Od skela do peska: osamdesete

Koje su to inovacije i umetnički centri koji su obeležili postmodernu u likovnoj umetnosti Vojvodine u periodu od 1976. do 1990?

Izvor: Piše: Sonja Jankov

Četvrtak, 31.01.2013.

10:45

Default images

Teme „Postmoderna“ i „’80-te u Vojodini“ su isuviše široke, dok su sam taj period obeležili brojni značajni umetnici koji ne mogu biti svi prikazani u okviru jedne izložbe. Ipak, postavka koja se do 11. februara može pogledati u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine prikazuje kroz reprezentativna dela ovaj period koji je stvaralački bio izuzetno bogat u svim sferama umetnosti i u svim lokalnim i republičkim umetničkim centrima nekadašnje Jugoslavije.

Obeležena stvaralačkim procesom koji bi se mogao opisati terminom „dekonstrukcija“, postmoderna je prema nekim istoričarima kulture počela 1972. godine prilikom izgradnje namenskog naselja u blizini Sent Luisa koje je u rekordno kratkom vremenskom roku pružilo krov nad glavom za najveći broj radničkih porodica. U slikarstvu u Srbiji, taj proces počinje 1976. sa „Slikama bez naziva“ Lasla Kerekeša sa kojima nastaju „new images“ u Vojvodini.

Iako najprimetniji u filozofiji, proces dekonstrukcije se može uočiti i u umetnosti, jer su stvaraoci sredinom ’70-ih, kako u svetu, tako i na našim prostorima, sa mnogo hrabrosti i sa jakim ubeđenjem pristupili inovacijama. Svaki od umetnika je razvijao individualnost svoje ličnosti i stvaralaštva i pri tome šokirao kako već formiranu umetničku scenu, tako i publiku koja nije uvek bila spremna za inovacije.

U domenu skulpture, ovom prilikom izloženi radovi Mladena Marinkova, „Stisnuti oblici I, II i III“, koji su nastajali od 1976. i „Oblik u najlonu“, možda najbolje ilustruju odlike postmoderne kao istorijskog i umetničkog pravca. „Stisnuti oblici“ su pravljeni uz pomoć dosetke kada je u pitanju tretiranje materijala, te ih je umetnik pravio tako što je gips oblikovao uz pomoć kesa ili balona.
Foto: Mladen Marinkov - Oblik u najlonu - i Prvaèki u pozadini
„Oblik u najlonu“, sa druge strane, velika skulptura iz 1983, visoka 2,5 metara, načinjena je od crnog najlona, sunđera i aluminijumskih skela po uzoru na građevinske. Upravo ovaj otklon od tradicionalnih vajasrskih materijala karakteriše postmodernu: industrijski, gotovo škart materijal kakav je crni najlon; jednostavni, gotovo linearni oblici i konstrukcija koja se koristi za gradnju, a nikad ranije kao deo gotovog umetničkog dela.

Sličan inovativan pristup prisutan je i u instalaciji „Rituali“ Branislava Petrića iz 1988. u kojoj je, umesto svih čvrstih, stabilnih i trajnih materijala koji se koriste za vajanje trodimenzionalnih dela, korišćen – pesak. Deo instalacije načinjen od peska izgleda kao da je fotografski zaustavljen u vremenu jer forma načinjena od tog materijala može biti oduvana ili narušena silom gravitacije.

Sa druge strane, predsavljeni period su obeležila dva značajna događaja za skulpturu. Njih predstavljaju osnivanje Internacionalnog simpozijuma skulpture u terakoti „Terra“, koji je aktivan u Kikindi od 1982. i bijenalna Pančevačka izložba jugoslovenske skulpture, koja je bila osnovana 1981. godine. U vezi sa tim, izložene su dve skulpture od terakote Slobodana Kojića, obe naslovljene „Miris zemlje“. Jednu je umetnik radio telom, odnosno delom tela koji se sam odabrao kao „pogodniji“ sa oblikovanje masivne gline nego što su to ruke.

U domenu slikarstva, na izložbi su zastupljena dva dekana likovnih akademija – Dušan Todorović koji je bio dekan novosadske Akademije umetnosti i Milenko Prvački, dekan Akademije lepih umetnosti u Singapuru od 1994. godine. Todorović je zastupljen velikim platnom (240 x 188cm) iz serije „Istorijski vrtovi“ naslikanom u duhu „transavangarde“, korišćenjem razigranih poteza i dodavanjem fluoroscentnih boja paleti. Delo Todorovića sa kraja 1980-ih na ovoj izložbi je znatno tamnije i prethodi fazi njegovog stvaralaštva u kojoj je koristio neoska svetla u okviru slika.
Foto: Dobrivoje Rajiæ i Dušan Todoroviæ
Prvački, kao i većina autora na izložbi, predstavljen radom sa početka perioda postmoderne i radom iz kraja ’80-ih, odnosno odabirom „Trofejnih predela“, iz serije radova koje je radio nekoliko godina. Dve slike Dobrivoja Rajića takođe ukazuju na stil „transavangarde“ italijanskih umetnika sa čijim idejama su umetnici ’80-ih imali dodira.

Period koji je u popularnoj kulturi bio obeležen muzikom „Idola“, „La Strade“, „Šarla akrobate“, „Enciklopedijom mrtvih“ Danila Kiša i ranim filmovima Žilnika i Kusturice, ostavio je traga i kroz fotografije, kserokse i telefotografije. Na izložbi su zastupljene i fotografije Predraga Šiđ anina, profesora na Departmanu za arhitekturu i urbanizam u Novom Sadu i jednog od prvih stvaralaca u sferi video umetnosti na našim prostorima, telefotografije Balinta Sombatija, kao i kseroksi Lasla Kerekeša i Jozefa Klaćika.

Izložba, koja će biti propraćena publikacijom, može se pogledati do 11. februara, nakon čega se jedan njen deo seli u Beograd.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Ukrajinci saopštili: Obustavljamo

Ukrajinske vlasti saopštile su večeras da su obustavile svoje konzularne usluge u inostranstvu za muškarce starosti od 18 do 60 godina, pošto je ukrajinska diplomatija najavila mere za vraćanje u zemlju onih koji mogu da idu na front.

21:57

23.4.2024.

1 d

Podeli: