Gaspromov gasovod zaobilazi Srbiju?

Srbija bi uskoro mogla da postane strateški energetski centar i nezamenljivo tranzitno čvorište gasovoda prirodnog gasa, koji će olakšati snabdevanje tim energentom ne samo zemljama jugoistočne Evrope već i Evropske unije.

Info

Izvor: Sijka Pištolova, Energyobserver.com

Petak, 06.10.2006.

14:14

Default images

Prvi korak za to jeste potpisivanje memoranduma o razumevanju između vlada Srbije i Rusije, odnosno Javnog preduzeća Srbijagas i Gasproma – Gaseksporta, izjavio je medijima početkom avgusta Milutin M. Prodanović, pomoćnik republičkog ministra za rudarstvo i energetiku.

Reč je o gasovodu koji bi, kao oslonac, koristio već postojeći međunarodni gasovod Plavi potok, koji povezuje Rusiju i Tursku, preko Crnog mora, a gde bi trasa gasovoda išla od Turske, preko Bugarske Srbije i Hrvatske, do severa Italije. Godišnje bi se, ističe Prodanović, tim gasovodom transportovalo 20 milijardi kubnih metara tog plemenitog goriva, što je gotovo deset puta više nego što Srbija utroši za godinu dana.

Vrednost te investicije, a gasovod u dužini od oko 400 kilometara prolazi kroz Srbiju, tačnije od Dimitrovgrada do granice sa Hrvatskom, jeste oko milijardu dolara. Ministarstvo rudarstva i energetike podržava sve projekte u oblasti energetike koji prepoznaju Srbiju kao tranzitnu zemlju i kao nezaobilazan pravac obezbeđivanja energetske sigurnosti Evropske unije i jugoistočne Evrope, istakao je Prodanović.

Slične izjave dali su i ministri finansija i energetike, Mlađan Dinkić i Radomir Naumov. Prodanović je, međutim, bio detaljniji. Tada je obelodanio da je projektnoj grupi dat rok do 15. septembra 2006. godine da napravi strategiju realizacije memoranduma i odredi okvirne zahteve ugovora o početku ovog velikog posla.
Podsetio da je osnov za gradnju gasovoda kroz Srbiju međudržavni sporazum Vlade Savezne Republike Jugoslavije i Ruske Federacije, potpisan još 12. decembra 1996. godine, u kojem su se dve strane saglasile da je gradnja gasovoda prioritet.

Prošao je, međutim, već jedan mesec, a Ministarstvo rudarstva i energetike Republike Srbije ni jednom rečju ne pominje glamurozno najavljivani “posao veka” koji bi Srbiji omogućavao da godišnje ubire samo od transportnih taksi i naknada oko 200 miliona dolara.

Dok srpsko Ministarstvo rudarstva i energetike ćuti, bugarski mediji već mesec dana spekulišu da će Gaspromov turski gasovod Plavi potok na putu prema razvijenoj Evropi teći ne kroz Srbiju, već kroz Grčku i Mađarsku. Sofijski mediji se veoma ozbiljno bave pomenutim gasovodom iz straha da će ih sadašnja vladajuća garniture pretvoriti za vjek i vjekov u ruske energetske zavisnike, ne ostavljajući prostora za alternativno snabdevanje gasom.

Prema pisanju sofijskog lista Kapital Aleksej Miler, prvi čovek Gasproma, posle susreta sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, koji je održan sredinom septembra, potvrdio je da se predviđa produženje gasovoda Plavi potok. Pritom je pomenuo dve trase: od Turske preko Grčke - do Italije, i od Turske preko Bugarske, Rumunije i Mađarske do Austrije.
Iz mađarske naftno-gasne kompanije MOL, koja je ugovorila produženje Plavog potoka sa Gaspromom u drugoj polovini juna ove godine, saopšteno je da se počinju, zajedno s ruskim monopolistom, prethodna ispitivanja ovog projekta, podseća list Kapital.

Bugarski Radio Darik je pre nekoliko dana citirao Bogdana Budzuljaka iz Upravnog odbora Gasproma koji je izjavio da “Mađarska naftna kompanija MOL može da se priključi projektu za proširenje gasovoda Plavi potok, poznatog kao Plavi potok 2. Ideja se još uvek razmatra”.

Budzuljak je objasnio da se ovim projektom predviđa uvećanje kapaciteta gasovoda ispod Crnog mora do Turske od osam do 24 milijardi kubnih metara gasa. Prema njegovim rečima, Plavi potok 2 dopremaće ruski prirodni gas Turskoj, Grčkoj, Italiji, Bugarskoj, Rumuniji, Mađarskoj i Austriji.

Time praktično Gasprom namerava da obesmisli projekat alternativnog gasovoda od Kaspijskog mora do Zapadne Evrope, poznatog kao projekat NABUKO, ocenili su bugarski energetski stručnjaci, a mediji su zaključili da je to pogubno za Bugarsku.
U projektu produženja Plavog potoka i snabdevanja Centralne i Južne Evrope ruskim gasom ne bilo ničeg lošeg da zemlje koje će koristiti plavo gorivo iz njega nisu stopostotno ili većinom zavisne od isporuka Gasproma, izuzev Italije.

Čak ni to ne bi bilo toliko loše da Gasprom nije državna firma kojom de fakto upravlja Kremlj i koja se koristi kao politički instrument u ruskoj spoljnoj politici, kao što se desilo početkom 2006. godine s pritiskom na Ukrajinu i demonstracijom sile pred Evropskom unijom.

Ali, čak ni to ne bi bilo toliko loše da zemlje koje dobijaju gas od Gasproma imaju alternative za diversifikaciju isporuka. Praktično, zasad nemaju realne alternative, a ubrzavanje Plavog potoka 2 može ih konačno lišiti ozbiljne mogućnosti za izbegavanje zavisnosti od ruskog plavog goriva, prokomentarisao je zabrinuto Radio Darik.

Prema sofijskom listu Kapital, jedina i prava alternativa ruskim gasovodima bio bi Nabuko, za transport iranskog i azerbejdžanskog prirodnog gasa do južne i centralne Evrope. Sada, međutim, projekat Nabuko polako nestaje i pre početka njegove realizacije, ocenjuje Kapital.
Bugarski mediji smatraju da je sasvim prirodno da će se državni projekat s jasnim poltičkim ciljevima, kakav je Plavi potok 2, realizovati neuporedivo brže nego projekat na komercijalnom principu kao što je Nabuko.

U projekat Nabuko ulaze austrijska kompanija OMV, bugarski Bulgargas, mađarski MOL, rumunski Transgas i turski Botaš. Nabuko zahteva znatna finansijska ulaganja, jer prethodni proračuni pokazuju da će koštati 4,6 – 5 milijardi dolara.

Zbog toga učesnici u projektu su predložili potencijalnim potrošačima prethodno zaključivanje ugovora o dugoročnim isporukama. Na taj način oni su želeli da garantuju da će gasovod biti rentabilan i da će se visoki troškovi njegove izgradnje isplatiti. Potencijalni potrošači, međutim, nisu želeli da se obavežu dugoročnim ugovorima, i to je glavna smetnja napretku projekta.
U vezi sa projektom osetilo se nespokojstvo u proleće 2006. godine, kada je EU izašla s dugoročnom energetskom strategijom koja je imala za cilj da se izbegne zavisnost od Rusije.

Nespokojstvo se, međutim, ispoljilo samo u verbalnom obliku – mnogi političari evropske zajednice su izjavilli da je Nabuko izlaz iz ruskog gasnog zagrljaja i da ga treba podržati. Podrška se zasad time završava, zaključuje rezignirano Kapital.

Istovremeno, projekat Plavi potok 2 neće imati problema sa finansiranjem i zbog toga će biti realizovan verovatno brzo. Ostvarenje Plavog potoka najverovatnije će dovesti do preispitivanja ekonomske celishodnosti projekta Nabuko. Osim toga, Bulgargas, MOL i Transgas potencijalno podležu privatizaciji, i ulazak u proceduru deetatizacije bi otežao pregovore o Nabuku, prognoziraju sofijski mediji.  

A list Kapital zaključuje: „Odluka Kremlja da ubrza Plavi potok 2 definitivno nije dobra novost za Bugarsku, uprkos tome što će trasa prolaziti preko bugarske teritorije i što čemo zarađivati od tranzitnih taksi. Ukoliko realizacija Plavog potoka 2 zaista krene pre realizacije Nabuka, to će obesmisliti taj projekat, a Bugarska će postati još veći zavisnik od Rusije i Gasproma“.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: