Vaskrsnuće Mikija Rurka - seks-simbol, čivave i boks

Holivudska zvezda Miki Rurk vratio se posle skoro dve decenije u ring i večeras u egzibicionom meču u Moskvi pobedio daleko mladjeg profesionalnog američkog boksera Eliota Sejmura.

Rurk (62), koji je nosio crveni bokserski šorc i rukavice i patike u zlatnoj boji, savladao je Sejmura (29) u drugoj rundi.

Bilo je predvidjeno da se ukupno boksuje pet rundi od po 2,5 minuta, ali je meč trajao samo četiri minuta.

Pre ulaska u ring, Rurk se pojavio sa kaubojskim šeširom na glavi i pokazivao publici svoj mišićavi i istetovirani torzo, a prilikom merenja pokazala se ista težina kao i kod protivnika - 81,3 kilograma.

"Veoma sam srećan što se vraćam u ring. Zahvalan sam Bogu što mi je omogući da ovo učinim", izjavio je Rurk agenciji AFP uoči meča.

Organizatori su rekli da će oba boksera dobiti "veliku sumu novca", ali nisu želeli da otkriju brojku.

AFP napominje da Miki Rurk često boravi u Rusiji i da je u emotivnoj vezi sa manekenkom ruskog porekla Anasatasijom Makarenko.

Rurk planira da ima još četiri do pet mečeva u Rusiji, navela je agencija Tas s. On se u mladosti amaterski bavio boksom, a tom sportu se profesionalno vratio 90-ih godina prošlog veka.

Karijeru je započeo početkom osamdesetih godina. Dečak iz Majamija, grada u kojem je odrastao, očarao je publiku i Holivud u filmovima "Body Heat" (1981) i "Rumble Fish" (1983). Poredili su ga sa Marlonom Brandom, a nakon kultnog erotskog trilera "Devet i po nedelja" (1986) postao je seks-simbol. "Miki je bio neverovatno seksepilan", izjavila je za magazin GQ njegova partnerka u filmu Kim Bejsinger. Krajem osamdesetih Rorkova karijera kreće silaznom putanjom. Bije ga glas da je glumac s kojim je vrlo teško sarađivati, da je naprasit, čak nasilan.

"Raditi sa Mikijem je prava noćna mora. Može da bude vrlo opasan na setu jer nikada ne znate šta će uraditi", žalio se tada Alan Parker, reditelj filma "Anđeosko srce" (1987).

Uslediće niz loše odabranih uloga, a lista onih koje je odbio govori sama za sebe: "Vod" (1986), "Kišni čovek" (1988), "Petparačke priče" (1994).

"Kventin Tarantino me je jednom zvao. Mislim da je to bilo za ulogu Brusa Vilisa u Petparačkim pričama. Nisam čak ni pročitao scenario", izjavio je jednom prilikom.

Umesto toga, pojavljuje se u ostvarenjima osrednjeg kvaliteta kao što je "Divlja orhideja". "Imao sam sve i sve sam upropastio", reći će u jednom od svojih intervjua. "Bio je to pravi debakl." Sredinom devedesetih napušta filmske studije i zamenjuje ih bokserskim ringom. Njegova je želja bila da se vrati sportu kojim se bavio u mladosti. "Borio sam se protiv tipova koji su bili 15 godina mlađi od mene, ali sam uspevao da pobedim u 10 od 12 mečeva", ispričao je 2008. za Njujork tajms.

Tadašnja sportska štampa, međutim, beleži nešto drugačije rezultate: "Da li Miki Rork glumi kao bokser ili boksuje kao glumac?"

U to vreme, Rork gotovo metodično uništava svoje lice bilo boksom ili estetskim operacijama. Živi sam sa desetak čivava, koje su postale njegova nova strast. Njegov omiljeni pas je ženka po imenu Loki, koja ga svuda prati: "To je ljubav mog života."

Na veliko platno će se vratiti u 56. godini, znatno izmenjenog lica, ulogom kečera u filmu "Rvač" (2008), koja će mu doneti nominaciju za Oskara za najbolju mušku ulogu.

"Kada glumac poput Mikija nestane na neko vreme pa se vrati, ima neku svežinu koju su glumci, koji su stalno radili, izgubili", objasnio je reditelj filma Daren Aronofski u izjavi za Njujork tajms.

Odlukom da ponovo navuče bokserske rukavice, Rork kao da želi da uđe u legendu.

"Da je kojim slučajem umro posle 'Anđeoskog srca', sigurno bi ušao u legendu poput Džejmsa Dina", kazao je za magazin GQ Adrijan Lin, reditelj filma "Devet i po nedelja", dodajući da će mu "možda to ipak poći za rukom jednog dana".