Razgovori sa Sudcem

Krajem 2008. godine velečasni Zlatko Sudac, poznati hrvatski mistik, stigmatik i karizmatik, objavio je zajedno s novinarkom Dunjom Ujević knjigu razgovora i teoloških rasprava, koja je odmah zasjela na prva mjesta svih top-lista. Dan nakon splitske promocije, kojoj je u dvorani Gripe prisustvovalo osam hiljada ljudi, sa znamenitim svećenikom – koji po vlastitom priznanju posjeduje sposobnosti levitacije i bilokacije – u spiritualističkoj seansi na Vračaru razgovarao je naš suradnik Boris Dežulović.

- Gospodine Sudac, rado bih sa vama raščistio neke nedoumice proizašle iz knjige vaših razgovora s kolegicom Dunjom Ujević, pa bih, ako nemate ništa protiv, naše razgovore i teološke rasprave okupio i objavio u svojoj kolumni.

- Vrlo dobro. Recite, što vas zanima?

- U knjizi ste iznijeli zanimljivu tezu o ateizmu, citiram: „Ako netko nema dar vjere, može ga izmoliti. Ali za molitvu treba ponizno srce, a ateisti su vrlo oholi.“

- Da, da, sjećam se. Vrlo lijepo rečeno.

- Da. Mene zanima zašto bi neki ateist uopće poželio dar vjere?

- Kako zašto? Pa svaki čovjek je Božje dijete i kao takav treba Boga.

- Ukratko, svi trebamo Gospodina?

- Tako je.

- Osim ateista?

- Osim ateista, dakako.

- Vidite, velečasni, ja sam ateist i nemam dar vjere. Po vama, ja bih mogao taj dar izmoliti. Možete li to pojasniti?

- Naravno. Ako se ponizna srca, čisto i iskreno pomolite Bogu za dar vjere, On će vam ispuniti molitvu.

- Pojednostavljeno, trebao bih moliti boga da ne budem više ateist?

- Točno tako.

- E to, taj dio me zanima. Da bih se molio bogu, je li neophodno, čisto tehnički, da vjerujem u njega?

- Jasno, zašto biste ga inače molili?

- Ali...

- I kako? Kako ćete se moliti ako ne vjerujete? Ne razumijem. Jasno da već molitva pretpostavlja vjeru.

- Ali ja sam, da vas podsjetim, ateist. Ja ne vjerujem u boga.

- Vi ste ateist?!

- Da.

- Hm, zaista, to je sad mali problem. Vrlo zanimljivo.

- Razumijete što me muči? Kako moliti boga za dar vjere, ako nemam dar vjere da mu se pomolim? A kad bih ga imao, što bih uopće boga molio za to? To me sad malo zbunjuje...

- Da, da, jasno mi je, ne morate sad... Vidite, nije to... mislim... Pokušat ću vam objasniti što jednostavnije: da bi se Bogu molili za dar vjere, morate vjerovati. Treba vam, dakle, dar vjere. A kako ćete dobiti dar vjere? Molitvom! Jednostavno.

- Dakle, ako sam dobro shvatio, meni treba dar vjere kako bih se mogao pomoliti bogu za dar vjere? Što znači da bih boga trebao moliti i za dar vjere kako bih mu se uopće mogao pomoliti da me blagoslovi darom vjere?

- Bravo!

- Ali odakle mi dar vjere da se tako molim?

- Izmolit ćete ga, zaboravili ste.

- Znači, ja bih morao moliti otprilike ovako: „Gospodine, daj mi dar vjere kako bih ti se...

- Veliko slovo. Obraćate se Bogu. „Ti“ ide velikim slovom.

- Da, naravno, ispričavam se. Dakle, „...kako bih Ti se tom vjerom mogao pomoliti za dar vjere potreban da Te zamolim za dar vjere kojom ću Ti se pomoliti da primim dar vjere“.

- Vrlo dobro. Vi ste već išli u crkvu?

- Da, ali dosta davno, kao dijete. Sad sam ateist.

- Ateist?! Uf, to bi mogao biti problem.

- Zašto?

- Pa kako ćete se moliti Bogu kao ateist? Čovječe, vi nemate dar vjere!

- Naravno, velečasni, o tome vam i govorim.

- Ali to je jako neozbiljno, mladi čovječe. Vi biste Boga molili za dar vjere da biste Ga darom vjere molili za dar vjere kako biste molitvom dobili dar vjere, a pri tom uopće nemate dar vjere?!?

- Naravno.

- Kako ne razumijete? Kad biste se molili, značilo bi da vjerujete! Zašto biste se tada molili Bogu za dar vjere?!...

- Pa baš zato.

- ...A ako vam dar vjere treba, znači da ga nemate i da ste ateist.

- Ja i jesam ateist, rekao sam vam.

- Zašto biste se onda uopće molili za dar vjere?!? To je vrlo... oholo. Zašto bi se netko molio da ne bude ateist, pobogu čovječe?

- Nemam pojma. Možda jednostavno zato što može?

- Hahaha, oprostite, ali to je idiotski. Odakle vam to?

- To ste vi rekli.

- Ja?! Ne budite smiješni, kad, gdje?

- Pa u knjizi, citirao sam vas na početku razgovora, vidite, tamo gore?... „Ako netko nema dar vjere, može ga izmoliti“.

- Nemoguće. To je Dunja nešto... to je nesporazum. Da vidim... I kažete da sam ja to rekao?

- Od riječi do riječi.

- Nešto je tu... čekajte, da vidim, „ako netko nema dar vjere, može ga izmoliti“,

- Shvaćate moju dilemu? Zašto bi se ateist uopće...

- Dobro je, razumio sam...

- Ovo je sad dosta neugodna situacija, ja se ispričavam.

- Meni je to, ne znam... ne vjerujem da sam ja to tako rekao. Ne, ne... ne vjerujem dok ne vidim knjigu.

- Ukratko, ne vjerujete dok ne vidite svojim očima?

- Ne... Da. Točno tako.

- Gospodine Sudac, hvala vam na nadahnjujućem razgovoru.

- Hvala i vama. I svakako mi javite za datum promocije.