Beograđanin doktor za neurone

Još kao gimnazijalac, pre jedne decenije, Dragomir Milovanović shvatio je da je nauka njegov svet. Svojim prvim istraživanjima lekovitog bilja obezbedio je ono što nijedan njegov vršnjak nije - ulaznicu za dodelu Nobelovih nagrada i predstavljanje sebe i svoje zemlje u Stokholmu.

Život

Izvor: I. Miæeviæ

Utorak, 05.01.2016.

08:15

Beograđanin doktor za neurone
Foto: Dragomir Milovanoviæ / LinkedIn

Od tada je prošlo deset godina, u kojima je ovaj mladi naučnik nizao samo uspehe. Upravo je svratio u Beograd na nekoliko dana, da prepakuje kofere i krene dalje u svet. Sprema se za selidbu u Ameriku, gde će početi da radi kao istraživač u jednom od najprestižnijih univerziteta na svetu - Jejlu.

Još od školskih dana njegovi uspesi obećavali su veliku karijeru. Petu gimnaziju u Beogradu završio je kao đak generacije, a Hemijski fakultet Univerziteta u Beogradu, na katedri za biohemiju, kao student generacije.

Dragomir je bio prvi Srbin posle Iva Andrića koji je prisustvovao dodeli Nobelove nagrade. Nakon povratka u Srbiju, svoje utiske je tada podelio na stranicama "Novosti" uz napomenu da se posle toga neće pojavljivati u javnosti, jer to nema svrhu, dok "ne zaokruži svoj rad". Dragomir, koji ima 27 godina, pošto je zaokružio jednu celinu i krunisao je doktoratom, odlučio je da o svom trudu i iskustvima ponovo govori za "Novosti".

Sa stipendijom World learning programa, pod pokroviteljstvom vlade SAD, usavršavao se godinu dana na Indijana univerzitetu u Pensilvaniji. I tamo je proglašen najboljim studentom. Upisao je ubrzane doktorske studije iz biofizičke hemije na jednoj od najprestižnijih naučnih i obrazovnih institucija - "Maks Plank" institutu u Getingenu. Doktorirao je sa 26 godina iz oblasti neuronauka, istražujući interakciju molekula u nervnim ćelijama. Doktorat je ocenjen najvišom ocenom, što je veoma retko. - Jedan od mojih šefova, koji mi je bio i komentor, jeste Štefan Hel, dobitnih Nobelove nagrade za hemiju u 2014. godini - objašnjava Dragomir Milovanović. - Njegova laboratorija je oličenje multidisciplinarnosti. Razmenjujemo iskustva, znanja i radoznalost. Ključna je komunikacija. I moj doktorat bio je multidisciplinaran. Koristio sam napredne optičke metode, poput superrezolucione mikroskopije, za koju je moj komentor dobio Nobelovu nagradu.

Dragomir dodaje da se tokom doktorskih studija bavio dinamikom sinapsi, gde se procesi dešavaju u hiljaditom delu sekunde, na milionitom delu milimetra. Upravo od procesa u njima zavisi formiranje svesti i memorije. Na postdoktorskim studijama namerava da istražuje transport i distribuciju holesterola u nervnim ćelijama.

- Sa produžetkom životnog veka, sve su češća neurodegenerativna oboljenja poput Alchajmerove i Parkinsonove bolesti. Razumevanje strukture i funkcije neurona neophodno je za njihovo lečenje i prevenciju - napominje sagovornik "Novosti".

Za nastavak istraživanja rada odabrao je Jejl jer je jedno od najprestižnjih mesta za naučni rad, ali i zbog toga što postoji direktan kontakt sa klinikom.

- Nama koji se bavimo fundamentalnim istraživanjima bitno je da imamo na umu potencijalu dalekosežnost projekata kojima se bavimo. Nauka je puna iznenađenja i istraživanje ne bi bilo zanimljivo ako bismo unapred znali šta da očekujemo - kaže Milovanović.

Izvor: Novosti.rs

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

22 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: