udeo u INA.

Mislite, da kupite veći broj akcija...

L. Alać: To je njihova  stvar, da se izabere da li ćemo moći da kupimo veći broj akcija ili možda da se ubaci injekcija kapitala u kompaniju. Ono što je bitno jeste da smo uspeli da transformišemo INA u profitabilnu kompaniju nakon što je gubila novac godinama.

I u Srbiji je predviđen sličan model privatizacije...

L. Alać: Ako želite da napravimo poređenje, mi mislimo da je mudro ono što smo o predviđenom modelu privatizacije čuli. Nuđenje manjinskog paketa akcija uz veću upravljačku kontrolu na početku može biti dobra ideja. Nama je to prihvatljivo. Ja inače ne sumnjam u sposobnost menadžmenta NIS-, naprotiv, smatram da odlično rade svoj posao, ali da imaju ograničene prilike u ovom trenutku. Jednostavno, zvog poznatih okolnosti privatizacija je u odnosu na našu zakasnila više od deset godina i zato sad NIS mora da bude privatizovan uz strateškog partnera. I INA je kasnila sa privatizacijom i bio joj je potreban strateški partner.

Kako komentarišete namere da se iz NIS-a izdvoji deo koji se bavi prodajom tečnog naftnog gasa, TNG, i da li će to uticati na cenu NIS-a na tenderu?

L. Alać: Upravo zato i nije moguće pričati o ceni dok se ne vidi tender. Neke stvari kao što je to da li je TNG izdvojen ili ne, mogu značajno da uvećaju ili snize cenu. Lično mislim, da je tečni naftni gas bitan deo lanca snabdevanja, iako je to relativno mali proizvod u ukupnoj proizvodnji.  Kao kupac bi više voleo da on bude u NIS-u, odnosno NIS onda ima veću vrednost.
Šta mislite o najavljenoj liberalizaciji tržišta, odnosno o ukidanju monopola na uvoz naftnih derivata i uvođenju carina?

L. Alać: Liberalizacija je ključna stvar. Naravno, ja razumem zašto je bio uveden monopol na uvoz derivata, to je u određenom trenutku bilo neophodno. Ali sad je drugo vreme i to mora da se ukloni. Bitno je da to ne sme da se uradi neplanski i iznenada. Mora da se vodi računa o postojećim vrednostima zemlje, odnosno ključno je da se liberalizacija tržišta usaglasi sa programom modernizacije rafinerija. Uvoz goriva je neizbežan i kod nas u Mađarskoj. Imamo ogromnu rafineriju u centru zemlje, sa mrežom depoa, ali opet se deo goriva uvozi. Austrija snabdeva gorivom naše zapadne krajeve, ali i mi izvozimo njima neke proizvode. Šta mislite ko snabdeva Đer? Slovačka! A Košice u Slovačkoj? Mađarska...To će se desiti i sa NIS-ovim rafinerijama, one će izvoziti, a deo goriva koje se koristi u Srbiji će se uvoziti, što je jedino ispravno, jer garantuje da će potrošači plaćati tržišnu cenu, a da će dobiti najviši kvalitet.

Šta je vaš adut u utakmici za NIS?

L. Alać: Ta sinergija koju možemo doneti NIS-u. Manji troškovi transporta, efikasnost, lokalno znanje. Mi nismo kompanija koju kontroliše država, za razliku od nekih drugih zainteresovanih. Znate koliko je učešće austrijske države u OMV-u? Toliko da mogu da blokiraju neke odluke, dok su kod nas vlasnici finansijske institucije. Osim toga, bitno je da imamo sličan mentalitet, da razumemo međusobne šale ili probleme. Zamislite da dođe neko iz Hjustona u SAD kome morate da objašnjavate vašu istoriju poslednjih 10 godina? Mi razumomo vašu priču i vaše probleme. Osim toga, mi ne želimo da oteramo menadžment NIS-a i pošaljemo vam 50 menadžera iz Mađarske u Beograd i Novi Sad. To je glupo, nismo to radili ni u Slovačkoj. Mi u ovom biznisu, gde je veličina bitna ne možemo da se takmičimo sa gigantima kao što je Exon ili Šel na velikim tržištima kao što je recimo Indija. Ali znamo kako mala tržišta u našem regionu funkcionišu. Kako funkcioniše ruski naftovod, kako da transforimišemo rafinerije, kako da izgradimo marketing u zemlji koja se tek razvija. Tu imamo iskustvo i tu je naša dodatna vrednost u trci za NIS.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: