Ponedeljak, 18.04.2011.

11:32

Milica Đorđević: Ostvareni snovi

Nedavno je u Zagrebu, na koncertu u Velikoj dvorani Lisinski, izvedena kompozicija mlade srpske kompozitorke Milice Đorđević „Put belih kostiju“. Pod vođstvom dirigenta Luke Pfafa izveo je simfonijski orkestar HRT-a.

Autor: Razgovarala: Sanja Anđelković  |  Izvor: B92

Default images

Kompozicija je doživela zaista veliki uspeh, na šta sam jako ponosna! Ipak se ne dešava svakog dana da vam svetski poznat dirigent, kao što je maestro Pfaf, premijerno izvodi kompoziciju i to na ISCM World New Music Days, a još kad je publika prihvati sa takvim oduševljem, koliko god da zvuči neskromno, to je zaista ogroman uspeh“.

Kompozicija Milice Đorđević selektovana je kao predstavnik srpskog odseka ISCM (International Society for Contemporary Music).

„'Put belih kostiju' je nastajao u periodu 2008/9. godine i deo je moje teze koju sam radila na Konzervatorijumu u Strazburu, a koja se bavila problematikom percepcije muzičkog vremena i saturacijom zvuka. Nema programski sadržaj iako je inspirisana zbirkom haiku poezije japanskog pesnika Bashoa, po kojoj je i dobila naziv. Saradnja sa maestrom Pfafom je bila sjajna i velika mi je čast što je moju kompoziciju premijerno izveo takav ekspert za savremenu klasičnu muziku, kome su svoje kompozicije posvećivali jedan Berio, Xenakis, Schnittke, Scelsi, Donatoni, Fedele, Rihm...“

Milica Đorđević je rođena 1984. godine u Beogradu. Diplomirala je kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, gde je završila i Snimanje muzike i tonsku režiju, kao i specijalini kurs elektronske muzike. Od svoje sedme godine svira klavir i sve do upisa na Fakultet verovala je da će biti upravo pijanistkinja. U srednjoj školi se javila želja za komponovanjem ali još uvek nije i želja da se oproba kao DJ.
Foto: Krešimir Miheliæ
I da imam želju, nisam sigurna da bih se usudila da se oprobam jer je za to, kao i za bavljenje bilo kojom vrstom muzike, potreban poseban senzibilitet. Iako je vrlo rado slušam i volim da plešem uz tu vrstu muzike, moje bavljenje elektronskom i kompjuterskom muzikom ostaje u okvirima savremene klasične muzike. Interesovanje za komponovanje se nekako spontano javilo u 3. godini srednje škole, posle koje sam primljena na kompoziciju i odmah mi je bilo jasno da je to to.

Specijalističke studije završila je na Conservatoire National de Region de Strasbourg u klasi Ivana Fedelea. Profesionalno usavršavanje je nastavila u Parizu, gde je pohađala studijski istraživački program elektronske i kompjuterske muzike i kompozicije Cursus1 na institutu IRCAM. U pravljenju paralele između studija u Srbiji i inostranstvu, Milica naglašava da se sistem obrazovanja i ne razlikuje toliko koliko je drugačiji pristup nastavi i odnos prema radu, kao i relacija profesor-student.

Primera radi, na Konzervatorijumu u Strazburu su studenti instrumentalnih katedri u obavezi da sviraju kompozicije svojih kolega sa kompozicije. I Konzervatorijum u Strazburu, kao i HfM Hanns Eisler u Berlinu, gde sam sada na poslediplomskim studijama, organizuju cikluse koncerata studenata kompozicije (bar jedan koncert mesečno), što studente „primorava da budu jako aktivni, a sa druge strane im omogućuje da na koncertima čuju svoja nova dela. Mislim da je to izuzetno značajno i za instrumentaliste i za kompozitore i da je to pravi pristup studijama, što bi trebalo uvesti i kod nas. Zahvaljujući tome sam imala priliku da na koncertu čujem baš svaku kompoziciju koju sam napisala u toku studija u Strazburu, a već sada znam da će moj završni ispit na HfM biti u formi koncerta koji će biti održan u čuvenoj dvorani Konzerthaus u Berlinu. Takođe, studenti se podstiču da što više istražuju i eksperimentišu sami (naravno da je profesor tu kad god vam zatreba) i takva iskustva su izuzetno dragocena, jer, bez obzira na ishod, sva ta neposredna saznanja se akumuliraju i ostaju negde u vama. Što se istrazivačkog staža na institutu IRCAM u Parizu tiče to je dovedeno do savršenstva, bila nam je obezbeđena sva moguća tehnika, profesori su nam bili na raspolaganju u bilo koje vreme, a već na početku programa smo znali ko će šta da piše, ko su izvođači i kada će biti koncert.
Učestvovala je na raznim majstorskim kursevima, festivalima i takmičenjima gde je osvajala brojne nagrade, priznanja i stipendije (Prva nagrada ISA05 za kompoziciju SIVO, Treća nagrada na 12. Međunarodnom susretu mladih kompozitora YCM Apeldoorn za kompoziciju Opsena nigdine, Minotaur, ili šta? ... ). Sarađivala je sa ansamblima i muzičarima kao što su Arditti Quartet, Neue Vocalsolisten, Alternance, Quatuor Manfred i mnogi drugi. I posle svega ovoga smatra da su joj se snovi koje je imala ostvarili a ono što joj se sad dešava nije mogla ni da sanja.

Zbog toga sam jako srećna i beskrajno zahvalna. Pre bih mogla da kažem da sada sebi postavljam ciljeve, a manje sanjam. Činjenica je da iza svakog mog uspeha stoji ogroman rad i veliko odricanje, ali ja to nipošto ne doživljavam kao mukotrpan posao. Naprotiv, imam veliku sreću da radim ono što volim i što me ispunjava, tako da se zapravo jako zabavljam i uživam u svakom segmentu rada. Čak i kad ne ide baš najbolje, volim i te momente krize jer znam da će se iz njih izroditi nešto sjajno. Nagrade su laskave i svakako da prijaju, koncerti su divna iskustva i osećaj kada čujete svoju muziku u realnom izvođenju (a ne samo u svojoj glavi :)) je neopisiv. Ali, ono što ja najviše želim i težim da postignem je da moja muzika dopre do slušaoca, da utiče na njega, da ga, bar na kratko, promeni iznutra. Na bilo koji način. Volela bih da sa mojih koncerata ljudi ne izađu ravnodušni i mislim da mi za sada to polazi za rukom, što me jako raduje!
Dela Milice Đorđević su izvođena i emitovana i u Srbiji, Nemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Italiji, Makedoniji, Holandiji, Velikoj Britaniji, Austriji… Marljivo komponuje i, kako kaže, njene kompozicije često zvuče kao kompozicije za predimenzioniran kamerni ansambl nego kao „klasične“ orkestarske kompozicije.

“Moj pristup je da ne radim prvo klavirski izvod koji naknadno orkestriram, već odmah radim na partituri, odnosno komponujem i zapisujem sve deonice. Verovatno je zbog toga u mojim orkestarskim kompozicijama često izražen solistički tretman. U njima svaki instrument (ili u grubljim slučajevima – grupa instrumenata) ima izuzetno detaljnu i vrlo pažljivo proslušanu liniju, svaka nota je precizno definisana bojom, artikulacijum, tehnikom izvođenja, dinamikom… Interesuje me eksperimentisanje sa tembrom i kombinovanje različitih proširenih tehnika sviranja i težim da u svakoj kompoziciji pronađem drugačiji, svež sonoritet, a da opet ostanem u okvirima onog što je počelo da biva moj, usuđujem se da kažem - karakterističan zvuk”.

Posle Zagreba je odlučila malo da predahne u Beogradu sa porodicom i prijateljima. Ali već za nekoliko dana se vraća u Berlin i priprema nove koncerte, od kojih je jedan, 4. maja, rezervisan za prestonicu Srbije.

U maju me očekuje nekoliko koncerata : prvi je 4. maja u Beogradu, kada će biti izvedena moja kompozicija ‘Umeš li ti da laješ ?’ ne-komunikacija za solo kontrabas 2.1. Ista kompozicija će potom biti izvedena u Kopenhagenu 10. maja. Posle toga, 15. maja imam koncert u Parizu, na kome će biti izveden moj 3. gudački kvartet, ciklus’ Cinq reflexions pour quatuor à cordes’. Ovo me posebno raduje jer je to završni koncert jednogodišnjeg master-classa koji sam tokom ove školske godine držala na pet pariskih konzervatorijuma u saradnji sa evropskom asocijacijom za kamernu muziku ProQuartet. Ideja projekta bila je da napišem pet kratkih komada za gudački kvartet, za sva tri nivoa studija (osnovne, master i poslediplomske), a koje su odabrani studenti konzervatorijuma pripremali tokom cele godine sa članovim kvarteta Manfred. Osim pisanja novih komada, moj deo posla je bio da držim seminare i predavanja o savremenoj muzici za gudački kvartet, prezentacije svojih dela i da radim sa studentima na ovim novim kompozicijama. Bilo mi je veliko zadovoljstvo i iznenađena sam što mi je pedagoški rad toliko prijao, jer je rad sa ovim mladim ljudima, neverovatno otvorenog uma, punih entuzijazma i želje za novim saznanjima bio izuzetno inspirativan i pravo uživanje. Zatim, krajem juna idem u Izrael, gde će na festivalu Tzlil Meudcan u Tel Avivu, čuveni ansambl MusikFabrik premijerno izvesti moju novu kompoziciju, koju sada pišem specijalno za tu priliku. Ali, o tom – po tom.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: