S Parkinsonovom bolešću se može kvalitetno živeti

Uprkos izuzetnim medicinskim dostignućima, postoje bolesti koje se ne mogu izbeći, bez obzira na način života. Pripadaju degenerativnim oboljenjima, i uglavnom su vezane za proces starenja. Među njima je i Parkinsonova bolest, koja nakon dijagnostikovanja gotovo uvek neprijatno iznenadi i obolelog i porodicu, pišu "Novosti".

Zdravlje

Izvor: B92

Petak, 24.06.2016.

11:56

S Parkinsonovom bolešću se može kvalitetno živeti
Foto: Thinkstock

Piše: Z. O. Joksović

Izvor: Novosti.rs

"Starenje je značajan, ali svakako ne i jedini faktor rizika za pojavu Parkinsonove bolesti. Najčešće se javlja kod ljudi u šestoj i sedmoj deceniji života, mada četiri do deset procenata oboleva i pre 40. godine. Što se tiče starijih, smatra se da svaka stota osoba koja ima više od 60 godina boluje od Parkinsonove bolesti, te da se broj obolelih povećava sa starenjem. Prema podacima iz drugih zemanja Evrope, učestalost javljanja bolesti na sto hiljada stanovnika je od 200 do 400. U našoj zemlji broj obolelih se kreće između 20.000 i 25.000", objašnjava neurolog profesor dr Marina Svetel iz Instituta za neurologiju Kliničkog centra Srbije.

* Koji znaci upozorenja ukazuju na moguću pojavu Parkinsonove bolesti?

Pre svega tremor ruku u miru. To podrazumeva situaciju u kojoj osoba sedi sa rukama u krilu i nije ničim angažovana ili hoda sa rukama uz telo. To nije podrhtavanje koje osoba, inače uočava dok jede ili pije iz čaše, odnosno u situacijama u kojima su mišići nečim zauzeti. Postoje i oboleli koji nikada u toku svoje bolesti nemaju tremor, što ne znači da odsustvo ovog simptoma negira dijagnozu. Takođe, ni svaki tremor nije parkinsoni. Ukočenost ruku i nogu, kao i sporost u izvođenju brzih pokreta, takođe su pokazatelji ove neurodegenerativne bolesti. Njih bolesnici mogu da testiraju u svakodnevnim aktivnostima poput pranja kose ili, recimo, mućenja jaja.

* Na koje simptome treba posebno obratiti pažnju?

Sporost se smatra dominantnim i jednim od važnijih među značajnim simptomima koji definišu bolest. Nestabilnost pri stajanju u hodu, kao i problemi sa govorom, teškoće sa pisanjem, pojačano lučenje pljuvačke, takođe su neki od važnih pokazatelja, ali njihovo postojanje nije ključno za postavljanje dijagnoze. Neki od njih javljaju se u kasnijem toku bolesti. Za stručnjaka je važno da prepozna najmanje dva od tri ključna simptoma, koji će mu ukazati da oboleli ima Parkinsonovu bolest. Ta tri simptoma su drhtanje, sporost i ukočenost. Inače se smatra da bolest može da postoji i više godina pre nego što se u potpunosti manifestuje, te da na nju ponekad mogu da ukažu i naizgled potpuno neobične tegobe. Ipak, i u takvim slučajevima potrebno je da navedenih simptoma ima više u zbiru, da bi ukazali na potencijalnog budućeg pacijenta. Ovaj podatak je, inače, beznačajan za svakodnevnu kliničku praksu.

* Šta se krije u osnovi bolesti?

U osnovi bolesti leži nedostatak dopamina, neurotransmitera koji omogućava prenošenje impulsa u mozgu. Kada čovek izgubi 80 odsto svog dopamina, javlja se bolest. Dopamin gubimo i sa starenjem, ali je brzina gubitka značajno veća u Parkinsonovoj bolesti. Različita su i mesta sa kojih se dopamin gubi u malom crnom jedru u mozgu, koje broji jedva pola miliona ćelija sa svake strane. Bolest nastaje i pod dejstvom štetnih faktora iz spoljne sredine. Zanimljivo je da pušenje, kako su pokazala istraživanja, predstavlja zaštitni faktor za pojavu bolesti. U oko deset odsto slučajeva postoji genska podloga. Ipak, kod većine obolelih, isprepleteni su uticaji iz spoljašnje sredine i genska predispozicija. * Kako se onda sprovodi lečenje?

Mi ne možemo da spasimo ono što je kod pacijenta izgubljeno. Ali, zahvaljujući dobroj terapiji, možemo da nadoknadimo manjak izgubljenog dopamina. U te svrhe se koristi "levodope", koji je u neku ruku lek izbora za Parkinsonovu bolest. Reč je o supstanci koja kompenzuje izgubljeni dopamin. Zahvaljujući ovom medikamentu, kvalitet života pacijenta značajno se poboljšava. Pacijenti ga dobro podnose, a tek posle dužeg vremena mogu da se jave i komplikacije dugotrajnog lečenja. "Levodopa" se vezuje za tačno određena mesta na ćelijama, za takozvane receptore. Postoje i lekovi koji mogu direktno da deluju na opisane receptore i da pomognu "levodopi" u lečenju i kontroli simptoma. Neki terapijski principi bazirani su na uticaju lekova na proces razgradnje "levodope", što indirektno povećava koncentraciju datog leka. U terepiji Parkinsonove bolesti, često je potrebna primena više lekova, od kojih svaki ima svoju ulogu na složenoj "sceni dešavanja" u mozgu obolelih. Uprkos tome što se nekada javljaju i neželjeni efekti, dobro poznavanje prirode svakog od tih lekova omogućava terapeutu da na vreme prepozna, spreči, kontroliše i uklanja njihovo neželjeno dejstvo.

* Da li se bolest odražava i na psihološkom planu?

Bolest je praćena i simptomima koji prevazilaze motorne smetnje. Neraspoloženje i napetost su česti pratioci bolesti koji takođe moraju da se leče. Sa napredovanjem tegoba mogu da se jave i problemi sa kontrolom mokrenja, pritiska, problemi sa spavanjem... Dešava se, takođe, da pacijenti ponekad viču u snu, brane se od nepostojećih napadača ili se često bude i teško okreću u postelji. To su sve važne smetnje u njihovom svakodnevnom funkcionisanju, o kojima mora ozbiljno da se razmišlja.

Iako lečenje nije jednostavno posle višegodišnje bolesti, uz dobar medicinski nadzor i punu podršku porodice i bližnjih, bolest dugo može da se drži pod kontrolom uz savremenu terapiju, iako nije izlečiva. Istovremeno, neophodno je da se s pažnjom leče i sve druge prateće bolesti.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: