Otplovila poslednja nada: Ništa od nastavka gradnje

Ali, to ne znači i tračak nade za Uljanik i njegove radnike, koji se pojavio s puštanjem informacija da je australijski Scenic nakon ovog kruzera zainteresovan za gradnju još pet takvih u Puli.

Kako je potvrdio i stečajni upravnik Damir Majstorović, vlasnik grupacije Scenic Glen Moroney, zapravo nije spreman za razgovore o nastavku gradnje u Uljaniku.

Ali iz Uljanika bi na put uskoro mogao nedovršeni tanker Santiago, jedina gradnja koja trenutno svedoči o tradiciji brodogradnje u Puli, a njen odlazak, do Rijeke, biće signal vraćanja života riječkom 3. maju.

Gradnju Santiaga ugovorio je 3. maj za kupca Marflet Marine iz Španije, građen je bez državnog jamstva, ali pre dve godine otpremljen je u Pulu i od tada usidren i netaknut trune. Oko nedovršenog tankera vodi se, naime, arbitražni spor s naručiocem.

Jedna od opcija koju se ovih dana razmatra među resornim ministarstvima finansija, privrede, ali i pravosuđa, jeste mogućnost da se otkupom Santiaga od 3. maja omogući brodogradilištu da s računa poskida preostala izvršenja i pokrene poslovne aktivnosti.

Santiago bi trebalo da bude i jedan od brodova koji će se dovršavati u Rijeci, a za čije financiranje se još utvrđuju detalji, kako bi se u zakonski mogućim scenarijima sprovelo finansiranje i dovršetak gradnji za koje su već plaćena državne garancije i koja bi državi mogla umanjiti pretrpljenu štetu.

O mogućim koracima za osiguranje nastavka rada 3. maja Vlada bi trebala da se izjasni na sednici u četvrtak, istovremeno kada se na riječkom trgovačkom sudu na novom stečajnom ročištu odlučuje još jednom o otvaranju stečaja ili novom odlaganju odluke.

Osim Santiaga, za čiji je dovršetak navodno zainteresovan španski naručilac, u Rijeci je realno dovršavanje još dva broda koji su u višoj fazi gotovosti, a za čiju bi realizaciju bilo potrebno osigurati prema poslednjim procenama oko 100 miliona evra.

Prema planu direktora 3. maja Edija Kučana, Vlada bi u tom scenariju imenovala Hrvatsku brodogradnju Jadranbrod ne samo za nadzor, nego i za tehničko provođenje finansiranja. Ta bi se državna kompanija kreditno zadužila uz državno jemstvo, a potom bi finansirala gradnju u 3. maju po određenim fazama radova.

Takav koncept ne nailazi na zapreke u Evropskoj komisiji, koja je jasno dala do znanja Vladi da podržava sprovođenje svih mera kojima će se umanjiti štete koje je po izdatim jemstvima pretrpeo državni proračun. Nezvanično se čuje tek da je prema novom posezanju u državni džep oprezno Ministarstvo finansija, koje je zauzeto razmatranjem računica oko poreske reforme, a i nesklono da se još jednom izlaže pomaganju brodogradnje.

Oni koji zagovaraju nastavak proizvodnje u Rijeci bez pokretanja stečaja ovakvo rešenje vide kao prelaznu fazu kojom bi u iduće dve, dve i po godine trebalo doći do strateškog partnera, jer država ne želi više da bude vlasnik nekog brodogradilišta.

Ne pojavi li se do završetka gradnje tri broda strateški partner, riječkom brodograditelju tada neminovno sledi stečaj.

Dalji razvoj događaja oko ova dva brodogradilišta i traženje načina finansiranja brodova u njima zasigurno će u narednom razdoblju postati politička tema, što je uostalom pravilo kad je reč o brodogradnji.

Ali, za razliku od Uljanika koji je u stečaju i objektivno bez ikakve perspektive za nastavak proizvodnje, 3. maj još uvek ima zdrav bilans i moguće je razmatrati neku od solucija i pregovarati s kupcima.

U slučaju Uljanika i novih polarnih kruzera, pak, naručilac je zainteresovan tek načelno i po starom modelu kojeg Vlada u brodogradnji više ne želi da praktikuj.

"Bila je to kurtoazna najava, nikakva oficijelna ponuda nije stigla do nas, a kada smo pokušali da ispitamo interes saznali smo da naručilac zapravo nema volje za saradnju kroz stečajni plan, strateško partnerstvo ili da kao deoničar u novom preduzeću učestvuje u projektu gradnje kruzera u Puli", objašnjava stečajni upravnik pozicije u Uljaniku.