Kultura

Utorak, 08.11.2011.

11:43

Popina poezija u klasičnoj muzici

“Njegove kletve su toliko poetične i emotivno jake i bilo je divno pretvarati ih u muziku, koja dramaturški prati duševno stanje ‘glavne junakinje’ od ljutnje i besa, mržnje, preko ironije do nemoći i pomirenja ili predavanja.”

Autor: Razgovarao: Mladen Savković  |  Izvor: B92

Podrazumevana plava slika

Početkom novembra Firencom su odjekivali stihovi pesnika Vaska Pope. Naime, oni su korišćeni u kompoziciji “Manje te u majke groze” koja je u tom gradu premijerno izvedena 2. novembra. Iza nje stoji mlada kompozitorka Milica Dorđević. Nakon završenih osnovnih studija na Fakultetu muzičke umetnosti, ona je nastavila da se usavršava na konzervatorijumima u Strazburu, na institutu IRCAM u Parizu a trenutno je na poslediplomskim studijama na HfM Hanns Eisler u Berinu. Sada ima priliku da obeleži novu sezonu u Italiji jer će njena kompozicije biti izvođena u Trevizu, Padovi i Veroni.

Kakva je bila reakcija publike nakon premijere ?

Koncert je prošao zaista sjajno! Iskreno, bila sam pomalo iznenađena kada sam videla da je sala toliko puna da je publika sedela na podu ili stajala sa strane. Firentinska publika je drugačija od beogradske: vrlo je mešovita po godinama, obrazovanju i backgroundu i nije striktno podeljena na one koji idu na koncerte klasične muzike i one koji idu na koncerte savremene umetničke muzike, što mislim da je jako dobro.

Sa druge strane, u gradu koji živi od kulture i sa kulturom, u svakom slušaocu sa pravom možete očekivati strogog i kompetentnog kritičara i zato mi je posebno drago što je baš u Firenci publika vrlo emotivno doživela ovo delo i što je kompozicija postigla ogroman uspeh.

Tome je nesumnjivo doprinelo vrlo uzbudljivo izvođenje ansambla L’arsenale, koji je relativno mlad ansambl, ali su izvođači izvrsni i uspeli su na najbolji mogući način da iznesu delo i publici potpuno dočaraju atmosferu i energiju kompozicije. Njihov dirigent je mladi Filippo Perocco, koji je ujedno i kompozitor i delu je pristupio i kao interpretator ali i kao kolega i upravo to je bila dobitna kombinacija.

Otkuda Vasko Popa u tvojoj kompoziciji?

Poezija Vaska Pope je često prisutna u mojim delima, bilo na direktan ili indirektan način i to je izvorište kome se često obraćam. Kompozicija “Manje te u majke groze” je treća u kojoj direktno koristim Popine stihove (tu su i kompozicije “I ti…” za mešoviti hor i “ZID” za sopran, tenor, bariton i udaraljke). Ovog puta sam koristila 10. pesmu iz ciklusa Vrati mi moje krpice i poseban izazov je bio uglazbiti već savršene i samodovoljne Popine stihove. Ali, ove njegove kletve su toliko poetične i emotivno jake i bilo je divno pretvarati ih u muziku, koja dramaturški prati duševno stanje «glavne junakinje» od ljutnje i besa, (možda lažne) mržnje, preko ironije… do nemoći i pomirenja ili predavanja.
S obzirom na to da se peva na srpskom, kako se snašla sopranistkinja Livija Rado?

Livia Rado je mlada sopranistkinja, vrlo posebne boje glasa i izvrsne tehnike, ali je ujedno i veliki profesionalac i izuzetno posvećena radu. Moram reći da sam bila zapanjena kako je ona, samo prateći objašnjenja navedena u partituri, savršeno savladala izgovor srpskog jezika, tako da su korekcije na probama bile zaista minimalne i svedene na “poliranje do visokog sjaja”. Takođe, njena dramska interpretacija je bila toliko proživljena i uzbudljiva i uspela je na pravi način da prenese atmosferu kompozicije na auditorijum. Iako sam bila malo skeptična kako će se snaći, već na prvoj probi su sve sumnje nestale i ona je prevazišla sva moja očekivanja. Rad sa takvim mladim umetnicima je pravo zadovoljstvo i nadam se da će se naša saradnja nastaviti.

U prilici si da svoje kompozicije slušaš u izvođenju studenata, ali i velikana današnje muzičke scene. Sa kim je od njih saradnja izazovnija?

To su različita iskustva. Sa jedne strane, rad sa studentima i jako mladim umetnicima je interesantan zato što oni, iako možda nisu tehnički savršeni i nemaju veliko iskustvo, poseduju ogroman entuzijazam i energiju i njihove interpretacije su vrlo živopisne i pune žara.

Sa druge strane, rad sa velikim, renomiranim solistima i ansamblima predstavlja lični izazov jer ti ljudi imaju ogromno iskustvo i znanje tako da bi se pre moglo reći da oni stavljaju na probu mladog kompozitora. Ono što me posebno raduje je to što je svaki put saradnja sa ovakvim umetnicima bila na obostrano zadovoljstvo i uvek je rezultirala novim izvođenjima i porudžbinama novih dela.

Ovo nije prvi put da spajaš muziku i poeziju. Veliku uspeh postigla je i kompozicija “Put belih kostiju” koja je inspirisana haiku poezijom japanskog pesnika Bashoa. Koliko je zahvalno, ili pak rizično, izazivati sudare razlicitih umetničkih formi?

Ne mislim da su to sudari različitih formi u smislu njihove konfrontacije, pre bih rekla da je izazov u pronalaženju pravog modusa za njihovo sadejstvo. Već sam rekla da se neretko oslanjam na poeziju (Popa, Antić, različiti haiku autori) na direktan ili posredan način. Ono što može predstavljati opasnost je da se u neposrednom korišćenju teksta u muzici upadne u manirizam ili banalnu interpretaciju što bi definitivno kompromitovalo i muziku i sam poetski sadržaj. Ali, mislim da u svojim delima uspešno izbegavam ovakve zamke.
Neretko si bila u prilici da inostranstvu predstaviš našu muzičku tradiciju "zapakovanu" na neobičajen način. Kakve reakcije kod publike to izaziva?

Vrlo pozitivne! Inostrana publika nema baš često priliku da se susretne sa našom visokom kulturom i zadovoljstvo mi je što imam priliku da posredujem u tom smislu. Drago mi je što moje kompozicije bude interesovanje ne samo za našu muziku već i za celokupnu srpsku kulturu i što imam priliku da kroz svoj rad predstavljam i našu zemlju u najboljem mogućem svetlu. Primera radi, posle ovog koncerta su mi prilazili ljudi sa pitanjima da li je Popa preveden na italijanski i koji su još zanimljivi autori, kako stoje stvari sa drugim kompozitorima, filmskim umetnicima... I jako sam ponosna što mogu da skrenem pažnju na velike umetnike koje naša zemlja ima i da zainteresujem publiku da sazna više i podstaknem ih da promene ne baš pozitivno generalno mišljenje koje imaju o Srbiji.

Uspeh koji ti se desio nije čest za studente sa našeg podneblja. Koliko ti je ovdašnje školovanje pomoglo, a koliko ti je otežalo građenje karijere u Evropi?

Ne mislim da školovanje u Beogradu otežava građenje uspešne karijere u inostranstvu. Sve je individualno i zavisi od osobe - prevashodno od umetničkog kvaliteta i talenta, ali i od želje za napredovanjem i spremnosti da se uhvati u koštac sa velikim odricanjima i mnogim problemima koji stoje na tom putu, koliko će taj izlazak na svetsku scenu biti uspešan. Nema tu sreće ili slučajnosti, već su za takav korak neophodni odlučnost, hrabrost i požrtvovanost jer je konkurencija ogromna i sve zavisi isključivo od vas. To je odgovornost koju sami snosite i ili ste spremni ili ne. Iza mog uspeha stoji ogroman rad i potpuna posvećenost i, iako je često jako teško izboriti se sa svim iskušenjima i preprekama, sama sam odabrala svoj put i vodi me želja za uspehom i vera da je to što radim prava stvar, da to mogu i zaslužujem. Mnogo mi znači i što je moja porodica puna razumevanja i što me podržava na tom putu iako je on težak i za njih.

Kako si imala iskustva i u ulozi profesora i u ulozi studenata na evropskim univerzitetima, sta vidiš kao glavnu prednost njihovog obrazovanja, a u čemu su, s druge strane, naši studenti u prednosti?

Nisam sigurna da mogu napravim dobro i tačno poređenje jer je FMU prešao na bolonjski sistem nakon što sam ja diplomirala u Beogradu pa ne znam šta se promenilo i kako su sada koncipirane studije. Ono što je prednost studenata na evropskim akademijama na kojima sam studirala ili radila kao gostujući predavač je prvenstveno u tome što se nalaze u gradovima koji imaju izuzetno bogate i razvijene scene za novu muziku i celokupna kulturna ponuda je na jako visokom nivou. Na taj način su studenti u prilici da konstantno i na neposredan način budu u toku sa najnovijim trendovima u savremenoj muzici i umetnosti, ali neretko imaju priliku da i sami predstave svoja dela široj javnosti. Takođe, imaju pristup neuporedivo bogatijoj literaturi i priliku da se često sreću i konsultuju sa renomiranim evropskim kompozitorima i izvođačima na seminarima i tribinama koji se bar jednom mesečno (neretko i češće) organizuju na fakultetima. Iskreno se nadam da će i studenti u Srbiji uskoro imati ovakve mogućnosti jer misilm da je za mlade umetnike od izuzetne važnosti da budu u stalnom kontaktu sa aktuelnim dešavanjima ali i da se suočavaju sa drugim umetnicima, jer će to u mnogome doprineti njihovom stvaralačkom sazrevanju ali i fomiranju zdrave i otvorene kulturne atmosfere u budućnosti.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: