Stojanović navodi da je želeo da bude fudbaler, iako nije voleo da trenira nego da se takmiči, ali taj san biće vrlo rano zaustavljen – sa 9 godina se povredio na fudbalu. Pao je na glavu i privremeno izgubio pamćenje, a svoje iskustvo o tome opisao je u svojoj knjizi. Ali posle nezgode okreće se crtanju, talentu koji je generacijski u njegovoj porodici.
Sa 16 godina, kao učenik srednje dizajnerske, dobija prvu nagradu za svoj umetnički rad – a od novca od nagrade kupio je dva para starki.
Plakat za Sony Walkman pod uticajem švedskog minimalizma je definisao njegovu karijeru, priseća se Stojanović, dok mu je plakat za predstavu "Rođeni u Jugoslaviji" posebno drag, jer je i on deo generacije koja je nestankom Jugoslavije izgubila i deo svog identiteta.
Dodaje da u kreativnom procesu on lično najviše vremena potroši na razmišljanje o poruci koju želi da prenese.
A šta je ovaj umetnik rekao o svom predlogu zastave mira na izložbi u Hagu, nagradi za životno delo, knjigama i svojoj kćerki Nađi, poslušajte u video-prilogu.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 9
Pogledaj komentare