Martovsko ludilo: Jugozapad i Istok

Mart mesec se bliži kraju. NBA sezona je na petnaestak utakmica do kraja svog obaveznog dela. Sprema se draft u američkom fudbalu. Bejzbol je na pragu nove sezone. Sezona hokeja je u punom jeku…PROFESIONALNI sportovi.

A s druge strane, AMATERSKI turnir se naziva MARTOVSKIM LUDILOM. Iako tu nema ni A od amaterizma, ni na jednom nivou (barem kada se radi o I diviziji). Od praćenja i skautiranja igrača, regrutovanja igrača, treniranja igrača, “školovanja igrača”, uspostavljanja uspešnog programa (organizacija, logistička podrška).

Posebna su priča zarade trenera koji vode “uspešnije” programe (da ne ulazimo u analizu šta jedan program čini manje ili više uspešnim), i načini na koje ostvaruju svoje profite, u AMATERSKOM sportu… Igrači, naravno, nisu plaćeni, barem ne zvanično, ali se zato na njima i zbog njih zarađuje veliki novac. Televizijska prava, prodaja opreme, korišćenje određenih proizvoda određenih kompanija, prihodi od rasprodatih dvorana… i još mnogo toga.

Izvor: B92

Subota, 24.03.2007.

06:26

Default images

Neću se posebno zadržavati na pravilima koja određuju igranje košarke na američkim univerzitetima. Neka od njih su zastarela, prevaziđena, neka nazadna, neka jednostavno, budalasta (pravila regrutovanja, ograničenja vremena za trening, letnje pauze itd.). I naravno, pad (a očigledan je) se prebacuje na NBA, što je još jedan paradoks. Upravo je NBA ta koja “brani” interese NCAA, ograničenjima koje je uvela poslednjih godina, a o kojima se može polemisati dugo i dugo… ali da i to ostavimo za neku drugu priliku.

Martovsko ludilo je poseban događaj u američkom sportu, u američkoj kulturi i načinu življenja i ničega ni približno uzbudljivog nema. Tokom turnira iznenađenja su uvek prisutna, uzbuđenja su stalna. Pravi pakao za kladioničare.

Naravno, posebna priča su mediji. Mislim da nije potrebno trošiti reči o tome na koji način se  prate ovi događaji i koliki značaj se pridaje putu do šampionskog trona u NCAA košarci. Ne postoji način da se tokom te tri nedelje i pored najbolje volje isključite iz svega toga.

Ko će biti šampion? Uvek prisutno pitanje… baš kao i: ko će biti ovogodišnja Pepeljuga… ko će “nepozvan” da zaigra sa najboljima i ukrade nekome “poslednji ples”. Prošle godine je George Mason ispisao najsvetlije stranice svoje istorije . da li su bili iznenađenje? Svakako. Ko je ovogodišnja Pepeljuga? Ali, da ostavimo to za sledeci put.

Da vidimo gde su i šta rade… timovi koji su se plasirali u Sweet 16.

SREDNJI ZAPAD

Florida, prošlogodišnji šampion, je nosilac ovog dela kostura. Ekipa Bili Donovana će pokušati ono što niko nije uradio posle Duke 1992. godine – osvajanje uzastopne titule.

Posao neće biti lak, ali je činjenica da je prvih 6 igrača igralo još jednu sezonu zajedno, a to je u college košarci zaista velika prednost, sigurno i retkost, barem za ekipe koje imaju puno talentovanih igrača. A upravo to i jeste slučaj sa ovom školom. Formacijski imaju sve što je potrebno jednom timu, imaju dosta iskustva, dugo vremena su zajedno i dobro funkcionišu i van terena, što je vrlo očigledno i na terenu.

S druge strane, nisu u najsjajnijem izdanju ušli na turnir, ali im “suvi” kvalitet omogućava da utakmice u kojima ne pružaju dobre partije ipak na kraju dobiju.

Jackson State nije protivnik po meri, tako je otvaranje turnira za Gatorse bilo ništa više nego rutinska pobede. Drugačije i teže je bilo već na sledećem koraku protiv Purduea, koji je u prvom kolu poslao Lute Olsona i njegove igrače na odmor.

Taj poraz Arizone, već na samom startu, bio je iznenađenje, veće ili manje, u zavisnosti ko je šta očekivao od playmakera Shakura, od koga mnogo toga zavisi. Lično ne spadam u njegove ljubitelje, te me njegova igra nije razočarala – teško prihvatam činjenicu da igrač njegovih godina i iskustva ima 8 izgubljenih lopti (bio je veoma loš i u finalu PAC-10 konferencije, u kom je Arizona takođe poražena, a Shakur postigao samo 2 poena).

Jedina svetla tačka u poraženom timu je bio Ivan Radenović, sa 12 poena i 9 skokova, ali bez adekvatne podrške saigrača. S druge strane, Purdue je delovao kompaktnije (iako su dobar deo sezone igrali bez veoma važnih igrača, kao što su Landry i Teague), agresivnije, realnije i efikasnije. Landry je pravio probleme i u realizaciji i u skoku (21p, 13sk, bacanja 8-8), i nije bio jedini – Watt mu se pridružio sa 7 uhvaćenih lopti u napadu (ukupnih timskih 17).
Florida je pobedila, 74-67, u jednoj čudnoj utakmici, sa timovima različitog stila igre. Florida je velika, pokretna. Talentovana i odlično podržana šutem spolja. Purdue igra nešto mirnije, kroz Landryja, gradi dosta toga na njegovoim sposobnostima da na različite načine napadne čuvara, u zavisnosti od njihove brzine i snage.

Gatorsi su odlučili da napadnu reket, u što više poseda, i njihov odabir je bio Horford. Purdue je tokom velikog dela utakmice štitio njegovog direktnog čuvara udvajanjem, i to prilično uspešno. Zanimljivo je da su se, u trenucima kada se utakmica “lomila”, ipak odlučili da ga brane 1 na 1. Krilo Floride je to iskoristilo, i zadalo dosta problema u samoj blizini koša.

Agresivnija igra u napadu se projektovala i na broj šutiranih slobodnih bacanja – Florida  31-27, Purdue 13-6… što znači da je prošlogodišnji šampion u tom segmentu igre ostvario prednost od 21 poena (ostali statistički podaci su gotovo identični).

Na putu do Floride, Butler je pobedio Old Dominion, koji jednostavno nema kvalitet za nešto više od časnog poraza. Doduše, pobedniku je trebalo buđenje, serija od 17-0 i sedam i po minuta odbrane bez primljenog poena.

Njihov protivnik u drugom kolu je bio bolji iz meča Maryland – Davidson, koji je završen pobedom poznatijeg programa. Prednost u visini i snazi je iskorišćena (skok 49 –31 u korist Marylanda), protivnik je oteran od koša – Davidson je šutnuo 36 trojki, a da prednost ne bude veća verovatno su najzaslužnije 22 izgubljene lopte Terapinsa.
Već za dva dana igrana je potpuno drugačija utakmica. Butler je pre svega želeo da Maryland svede na što manje poena, da im ograniči broj poseda, i u tome uspeo (postigli 59 poena, što je dvadesetak manje od njihovog ovogodišnjeg proseka). Manjak skokova, nadoknađen je sa čak 12 ubačenih trojki (gotovo 60% od ukupnog broja postignutih poena, 62), a i Maryland je ponovo sebi “pucao u noge” – 17 izgublejnih lopti. AJ Graves je potpuno porazio Strawberryja u playmakerskom duelu (bez poena u prvom poluvremenu), a Campbell je uspeo da za 10 minuta ubaci 3 trojke, u važnim trenucima.

Notre Dame nije baš imao puno sreće sa odlukom da se već u prvom kolu sretne sa Winthropom, školom koja je tokom sezone poražena samo od North Caroline, Wisconsina i Texas A&M-a. Od samog početka je bilo jasno da je ovo definitivno godina kada ce Winthrop najzad proći prvo kolo.

U svim fazama igre su nadmašili protivnika, tokom meča imali i plus od 20 poena. Bradshaw (reprezentativac Novog Zelanda) je bio izvanredan (24p, 6sk, 4 as), velika pomoć mu je bio i Martin (20p, 11sk).

Njihov protivnik je bio Oregon, koji je u prvom kolu pobedio Miami Ohio, u teškoj utakmici, ne baš najlepšoj za gledanje. MO je uspeo da uspori Oregon, kome je brza igra  zaštitni znak, dok je s druge strane bilo primetno da su Ducksi podigli odbranu na viši nivo.
Upravo to im je i donelo pobedu nad Winthropom. Dobra kontrola reketa I skoka, uz agresivnu igru ( 14 izgubljenih lopti protivnika  I sut od 39% ) su rezultirali plasmanom u trece kolo, medju 16 najboljih. Poseban kuriozitet je da je Wintropu poslo za rukom da promasi 16 trojki zaredom( ukpno sutnitih 31 ). Dominirao je niski bekovski tandem…Brooks –Porter, koji je bio gotovo nezaustavljiv.

Četvrti predstavnik ovog dela kostura je UNLV, što je prilično iznenađenje, uzevši u obzir da je na njihovom putu bio i Wisconsin. Istovremeno, to je najbolja potvrda da je ta ekipa tokom sezone bila poprilično precenjena. Jednostavno, imaju jednog zaista kvalitetnog igrača (koji će morati da menja nacin igre i navike da bi igrao u NBA) i još jednog koji puno obećava. Ostatak ekipe je prosečnog kvaliteta.

Da se vratimo na UNLV, koju sa klupe predvodi Lon Kruger (jedan od bivših NBA trenera u NCAA), dok sprovođenjem njegovih zamisli na terenu rukovodi niko drugi do njegov sin. Zanimljiva stvar je što je pomenuti igrač već diplomirao na Arizona Stateu, a ove sezone igra svoju petu sezonu u NCAA (još jedno čuveno pravilo AMATERSKE KOSARKE).

Upravo on je bio lider tima u pobedi nad Wisconsinom, koji je već u prvom kolu pokazao slabosti (dobijen Texas AM CC , i to posle velike i naporne borbe da se nadoknadi minus od 18 poena). Krugerova odluka da brani Tuckera udvajanjem se ispostavila kao plodonosna, a da Badgersi imaju šanse do samog kraja se pobrinuo Taylor. Ipak, glavna ličnost meča je Kruger Jr, sa 3 trojke u poslednjih 10 minuta (plus faul na šutu za 3 poena i pogođena sva 3 penala), i igrom, praktično, bez greške.

ISTOK

Istok je “dodeljen” North Carolini, koja je prvog dana imala lagan posao i odradila ga rutinski protiv Eastern Kentuckyja. Mnogo zanimljivije je bilo u obračunu “oca i sina” – Toma Izzoa, odnosno Michigan Statea i Toma Creana, odnosno Marquettea. Meč između učitelja i učenika je pokazao da učenik ima još dosta toga da uči.

Zaštitni znak Izzoa je odbrana i posvećenost ratu pod koševima, i to je ono što ćete uvek “dobiti” od njegovih igrača. Igračete protiv ekipe koja zna da odbranom dobija i koja shvata važnost prednosti u skoku. Manifestacija sile i uspostavljanje svog načina igre je počelo od prvog sekunda – rezultiralo je odbranom bez primljenog poena u prvih deset minuta, dok je u napadu ispoljena sigurnost u realizaciji (54% šuta).

Već u sledećoj utakmici, protiv NC, nije im pošlo za rukom da uspostave ritam koji im odogovara, a protiv Tar Heelsa vam uvek odgovara da igrate “pod ručnom”, pa makar bili najbrže orijentisan tim. Teško ih je pobediti u brzoj, otvorenoj utakmici, kada im se omogući da se rastrče po terenu. Talenta, kao i uvek, imaju dosta, i to na različitim pozicijama, u različitim veličinama i oblicima.

Najbolji na meču je bio Hansbrough, koji je za Severnu Karolinu postigao 33 poena, igrajući vrlo agresivno i hrabro (posle teže povrede nosa, igrao je pod maskom, što je bitno uticalo na njegov učinak na ACC turniru… i sada je poceo sa zaštitom, ali je odbacio već posle nekoliko minuta), uz uobičajenu podršku playmakera Lawsona – 20 p, 8 as. S druge strane, samo je Neitzel uspevao da održi (i izdrži) visok ritam – postigao je 26 poena, iz 27 šuteva (gotovo polovina ukupnih), dok se neigranje Iboka itekako osetilo u skoku – Michigan State je izgubio bitku 28-40.
USC je sigurno pobedio Arkanzas, iako je, navodno, to moglo da bude jedno od iznenađenja turnira. Međutim, bas ništa neuobičajeno se nije desilo, baš kao ni u meču između Texasa i New Mexico Statea. Kevin Durant je, ponovo, bio dominantan (27 poena, 16 šutnutih penala), uz podršku bekovskog para Abrams – Augustin.

Ni njihov medjusobni susret nije bio odlučen poslednjim šutom ili poslednjom odbranom, a zasluge za to pripadaju krilnim igracima iz Kalifornije, Youngu (22p, 13-8 šut iz igre, 7 skokova) i Gibsonu (17 p, 14 sk, 14 šutiranih penala), koje je ovoga puta podržao Hackett, sa 20 poena i šutom od 70%.

Durant jeste postigao 30 poena, ali ono što je bio cilj Tima Floyda, trenera USC-a, je kontrola Duranta i pokušaj smanjenja učinka njegovih bekova. Augustin i jeste zaustavljen – 6 poena, 6 izgubljenih lopti – a njegov “manjak” u ekipi Texasa nema ko da nadoknadi. Poseban kuriozitet je igra Gibsona posle sudara, iz kog je umalo izašao sa polomljenom vilicom. Freshmen, baš kao i Durant, čak i slične građe i igre, definitivno se u najboljem mogućem svetlu predstavio publici van svoje konferencije.

Mnogo zanimljivije je bilo na utakmici Vanderbilt – Washington State, u kojoj je pobednik odlučen tek posle 2 produžetka. Oba protivnika su u prvom kolu imala lagan posao, što je praktično bilo zagrevanje za ono što je usledilo.

Vanderbilt svoju igru gradi oko Byarsa, momka koji ima sposobnost da igra i unutra i spolja, sposoban je da napravi poene i sebi i drugima, i definitivno ima hrabrosti da šutira I POGAĐA važne šuteve. Ukupnih 27 poena nije jedina stvar na koju bih skrenuo pažnju. Možda važniji potez je napravljen u odbrani, rampa koju je postavio u odlučujucim trenucima.
Georgetown se, kao što se i očekivalo, našao u Sweet 16, posle pobeda nad Belmontom i Boston Collegeom  prethodno poslali Bobbyja Knighta i njegove momke na odmor). Georgetown je na turnir ušao sa drugim najboljim timskim procentom šuta u I diviziji – 51 %, što je projekcija njihovih sposobnosti da igraju i unutra i spolja. Kao što je to uvek slučaj sa ovom školom, još iz vremena Johna Tompsona (oca sadašnjeg trenera Johna Tompsona III), u sastavu su kvalitetni igrači koji igraju na centarskim pozicijama.

Ovu generaciju “pomaže” Hibbert, igrač od 217cm, koji se polako, ali sigurno i stalno, razvija u medijskoj senci Grega Odena. Pokretljiv, dobrih ideja i aktivnog pristupa igri, osnova je defanzivnog sistema koji koriste Hoyasi, i vazan deo napada. Takođe, veoma zanimljiv je i Green, igrač koji verovatnu budućnost u NBA ima na poziciji 3, ali je trenutno pokretljiva četvorka. Ovaj tandem je najzaslužniji za pobedu, 62-55 (Green postigao dve trojke u poslednja dva minuta, Hibbert postigao 15 poena u drugih 20 minuta).

Boston college nije imao šanse da spreči dominaciju pod obručima. Igrač koji bi mogao da parira većini visokih protivnika na turniru, Williams, odstranjen je iz tima još u januaru i nije se vratio za ovaj turnir. Pokušalo se i uspevalo sa zonskom odbranom, ali ograničene mogućnosti promena odbrane su na kraju bile od velike važnosti. Georgetown je prihvatio sporiju igru, ali su uspeli da se prilagode zoni i uspostave svoj napad: unutar – van reketa.

Za školu iz Bostona, bolji od ostalih su bili Dudley i Rice, dok je očigledna bila potreba za učinkom Marshalla, koji je u najvažnijoj utakmici sezone potpuno podbacio.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: