Pripremamo veliku poresku reformu

Pravo je vreme za smanjivanje javnih rashoda. Naročito zato što se kod nas javna potrošnja stalno povećavala. Nakon svega što se u poslednjih mesec dana desilo, mislim da je najbolje što smo iskoristili priliku i smanjili javnu potrošnju, kaže ministarka finansija, Diana Dragutinović.

Fokus

Izvor: Mijat Lakiæeviæ

Subota, 11.04.2009.

22:54

Default images

Zašto se toga niste setili odmah? Vi ste pre nekoliko meseci govorili da javna potrošnja može da se smanji za milijardu evra.

Vlada nije jedna jedinka, već skup ljudi koji se u političkoj areni bori za ostvarenje različitih ciljeva. Kako je kolaciji široka, i lista ciljeva je široka. Prirodno je očekivati da ministar finansija teži skromnoj i uravnoteženoj javnoj potrošnji. Ali, ne treba očekivati od drugih ministara čiji je cilj na primer pokretanje ogromnih javnih radova, podsticaji različite vrste ili široka socijalna davanja budu istovremeno za skromnu državu.

Da sam sama i nezavisna u vođenju fiskalne politike, nivo i struktura javnih rashoda bila bi drugačija: mali broj prioriteta, na primer Koridor 10, zaštita siromašnih bez obzira da li su penzioneri, zaposleni, nezaposleni, ili deca i racionalizacija države na svim nivoima. Ali, nema samog i nezavisnog ministra finansija. Ovo je koaliciona vlada. Takodje, da sam sama i nezavisna, odabrala bih u ovim uslovima ili odustajanje od krupnog projekta ili odustajanje od svega po malo.

Izbor Vlade je nešto između (značajno smanjenje svega što nisu plate, penzije i socijalna davanja). Od ukupnih budžetskih rashoda, koji iznose 748 milijardi dinara, samo 154 milijarde nisu plate, penzije i socijalna davanja. Ako bi se uzimalo od svega, ili od svih, po malo, bila bi targetirana suma od 748 milijardi, ovako smo mi "gađali" sumu od samo 154 milijarde.

Dakle, smanjenje rashoda ministarstava za 26 odsto, tj. ušteda 40 milijardi je iz te 154 milijarde.

Da, iako je moja ideja bila - od svega po malo, uključujući i plate u javnom sektoru kao celini. Ali, sa stanovišta Vlade kao celine prihvatljivo je bilo da plate i socijalna davanja budu zaštićeni koliko je god moguće, dok će teret prilagođavanja podneti ostali deo javne potrošnje. S druge strane, na ovaj način stradaće mnogi razvojni projekti i programi: u poljoprivredi, kulturi, nauci, zaštiti životne sredine, Koridor 10, NIP...

Sva ministarstva moraju u istom procentu da smanje potrošnju, ali sama odlučuju od kojih programa će odustatu. Minitar odbrane, gospodin Šutanovac, recimo, rekao je da postoje dve stvari od kojih nikad neću odustati - od profesionalne vojske i Cepotine i smanjio je rashode za preko četiri milijarde.

Smanjenje transfera opštinama izazvalo je dosta uzbune. Da li postoji razlog da ministri u Vladi Srbije smanje rashode za 26 odsto, zamrznu, pa i smanje plate u državnoj upravi, a da to isto ne urade opštine. Analiza je pokazala da su lokalni nivoi vlasti planirali mnogo veći rast zarada nego centralna država. U republici je planiran rast zarada od osam odsto, a u opštinama 20 odsto. Kad je u pitanju kupovina roba u usluga, mi planiramo nepromenjeni nivo, opštine planiraju rast od 20 odsto. Planirano je da kapitalni izdaci u opštinama rastu za preko 50 odsto, a Republika odustaje od mnogih projekata.

Dakle, ideja je da se te 134 jedinice lokalne samouprave ponašaju na isti način na koji se ponaša republički budžet: da zarade ne rastu, da nema novog zapošljavanja i da se svi deskrecioni rashodi smanje. Samim tim neće biti potrebe za tolikim transferima.

Kako je uopšte ova odluka prošla kroz ministarstva, je li bilo mnogo protesta?

Naravno da jeste. Ali nije bilo drugog rešenja. Htela bih da kažem da više nije poenta da li treba da imamo veći ili manji deficit. Svi znaju da u uslovima krize deficit treba da bude što veći. Treba pogledati kolike deficite generišu druge zemlje: od minimalnih 3%, najčešće 6-7 odsto do skoro 15%. Ovde je pitanje koliko mi možemo da podnesemo. Problem je što mi ne možemo da finansiramo više od ovih tri odsto.

Da li je smanjenje rashoda realno ostvarljivo, da li bi nešto tu računicu moglo da poremeti?

Imajući u vidu kolika nam je javna potrošnja mislim da je realno. Naša javna potrošnja je treća po visini u ovom delu evrope, posle Hrvatske i Mađarske. U Srbiji je 45 odsto BDP-a, Hrvatskoj 47 a Mađarskoj 50 odsto BDP-a. Sve ostale imaju manje: Rumunija 37, Bugarska 37, Makedonija 38-39, Slovenija 42 odsto BDP-a.

U svakom slučaju mislim da je naša javna potrošnja previsoka i u tom smislu je smanjenje realno. Ono što može da bude problem, to je da je malo prebrzo urađeno.

Smanjenje plata je donelo svega milijardu-dve, zašto tako malo.
Mi smo se skoncentrisali da nađemo uštede u ovih 154 milijarde. Ali nije samo to. Da potsetim, kada su plate u javnom sektoru prvobitno budžetirane, pretpostavilo se da će one ipak rasti, aprilska plata, koja se isplaćuje u maju, po stopi od dva posto i oktobarska plata, koja se isplaćuje u novembru, za šest odsto. Sada se od toga odustalo i te plate su zamrznute, kao i penzije. Tu je napravljena ušteda od 13 milijardi. Dakle za većinu zaposlenih u javnom sektoru, plate su zamrznute.

Dodatno, manji deo zaposlenih primaće manju platu i to je posledica namere da oni sa višim platama podnesu malo veći teret krize. Problem je što tih, sa relativno visokim platama, nema mnogo. Recimo, od dva miliona zaposlenih, plate preko 45.000 ima svega njih 20 odsto. Isto važi i za javni sektor. Dakle, iako se ova mera odnosi na celokupnu državnu administraciju, na zaposlene u brojnim agencijama i u javnim preduzećima, ona obuhvata samo dvadesetak odsto ukupnog broja ljudi koji rade u njima, tj. odnosi se na maksimalno 20 hiljada ljudi. Zato će ova mera generisati relativno male uštede.

Da li su prihodi realno planirani, da li ste računali sa smanjenjem potrošnje benzina, recimo?

Kod derivata nafte konkretno, računato je sa blagim padom potrošnje, pošto su to proizvodi čija je potrošnja, kako se to kaže neelastična, odnosno koji se i u kriznim vremenima troše manje-više isto. To važi i za telefonske usluge.

A porez na imovinu?

Ovo je tek početak onoga što ministarstvo namerava da radi u oblasti poreza, dakle ne samo kad je imovina u pitanju, nego i porez na dohodak i na dobit. U prvom koraku ćemo promeniti poresku osnovu za porez na imovinu tako da oni koji imaju veliku i vrednu imovinu više plaćaju. To znači da će se uskladiti poreska osnova poreza na imovinu sa poreskom osnovom poreza na prenos apsolutnih prava. Ključni princip će biti da će porez zavisiti od tržišne vrednosti imovine.

Od kada će se to primenjivati?

Rešenja poreske uprave biće isporučena u maju. To je promena, ali nije dramatična, jer po tom osnovu očekujem prihode od dve milijarde dinara, u najvećoj meri od bogatijeg dela stanovništva. To je samo početak poreske reforme koja će biti završena do početka iduće godine. Najveći prihod se očekuje od povećanja poreza na automobile preko dve hiljade kubika. Tu je posebno važno što će biti oporezovani automobili sa takozvanim E tablicama, tj. oni koji imaju privremenu registraciju. To su sve veliki, izuzetno skupi automobili. Samo prošle godine je registrovano preko 1.500 takvih vozila u proseku vrednih od 70 do 100 hiljada evra.

Pomenuli ste poresku reformu, mnogo je primedaba upravo na tu oblast, posebno zbog sive ekonomije.

Kod PDV-a planiramo formiranje posebne jedinice. Naime, primetili smo da je povraćaj PDV-a u Srbiji u poslednje vreme u porastu iako izvoz i investicije, po osnovu kojih dolazi do povraćaja, opadaju. I inače je u Srbiji stepen povraćaja veći nego u drugim zemljama; uobičajeno se on kreće od 30 do 40 odsto, dok je u Srbiji 50-55 odsto. Nama se čini da tu nešto nije u redu, tj. da je u pitanju izbegavanje poreza.

Zbog toga je u formiranju posebna jedinica, naravno od već zaposlenih poreskih inspektora, koji će se usredsrediti samo na ona preduzeća gde je povraćaj i poreski kredit visok i rastući.

Što se tiče samih poreskih stopa, ja mislim da one u Srbiji nisu visoke. Naprotiv, najniže su ili među najnižima i u regionu i u Evropi. Ali, naš sistem je komplikovan, ima strašno mnogo poreskih oslobađanja, pa se i stručnjaci u ovom sistemu teško snalaze. Kada bi poreski sistem bio jednostavniji - to znači relativno niske poreske stope, najbolje jedinstvena, bez oslobađanja ili bez velikih osobađanja - to bi omogućilo i lakšu kontrolu i bolju naplatu poreza, dakle manje sive ekonomije.

Šta je problem da se poreska reforma uradi?

Vreme. Ne može da se za manje od 10 meseci radi i na poreskoj reformi i tri puta budžet.

Kada bi mogla da počne primena novog poreskog sistema?

Moj plan je da u narednu godinu uđemo sa novim poreskim zakonima i reformisanim sistemom.

Da li će PDV ostati 18 odsto?
Najverovatnije. Ali moram da kažem da je to jedna od najnižih stopa u celoj Evropi. Kao i porezi na dohodak i na dobit, kao i doprinosi. Jedan primer, porez na dobit u nas je 10 odsto, u drugim zemljama uglavnom je između 15 i 20 odsto. Ali, efektivna stopa u nas, s obzirom na silna oslobođenja, svedena je na pet odsto. Toga ima, možda, još samo u poreskim rajevima.

Da li je sa ovim obaranjem rashoda za 100 milijardi problem skupe države skinut sa dnevnog reda?

Šta znači skupa država? Ako gledamo po poreskim stopama naša država nije skupa. Ja mislim da je realno da javna potrošnja u Srbiji, s obzirom na to kakva je ona danas, bude 42 odsto BDP-a (dakle za tri procentna poena manja nego što je danas). Gde može da se uštedi? Na različiti pravima. Ali, za to mora da postoji socijalna karta. U Srbiji si siromašan ako imaš nizak dogodak, bez obzitra na lično bogatstvo. Ljudi ovde imaju veliku imovinu a male tekuće dohotke i smatraju se siromašnim. Ozbiljniji rezovi mogu da se naprave u socijalnoj politici i uštedi bar jedan odsto BDP-a onog trenutka kad bude postojala socijalna karta.

Druga stvar, reforma penzijskog sistema. Šta je prosečan penzioner u Srbiji. Prosečan penzioner u Srbiji nije onaj koji je radio čitav radni vek, presečni penzioneri u Srbiji su vrlo mladi ljudi. Koja privreda će to da izdrži.

Treće, reforma javne administracije pre svega znači manji broj visoko kvalitetnih ljudi. A to nećemo učiniti ako najboljima budemo smanjivali plate. U državnu službu neće da dođu oni koji su kvalitetni. Ako hoćemo dobru državu, onda treba da imamo manji broj dobro plaćenih državnih činovnika.

Kada ćete Skupštini predati rebalansirani budžet i do kada on mora da bude usvojen?

Ako sve bude išlo po planu rebalansirani budžet će se u Skupštini naći najkasnije za deset dana. Za sporazumom sa MMF-om nije potrebno da budžet bude prethodno usvojen u parlamentu, ali ja očekujem da će se to desiti u prvoj sedmmici maja.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

11 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: