Sa nekoliko strana sam čuo da je Afrika u načelu opasna, da zbog bede napadaju svakog živog, a da je Lagos posebno gadan. Već sam se bio ozbiljno zabrinuo – ne da će me neko napasti, nego da ću morati da sedim u hotelskoj sobi, bez šanse da mrdnem, ko u zatvoru.
Autor: Nebojša Spaić Izvor: B92
Ono što sam o Nigeriji znao pre priprema za put, staće u ovaj pasus. Negde 1993, u Doba razuma čitao sam saopštenje Fondacije o Olesegun Obasandžu, kako ga treba pustiti iz zatvora, i sećam se da od smeha nismo mogli da to ime pročitamo kako treba – čas je Branka Mihajlović zasmejavala mene, čas ja nju. Bio je u jeku rat u Bosni, sankcije, inflacija – ona strahovita, kada je ručak u Lovcu poskupeo između naručivanja i serviranja.
Zaista, nije nas se ticalo i sami smo sebi bili smešni što čitamo takvo saopštenje. Obasandžo je danas predsednik Nigerije, u drugom mandatu – zbog onog smeha, ime sam zapamtio, pa sam i uhvatio vest kada je prvi put izabran, čak i detalj da su te izbore priznale zapadne zemlje, kao demokratske.
Znao sam još da je Nigerija bogata naftom i da je izvozi, da je V. putovao poslom u nju, da je N. Obasandžov poznanik i neka vrsta savetnika i sećao sam se da mi živopisno pričao kako sastanak sa OBJ – kako ga ovde zovu – u nekom luksuznom hotelu u Londonu izgleda – Afrički, uz gomilu žene, deca, unučadi...
Uhvatio sam, nevezano za put, vest da je zbog nekoliko stotina mrtvih u nemirima izazvanim namerom da se u Nigeriji organizuje izbor za mis sveta – taj izbor otkazan. Pominjali su mi neki Genex-ov avion koji je pilot greškom spalio na nekoj ovdašnjoj pisti, čuo sam da «neki naši nešto tu rade» ono, građevina, putevi, šta li – ispostaviće se dalekovodi, i znam da i sa njima, kao i sa tolikim zemljama trećeg sveta trgujemo oružjem. Da su Boja i Odita Nigerijci, rekao mi je Ognjen, negde pred polazak, pa ova rečenica u svari ne pripada u pasus o tome šta sam znao pre priprema za put.
Photo: Naijafinish
I, posle godinu i po – dve od kada sam prvi put rekao Pauli iz Freedom House da hoću da idem, pomalo već i zaboravivši na to – stiže poziv i ponuda da potpišem ugovor. Preračunam se i vidim da mogu da odem na dve nedelje. zamolim Ivanu da mi se raspita za vizu – i zabava tu negde počinje.
Dopisivanje i telefoniranje sa njihovom ambasadom u Budimpešti trajalo je danima. Između ostalog, neophodna je vakcinacija – i tako saznam da od malarije nema preventive, već da samo može da se ublaži njena klinička slika tako što pijem neke lekove 2 nedelje pre dolaska ovamo i još 4 nedelje posle, al' da je najvažnije da me ne ujede neki komarac, da nema potrebe da se vakcinišem protiv kolere – mada je upravo sada ima u Nigeriji, al negde daleko, gde belci ne zalaze, ali da me vakcina od žute groznice i meningitisa štiti garant. Neku polio ili tetalpan sam dobio ranije, kad me je kuče ujelo dok sam zimus vozio bicikl. U ambasadi kažu – treba 5 dana, ja gnjavim Ivanu, za vizu, ona zove i uspe da sredi da sve dobijem za dan – ako im unapred pošaljem. Dobijem od Dapa, mog domaćina – inače, čovek je nekoliko puta bio u zatvoru u vreme diktature, pa emigrirao u SAD, i vratio se posle izbora – potrebne pozive i odem u Budimpeštu dan pre nego što je trebalo za neki drugi posao.
Kazali mi – dođi ujutro, primamo papire od 10 do 13, dobićeš do kraja dana. Oko 10.30 – ja unutra, kaže Mađar: «Dajte papire, sve je tu, izvolte, sedite». Ja se ponadam, kad mi već kaže da sednem, da će se stvar završiti za 15-ak minuta. I sedim 15, pa još 15, pa pola sata – posle 12 – izađem da pitam, isti onaj Mađar kaže – «sačekajte», i ljubazno me pusti u WC.
Čekam 13, dotle kao primaju, stigne pola dva – pitam šta je, čovek kaže – sačekajte. Posle 15 minuta kaže – «Možete na brzinu da ručate, konzul je otišao na ručak, ne znam kad će se vratiti.»
Ukapiram da konzul radi šta hoće, a da može da se desi da mu zatrebam, i da zato tamo džedžim. Odem do nekakve rupe, na 10 minuta odatle – jer je ambasada u nekom predgrađu, naručim picu i sam sedim u kafani sa konobarom Mađarom, koji izgleda kao motorista, a predano sluša neku radio dramu – naravno na mađarskom.
Kad sam se vratio u onu čekaonicu, praznih zidova, samo sa zalepljenom fotokopijom obraćanja Obasandža ambasadorima da ne veruju kada im dođu Nigerijci i traže pare za povratak kući, i da nema fondova za tako nešto, osetio sam se malte ne ko u domaćoj atmosferi. Posle 3, dođe grupa naših ljudi, isto za vize – radnici Energoprojekta – znaju sistem, pa su po jednom čoveku poslali pasoše i samo ih pokupili sutradan, preko vozača mini-busa. No, jedan tip, Splićanin – ostane.
Čovek je viši od mene, ima oko metar 90, srednjih godina, snažan – radnik na naftnoj platformi, čeka od juče – ko i ja, sedeo je do 5 popodne, pa došao sutra u 3 ponovo, zajedno smo čekali do 5. Kad sam mu rekao da idem u Lagos, kaže, onoliki koliki je – «U, tamo je opasno». Mislim – pravi se važan, ima sigurno nekih delova grada koje vredi izbegavati, ali ipak – i ne obratim pažnju.
Iz Beograda – pošaljem mail N-u da mu kažem da idem – zove telefonom, pita gde ću, ja kažem – u Lagos, on kaže: «U, to je opasan grad.»
«Kako mislite?»
«Mislim, iako imam oružanu pratnju kad sam u Nigeriji, Lagos izbegavam».
Tu već počnem da se brinem.
Zove V. Pita šta ima novo – ja kažem – odoh u Nigeriju, Lagos. On kaže – «Auuu, opasan grad. I nemojte noću na aerodrom.»
«Što, ne vidi se pista?»
«Ma jok, nego da vas ne napadnu».
Tu se već zabrinem. Sa još nekoliko strana čujem da je Afrika u načelu opasna, da zbog bede napadaju svakog živog, a da je Lagos posebno gadan.
Seti me Bađa da je Aca Dimitrijević tamo bio godinu i po, zovem čoveka da pitam, on kaže – «Jeste. Mi smo bili opasani zidom od dva i po metra, sa bodljikavom žicom, a oko nas ipak vojska.» Pre nego što sam se video sa njim, još mi Zoki Sekulić, sa kojim sam se dogovarao da li mu treba intervju sa OBJ, kaže – «U, tamo je opasno. Bila moja ekipa – samo jednom su izašli iz rezidencije predstavnika Energoprojekta, i odmah ih je napala masa.»
Već sam se bio ozbiljno zabrinuo – ne da će me neko napasti, nego da ću morati da sedim u hotelskoj sobi, bez šanse da mrdnem, ko u zatvoru. Posle me je smirio jedan Dapov mail, koji mi je savetovao da ponesem slobodno lap-top (pa ću u sobi moći da vodim dnevnik, da prođe vreme) i da računam da ću sa njim moći da izađem u Lagosu.
Kasnije, Aca me je dodatno smirio. Shvatio sam da jeste opasno, i zdravstveno i bezbednosno, ali da, ukoliko se čovek razumno ponaša, ne treba očekivati ozbiljnije probleme.
Photo: Magnus Manske
U međuvremenu, na sajtovima kojima sam surfovao, nalazim obaveštenja o tome da je opasno, čak sa upozorenjima da se izbegava putovanje – jedino sajtovi Nigerijske vlade kažu da ne treba baš verovati zapadnoj paranoji i da je jedan razuman stepen opreznosti sasvim dovoljan. Inače, saznajem da Nigerija ima 120-150 miliona stanovnika (uopšte, shvatio sam, dosta su komotni sa brojevima, satima i uopšte detaljima te vrste), da je svaki četvrti crni Afrikanac Nigerijac, da u Lagosu ima 10-15 miliona ljudi, od čega polovina ima meningitis, da ih je 50 odsto zaraženo sidom (ovde čujem razne podatke, imam utisak da su podaci teški za prikupiti, da se rade procene i da se onda manipuliše njima).
Inače, Nigerija ima 36 država, sa 3 najdominantnije etničke grupe. Jednom sam ih nazvao «plemenima», kako to piše po sajtovima i informacijama do kojih sam došao pre puta, i imam utisak da im nije bilo pravo.
Muslimanska etnička grupa zove se Hauza, hrišćanska Ibo, a grupa koja je pola-pola je Joruba. Ima još 250 drugih, manjih i većih grupa. Valjda u 12 severnih država uvedeno je šerijatsko pravo, priča o ženi koja je osuđena na smrt kamenovanjem par godina jer je zatrudnela van braka je iz Nigerije.
U poslednjih par godina, najčešće izveštaji kod nas iz Nigerije bili su povodom etničkih sukoba u Lagosu, Džosu, Portakuru, kao i o sukobima na naftnim poljima – naftne korporacije, Šel, Teksako, Ševron, sa privatnim policijama u nekoliko navrata branile su se od napada lokalnog stanovništva, koje je tražilo povećanje nadnica od, na primer, dolar na dolar i po.
Inače, naftne kompanije sede u upravnim odborima ovdašnjih NVO, fondacija itd... Nigerija je, inače, godinama prva ili druga zemlja po korupciji na svetu – saznao sma pripremajući se.
Sa druge strane, iz priprema seminara, čitajući materijale iz Nigerije, čitajući njihove novine – stiče se utisak da je u pitanju zemlja sličnog stepena razvoja kao i mi.
Nebojša Spaić je direktor partner Farmer&Spaic, agencije za komunikacioni konsalting
Dnevnik iz Nigerije nastao je kao serija ad-hoc e-mailova, napisanih 2005.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Američlka politička organizacija Republikanci za nacionalnu obnovu saopštila je danas da bi američki predsednik Donald Tramp trebalo da se odazove pozivu predsednika Srbije Aleksandra Vučića i poseti Srbiju.
Sukob na Bliskom istoku – 104. dan. Predsednik SAD Donald Tramp je objavio da obustavlja planirane napade na Iran. Izjavio je da uskoro očekuje da bude potpisan sporazum sa Iranom, istakavši da su "dokumenti blizu konačnih oblika".
Ministarka privrede Adrijana Mesarović, ministarka za brigu o porodici i demografiju Jelena Žarić Kovačević, ministarka zaštite životne sredine Sara Pavkov i ministar sporta Zoran Gajić posetili su danas Bačku Palanku.
Sukob na Bliskom istoku – 106. dan. Pojavili su se detalji mogućeg sporazuma između SAD i Irana, berze su reagovale rastom, dok sukobi u Ormuskom moreuzu ne prestaju.
Ministarka privrede Adrijana Mesarović, ministarka za brigu o porodici i demografiju Jelena Žarić Kovačević, ministarka zaštite životne sredine Sara Pavkov i ministar sporta Zoran Gajić posetili su danas Bačku Palanku.
Sukob na Bliskom istoku – 106. dan. Pojavili su se detalji mogućeg sporazuma između SAD i Irana, berze su reagovale rastom, dok sukobi u Ormuskom moreuzu ne prestaju.
Transportni avion AN-32 indijskog ratnog vazduhoplovstva zapalio se nakon sletanja u vojnoj bazi u Džorhatu u Asamu, petoro članova posade je poginulo a kopilot je preživeo, saopštili su zvaničnici.
Pavle Grbović se na tvom nalogu na društvenoj mreži Iks ponovo obratio blokaderima sa fakulteta ističući da "su postali eksperti automatski čim su se zainteresovali i da je samo njihovo mišljene ispravno".
Nastup Kejti Peri na ceremoniji otvaranja Svetskog prvenstva u Los Anđelesu izazvao je lavinu reakcija na društvenim mrežama, a mnogi fanovi nisu krili razočaranje.
Poznata manekenka i supruga pevača Džona Ledženda, Krisi Tajgen, podelila je potresnu vest sa svojim pratiocima na društvenim mrežama – njen otac Ron je preminuo.
Američka glumica i komičarka Ejmi Šumer iskoristila je društvene mreže kako bi ponovo progovorila o endometriozi, bolnom stanju s kojim se i sama godinama borila.
Od članova porodice do lekara, svi nas stalno podsećaju da tokom dana pijemo dovoljno vode radi zdravlja. Međutim, kada uzimamo lekove, ta "opštepoznata istina" često nam ispadne iz vida, a ima izuzetan značaj.
Ujed zaraženog komarca može dovesti do mnogih zdravstvenih problema. Evropski centar za prevenciju i kontrolu bolesti saopštio je da klimatske promene stvaraju povoljne uslove za širenje prisustva tigrastog komaraca.
Jedan manje poznat ratni film dostupan na Netflix poslednjih je godina stekao brojne obožavaoce, koji ga porede s klasicima žanra poput filma "Spašavanje redova Rajana".
Neki su je već proglasili nezvaničnom himnom Svetskog prvenstva u fudbalu 2026. Kako je jedna pesma Dubioze kolektiv stara više od deset godina uspela da osvoji Balkan – a i mnogo šire?
U sklopu ovogodišnjeg Urusai Con eventa u Sava Centru, organizujemo League of Legends 2v2 turnir. Ako želiš da sa svojim duo partnerom odmeriš snage protiv drugih ekipa uživo, ovo je prava prilika da se prijavite.
Kompanija Google podnela je tužbu protiv kineske mreže za sajber-kriminal koja je koristila njihovu veštačku inteligenciju Gemini za sprovođenje masovnih prevara na internetu.
Evropska komisija naredila je danas američkoj kompaniji Meta da konkurentnim modelima veštačke inteligencije omogući besplatan pristup aplikaciji WhatsApp.
Komentari 16
Pogledaj komentare