Bauk kaptolizma

- Račun, molim!

U to se drugi muškarac, žutokosi mršavac s naočalama, stane hvatati za unutrašnje džepove sakoa.

- Ne dolazi u obzir, ovaj put ja plaćam!

- Polako, polako - stidljivo se javlja cura. - Možemo li i mi dati neku kintu?

- Žena da mi plati piće?! - uvrijedio se krupni.

Konobar prilazi s blokom i poluglasno računa.

- Ne dajte njemu da plati! - unosi se opet onaj drugi, vadeći konačno iz stražnjeg džepa plastičnu krunicu.

- Ja plaćam i točka - podvikne opet izbrijani, gurajući konobaru pod nos svoju debelu zlatnu krunicu. - Odjebi.

U taj čas ledeni muk ispuni polumrak kafane. Konobar podigne pogled s bloka, društvo podvuče poglede pod stol, a izbrijani se rmpalija brzo prekrsti.

- Ispričavam se - stidljivo promuca. - Koliko je sve zajedno?

- Hm, dvanaest coca-cola, tri kapučina, dvije obične, četiri mineralne... - zbrajao je konobar - to vam dođe osamnaest Očenaša i sedamdeset dvije Zdravomarije.

- Osamdeset - reče krupni značajno dok je društvo oblačilo jakne. Ona cura upadljivo je zakolutala očima.

- Čekamo te u autu! - doviknuo je s vrata kafane mršavi, dok se rmpalija spuštao na koljena, kleknuvši na prečku pod šankom i otpočevši prebirati krunicu među debelim prstima: "Zdravo Marijo milosti puna Gospodins Tobom blagoslovljena Time đuže nama i blagoslovljen plod utrobeTvoje..."

- Zašto si mu opet dopustio da plati? - čuo se izvana bijesni ženski glas. - Osjećam se kao kreten. Kao da mi nemamo krunicu!

- Nemoj tako, njemu je papa blagoslovio, znaš da se on voli malo pokazati.

- Jebe mi se. Ja ću večeras izmoliti što sam popila, a ti ga čekaj sam. Ajmo mi, Cecilija.

Tako otprilike izgleda fajront u zagrebačkom kafiću Jedro. Ne znam jeste li i vi čuli za taj osebujni bar, kojega su prije godinu i pol dana salezijanci otvorili u sklopu svetišta Svete mati slobode. Piće se tamo plaća molitvama, coca-cola košta pet Očenaša, a kava tri Zdravomarije. Jako brzo se mjesto pročulo među mladima, pa gazde kafića zadovoljno trljaju ruke. Skupilo se do sad, po mojoj slobodnoj procjeni, bar pola milijuna Očenaša i stotinjak hiljada Zdravomarija. Sad ide onaj dio gdje gazde govore o planovima, pa će dio zarade uložiti, recimo, u poker aparate. Točnije, prayer-aparate.

Mladi salezijanski menadžer već vidi gužvu oko kafića, trešti unutra nekakav crnački gospel, tamjan štipa za oči, a grozdovi zagrebačkih klinaca okupljeni oko aparata kao u transu lupaju po mašinama. "Tri kralja, tri kralja, aleluja!!!", pada ničice pred aparat mali, prištavi ministrant koji je upravo složio tris kraljeva - deset hiljada Očenaša. "Uduplaj, uduplaj!", skandira društvo krvavih očiju. "Prepolovi!", smiruje stvar razumni student teologije.

A klinac zuri u ona tri kralja, prsti mu plešu nad tastaturom, pa zamišlja što bi sve mogao okajati sa dvadeset hiljada Očenaša, možda bi bilo dovoljno i za oprost one pljačke kladionice, nije zabranjeno maštati, već se on vidi kako krupijeu u Las Vegasu dodaje petsto Očenaša dobre ruke. Pardon, jesam li to rekao Las Vegas? U Međugorju, naravno. Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.

Vama je to sve možda zajebancija, bila je i meni, priznajem, ali sad kad razmislim nije taj kaptolizam uopće loša ideja, to da se Očenaši i Zdravomarije uvedu kao službeno sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. U banci, recimo, dobijete bjanko uplatnicu za dobrovoljni prilog za dovršetak svetišta Svete mati slobode, i na nju upišete, šta ja znam, "80,00 Slava Ocu (slovima: osamdeset-Slava-Ocu)". Onda s uplatnicom odete na šalter, a časna sestra vas pogleda preko naočala i mrzovoljno upita imate li krupno, jer je kraj radnog vremena i nema ona vremena čekati da vi izmolite osamdeset Slava Ocu. "Imam Očenaše", tiho ćete vi, pa izmrmorite deset Očenaša, a ona vam nervozno vrati dva brza i zgužvana, "Očenaškojjesnnbsmsvtiseimtvoje trle-brle-bla-bla kako na nebu tako i na zemlji amen", tako ih zabrza da to ni na šta ne liči, a najmanje na Očenaš. Što ćete vi s tim, ne možete ni na crkvomat, da ih takve izgovorite, javilo bi vam "Transakcija nemoguća, molimo pokušajte ponovo".

"Što se to mene tiče?", uzvratit će vam živčana časna iza šaltera, i vi biste je najradije poslali u, je li, neku katoličku misiju afričku materinu, ali znate da svaka psovka košta jedan Očenaš, a vama su ostala još samo ta dva zgužvana, taman za kruh u samostanoposluzi, nećete imati niti za mlijeko. U očaju vadite iz novčanika kreditnu krunicu, a časna vas na kasi prijekorno gleda, "jel znate da ste u nedozvoljenom minusu petsto ZdravoMarija?", vadite onda drugu krunicu, "šta je ovo, 'our father in heaven, hallowed be your name'...?!", "to vam je American", stidljivo ćete vi. "Ne primamo te protestantske krunice", prezirno će otpuhnuti časna blagajnica i eto vas u učas u bezizlazu, u Erste ZdravoMarische ne daju vam kredit pa kod kamatara s Kaptola posuđujete deset hiljada Očenaša i pripisujete im kuću u hipoteku.

Zamislite koliko bi to pojednostavnilo stvari. U ovom trenutku u Hrvatskoj se, primjerice, gradi oko osamdeset crkvenih objekata, vrijednih preko trideset milijuna eura. Uzmemo li da civilna coca-cola košta euro i pol, a salezijanska pet Očenaša, što znači da je po trenutačnom salezijanskom tečaju jedan euro, onako ugrubo, otprilike tri i pol Očenaša, ispada da za dovršetak duhovne infrastrukture u Hrvatskoj nedostaje još oko sto milijuna Očenaša. Samo dvadeset i pet po glavi Hrvata katolika! Odvojite po pet minuta, braćo i sestre, izvadite te Zdravomarije što ih čuvate malome za fakultet, Majka Crkva bit će vam zahvalna.

Ja bih to svakako unio kao aneks ugovora s Vatikanom, u onom dijelu koji se tiče povrata crkvenih nekretnina. I biskupima je jasno da se zemljišta, šume i cijeli gradski blokovi ne mogu tek tako vratiti korporaciji Otac & Sin d.d., pa traže, kako znamo, povrat u novcu. Nekoliko stotina milijuna eura je u igri, gotovo cijela milijarda, nije to mala lova, a nisu biskupi bez srca, znaju oni da Hrvati novca nemaju, ali vjere imaju u izobilju. Milijarda eura, to su po srednjem tečaju tri-četiri milijarde Očenaša, plativo i u Zdravomarijama i u Slavama Ocu, dvjestotinjak milijardi Slava, pedeset hiljada po glavi, što je to Hrvatima?

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova, amen, gotovo, časna na šalteru to izmoli za pet sekundi, znači dvjesto pedeset hiljada sekundi po glavi, samo sekundu, da izračunam - ispada da bi svaki Hrvat morao moliti Slave Ocu nekih sedamdeset sati. Niti tri dana! U tri dana riješio bi se tako cjelokupni povrat svih crkvenih nekretnina.

Da ne govorim što bi sve onda Crkva u Hrvata mogla s tih dvjesto milijardi Slava Ocu. Da pola podijele sirotinji, pa da još pedeset milijardi isplate žrtvama pedofilije, još im ostane pedeset, to je u Očenašima, da vidim, oko milijardu Očenaša. Dobro, realno je tada zbog goleme jednokratne emisije očekivati devalvaciju, krunice će umjesto šezdesetak imati par milijuna balotica, nosit će ih babe pedeset puta omotane oko vrata, ali to će ionako biti samo dok ne uđemo u Europsku uniju. Brzo ćemo onda zaboraviti domaću valutu. Zdravo euro, milosti pun, gospodin sam s tobom, blagoslovljen među ženama. Sve što je koštalo jedan Očenaš bit će jedan euro. Pitajte Slovence.

Pa ipak, uz svu salezijansku ekonomsku logiku, prilozi za svetište Svete mati slobode - provjerio sam - još uvijek se prikupljaju isključivo u kunama. Slave Ocu još ne primaju, na moj upit ljubazno su odgovorili da odakle mi to i da ne izigravam budalu. Da što će oni s Očenašima i Zdravomarijama?! Kako što? - kažem ja. Uopće ne sumnjam da će im zidari, sve odreda smjerni Hrvati katolici, raditi za dnevnicu od pedeset Očenaša.

Što će oni sa pedeset Očenaša? Ha. Što i svi smjerni Hrvati katolici kad dobiju plaću.

- Konobar - zazvat će sa stola u kutu onaj prištavi klinac s početka priče. - Još turu, pa da idemo.

- Dosta ste popili - reći će mladi salezijanac. - Moram vas zamoliti da platite, jer uskoro zatvaramo.

- Dok ja plaćam, ti ćeš bogami radit! - bahato će mladić tresnuti cijeli svežanj plastičnih krunica o stol, tako jako da će se kuglice rasuti po podu.

- Čovječe! - vrisnut će društvo oko stola. - Odakle ti tolika lova, jesi to opet dobio na prayer-aparatu?

- Ma jok - nehajno će mulac. - Radio sam ovo ljeto kod župnika, preko Ministrant-servisa.