Giljermo Kanjas

Giljermo Kanjas je 30-godišnjak iz Argentine koji je profesionalnu tenisku karijeru započeo 1995. godine. Omiljena podloga mu je šljaka, pa je logično da je na Rolan Garosu ostvario svoje najbolje rezultate na Gren slem takmičenjima – tri puta je dogurao do četvrtfinala. U karijeri je ukupno osvojio 20 titula, od kojih čak 11 na ’čelindžerima’ i samo jednu iz Masters serije (Toronto 2002. godine). Zaradio je skoro 5 miliona dolara, a najbolji rejting na ATP listi držao je u junu 2005. godine – 8. mesto. Karijera će mu biti upamćena po povredi ručnog zgloba, koja ga je omela da napravi još zapaženije rezultate, kao i po doping aferi zbog koje je kažnjen godinom dana zabrane takmičenja.

Izvor: Saša Ozmo

Utorak, 20.05.2008.

18:19

Default images

U prvih nekoliko godina uglavnom je igrao na manjim turnirima. Godine 1996. trijumfovao je na ’čelindžeru’ u Santijagu, a u prestonici Čilea prvi put je savladao igrača iz prvih 100 – Španca Gala Blanka. Naredne sezone bio je najbolji u istom gradu, ali na drugom turniru, kao i na ’čelindžeru’ u Santa Krusu. U 1998. godini pobedio je na turnirima istog ranga u Florijanopolisu i Ešpinju, gde je u finalu bio bolji od Marijana Puerte. Na kraju te sezone prvi put je ušao u Top 100, bio je 95. na listi.

Može se reći da je Kanjas stagnirao u 1999. godini, iako je stigao do prvog finala na nekom od ATP turnira – u Orlandu je, između ostalih, eliminisao Stefana Koubeka i Lejtona Hjuita, ali je u meču za titulu izgubio od Magnusa Normana. U 2000. godini je igrao četvrtfinale u Meksiko Sitiju, a zbog povrede levog ručnog zgloba propustio je čak četiri meseca.
Naredne sezone Vili je, kada je malo ko to očekivao, napravio veliki uspon i godinu završio na 15. mestu na ATP lestvici. Od prosečnog južnoameričkog šljakaša, postao je teniser za svaki respekt i na ostalim podlogama. Osvojio je titulu u Kazablanci (šljaka), gde je u finalu nadigrao Tomija Robreda sa 7:5, 6:2. Na Rolan Garosu je došao do četvrte runde, kada je prokockao vođstvo od 2:0 protiv Lejtona Hjuita i izgubio sa 3:6, 6:7, 6:2, 6:3, 6:3. U Hertogenbošu (trava) je pobedio Hišama Arazija, tada savim solidnog igrača, kao i Ksavijera Malisa, ali ga je Hjuit ponovo dobio, ovoga puta u finalu (6:3, 6:4). Na Vimbldonu je došao do 4. runde, gde ga je eliminisao Tomas Enkvist, a u Štutgartu je izgubio u bici za titulu od Guge Kuertena. U Beču (beton) je opet došao do finala, ali je Tomi Has bio nepremostiva prepreka – 6:2, 7:6, 6:4. ATP ga je proglasio za ’povratnika’ godine, pošto je sa 227. dogurao do 15. pozicije.

Turnir u Torontu 2002. godine Kanjas smatra najboljim u karijeri. Najveća titula u karijeri dodatno dobija na značaju kada se zna da je Argentinac na putu do trofeja savladao Federera, Srišafana, Kafeljnikova, Safina, Hasa i Rodika. Svi teniseri koje je izbacio bili su u Top 10 u jednom periodu karijere, a svi osim Hasa i Srišafana su zauzeli i lidersku poziciju na listi. Na početku te sezone pobedio je u Čenaju, a na RG je došao do četvrtfinala, gde je posle pet setova eliminisan od Alberta Koste, budućeg pobednika. Ponovio je finale u Štutgartu i zabeležio još nekoliko zadovoljavajućih rezultata. Godinu je okončao na istom mestu kao i prethodnu – 15. mesto.
Sledeće godine zbog operacije zgloba nije pružao vrhunske partije, ali je čeličnu volju dokazao novim povratkom – u 2004. godini osvojio je tri turnira (Štutgart, Umag i Šangaj), u Beču je stigao do finala, a na Australijen openu ostvario najbolji plasman ikada - četvrto kolo.

Nastavio je u istom stilu i u 2005., došao do 8. mesta na listi posle finala Indijan Velsa (poraz od Federera) i četvrtfinla Rolan Garosa (pobedio ga Puerta, budući finalista), ali je 8. avgusta 2005. suspendovan zbog korišćenja nedozvoljenih sredstava. Sumnje da se Kanjas dopingovao postojale su još 2002 godine, ali je ATP vodio istragu u tajnosti. Vili je uzimao supstancu koja ne doprinosi boljoj igri, ali služi da prikrije druge vrste dopinga.

Giljermo je ponovo morao da kreće ’od nule’ i još jednom je dokazao neverovatan karakter. Posle 15-mesečne suspenzije vraća se na teren u finišu 2006. godine, osvaja nekoliko ’čelindžera’ i posle trijumfa u Košti di Sajupe ponovo ulazi u prvih 100 početkom 2007. Zapanjio je tenisku javnost sa dva uzastopna trijumfa nad Rodžerom Federerom (u Indijan Velsu i Ki Biskejnu), a novo četvrtfinale Rolan Garosa donelo mu je ponovni ulazak u Top 20.

Kanjas smatra forhend svojim najboljim udarcem. Napada uglavnom posle njega, mada se retko odlučuje za ofanzivu. Odličan je odbrambeni igrač, što znači da je sposoban da vrati u protivnikov deo terena vanredno teške loptice, pošto je vrlo savitljiv i okretan. Lob mu ide od ruke, ali to nije udarac koji se često koristi. Servis i igra na mreži su slabiji aspekti Vilijeve igre i zbog toga nikada nije dospeo u sam vrh svetskog tenisa, niti se ikada plasirao u polufinale Gren slema. Na početnom udarcu nema puno varijacija, pa ne može slajsom, spinom ili kikom da napravi prednost u poenu kada mu prvi servis zataji. Ipak, treba napomenuti da je taj segment igre prilično poboljšao od kad se vratio na teren posle suspenzije, pogotovo jačinu prvog servisa. Istrajnost i odlična fizička sprema (snažne noge+kondicija) su faktori koji ga čini dobrim teniserom, ali ničim više od toga.

Ipak, pred početak Rolan Garosa nikako ga ne treba otpisivati, a za to je više razloga. Prvo, šljaka je podloga gde Kanjasovi kvaliteti najviše dolaze do izražaja. Drugo, Argentinac je već u poznim igračkim godinama i biće dodatno motivisan da napravi najbolji rezultat u karijeri. Treće, upravo su u Parizu najčešća iznenađenja u poslednjih 10-ak godina. Finale Aleksa Koreče 2001. godine, pa senzacionalni finalista iz 2003. godine Martin Verkerk, trijumf Gastona Gaudija godinu dana posle...

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: