"Casual" stil koji je izrodio gospodina

"Bad boy" nije "good boy", osim ako ne nosi "Lacoste", "Burberry", "Fred Perry" ili eventualno "Ben Sherman".

Izvor: aYorke

Subota, 09.10.2010.

22:31

Default images

Čak i ako se složimo da je Football Factory neponovljivo cool film, činjenica je da huliganizam ne treba romantizovati i da je u pitanju pošast povilenele izgubljene omladine modernih režima. Ipak... takođe je i činjenica da Danny Dyer izgleda mnogo dobro u svim tim polo majicama raznih prestižnih firmi koje već decenijama diktiraju stilove.

Što znači da je huliganizam, makar i indirektno, izrodio i nešto dobro, a to je poimanje izgleda modernog britanskog momka, što se blagovremeno proširilo i na ostale zemlje Dalekog zapada.

O čemu se ovde, zapravo, radi?

U nekim najkraćim, laičkim crtama, sve je počelo još 50ih godina prošlog veka, kada su fudbalski navijači počeli da prihvataju stil oblačenja u odnosu na ono što je tada bilo aktuelno u pop kulturi. Posle Teddy boysa, modova i skinheada, 70te nam donose jednu krajnje zanimljivu priču, upravo o tome kako su fudbalski navijači i huligani, uglavnom siromašna deca ostrakizovane radničke klase, došla na ideju da nose veoma skupe i kvalitetne majice najpoznatijih dizajnera.

Te davne 1977. Scouse horda koja navija za Liverpool pratila je svoj tim na gostovanjima na Evropskom kupu. Nakon četvrtfinalnog meča protiv St. Etiennea, koji je slavio 1:0, besni scouseri su porazbijali izloge raznih prodavnica odeće i pokrali Lacoste, ali i majice drugih poznatih firmi, koje su potom vratili u Englesku. Pošto su primetili da ih policija ne dira ako su lepo obučeni (zdravorazumska logika), scouseri su nastavili da kradu i propagiraju lepo i pomodno oblačenje u fudbalu, trend koji su ubrzo nakon toga prihvatili i huligani svih ostalih klubova.

Tako je nastao casual, stil odevanja koji i danas forsira muška omladina koja ne želi da izgleda kao neo-hipik ili propali pokušaj studenta slikarstva iz Pariza.
Casual je već početkom 80-ih bio zaštitni znak svih huligana, a naročito onih „ozbiljnih“, bogatijih vođa navijača, koji su se prebacili na Prada, Ralph Lauren, i ostale najskuplje majice, dok je proleterijat prigrlio i Benetton, Henri Lloyd, Ben Sherman itd. Na taj način polo majica kao takva postala je još veći i obavezniji deo popularne kulture, elegantni odevni predmet koji ide uz sve, a u tim jeftinijim formama pristupačan i onima sa plićim džepom.

Trend casual oblačenja nije izumro do danas, štaviše, popularniji je nego ikad. Pripadnici svake „firme“ (organizovanih huliganskih grupa) praktično imaju dres-kod po kojem se podrazumeva da nose polo.

Iako, ponavljam, huliganizam ne treba promovisati, dok su polo majice i same po sebi uvek bile popularne, nametanje ovakvog stila po svim urbanim i ruralnim sredinama Engleske vremenom je nametnulo i imperativ „pristojnog“ i elegantnog izgleda u svesti sve omladine.

Ovo je posebno dobro zbog mnogima neprivlačnog i mahom isfeminiziranog „frenč boho stila“, zbog kojeg urbana omladina nosi duboke v izreze, pocepane farmerke, izlizane starke, pečurkice, šiškice i lančiće, koji su sve, samo ne primereni ozbiljnom muškarcu. Logično, mnogim ženama je i to privlačno, ali ja ipak preferiram kratko ošišanog momka u majici sa kragnom, uz nadu da mu to ide uz stil ponašanja koji nije makljanje flašama ispred nekog paba.

U krajnjoj liniji, SVE je bolje od air maxa i šuškavih treš trenerki.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: