"Srbija preteruje s žrtvama Oluje"

Predstavnici hrvatskog pravnog tima tokom izlaganja odbrane osporavaju argumente i dokaze iz protivtužbe Srbije koja Hrvatsku tereti za genocid nad Srbima od 1991. godine do 1995. godine, posebno u akciji "Oluja".

Indijska pravnica koja je članica hrvatskog pravnog tima Anjolie Sing iznela je tvrdnju da nije postojao zločinački plan u "Oluji", da nije bilo prekomernog granatiranja, nije bilo prisilne deportacije...., a broj žrtava koji spominje Srbija grubo je preteran, prenosi hrvatska štampa.

Sing je, oslanjajući se na Tribunalovu presudu generalu Gotovini, tvrdila da tokom Oluje nisu bili "neselektivno granatirani" Knin i drugi gradovi, već "legitimne vojne mete".

Negirajući da je egzodus Srba bio izazvan tim napadima, Sing je rekla da su "mnogi Srbi izjavili da su otišli po naređenju za evakuaciju koje je izdalo vođstvo RSK".

Hrvatska je odbacila i tvrdnju Srbije da su njene oružane snage napadale izbegličke kolone Srba. Neke od kolona našle su se, po rečima Sing, "u unakrsnoj vatri", pošto su Srbi iz njih pucali na hrvatske snage. Hrvatska avijacija za metu je uzimala "mehanizovane kolone", a ne civile. Tvrdeći da je Srbija "u mnogome preuveličala" broj žrtava Oluje, Sing je kazala da Tribunal u presudi Gotovini "nije mogao da identifikuje nijednu žrtvu granatiranja Knina".

Cilj Oluje, kazala je hrvatska zastupnica, bio je "obnova teritorijalnog integriteta Hrvatske", a ne "uništavanje" srpskog stanovništva, kako je tvrdila Srbija. Hrvatska nije ni sprečavala povratak Srba, koji su otišli "iz mnogih drugih razloga", o čemu svedoči i činjenica da se, u međuvremenu, u Hrvatsku vratilo 130.000 Srba.

Zastupnica Hrvatske Vesna Crnić-Grotić rekla je da je, nasuprot srpskoj kontratužbi, Oluja u avgustu 1995. bila "legitimna vojna operacija" s namerom da se "porazi udruženi zločinački poduhvat čiji je proizvod bila Republika Srpska Krajina", odnosno oslobodi teritorija Hrvatske koju je "ilegalno okupirala" Srbija.

Crnić-Grotić naznačila je da vlasti u Zagrebu "nisu imale drugi izbor" do da sprovedu vojnu akciju, pošto su njihove "ponovljene pokušaje da postignu mirno rešenje" odbacili lideri pobunjenih Srba u Kninu.

Tvrdnje iz kontratužbe Srbije da je cilj Oluje bio da se protera srpsko stanovništvo i "unište" Srbi koji ostanu, zastpunica Hrvatske nazvala je "istorijskim revizionizmom" koji "nema osnove u realnosti".

Kao na dokaz, pozvala se na konačnu presudu kojom je Haški tribunal oslobodio krivice zapovednika Oluje generala Antu Gotovinu i utvrdio da nije postojao udruženi zločinački poduhvat hrvatskih vlasti za progon krajiških Srba.

Crnić-Grotić podsetila je da je i prvostepenom presudom kojom je Gotovina prethodno bio osuđen na 24 godine zatvora, Tribunal utvrdio da, nasuprot srpskoj kontratužbi, tadašnji predsednik Hrvatske Franjo Tuđman nije imao nameru za ubistvo srpskih civila, niti da im budu nanesene fizičke i psihičke povrede.

Zapisnik sa Tuđmanovog sastanka sa Gotovinom uoči Oluje, 31. jula 1995. na Brionima, odraz je "zakonite pripreme" za vojnu operaciju, tvrdila je Crnić-Grotić, pobijajući optužbu Srbije da je taj dokument ključni dokaz Tuđmanove "genocidne namere" da se krajiški Srbi unište.

Po hrvatskoj zastupnici, Srbija je svojom kontratužbom zapravo negirala presudu lideru krajiških Srba Milanu Martiću kojom je Haški tribunal, kako je protumačila, utvrdio da su vlasti u Beogradu, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, pokušale da, kroz udruženi zločinački poduhvat progona Hrvata, stvore veliku Srbiju na delu teritorije Hrvatske.

"Decenijama duga praksa Srbije da negira, iskrivljuje i zataškava je neprihvatljiva", kazala je Crnić-Grotić.

Ona je podvukla da Hrvatska iskreno želi pomirenje sa Srbijom, ali zasnovano na "istorijskim činjenicama".

Jedna od tih činjenica, po Hrvatskoj, jeste da je Olujom stavljena tačka na zločinački poduhvat čiji su učesnici, između ostalih zločina, počinili i genocid u Srebrenici.

Izražavajući žaljenje zbog žrtava "pojedinačnih zločina" tokom Oluje, Crnić-Grotić je negirala tvrdnju Srbije da za ta zlodela niko u Hrvatskoj nije optužen, ni osuđen, navodeći da su 33 osobe krivično gonjene, dok su tri postupka još u toku.

Masovni egzodus krajiških Srba, tokom Oluje, bio je posledica ne namere vlasti i vojske Hrvatske, nego toga što je "vođstvo RSK ubedilo Srbe da ne mogu živeti zajedno sa Hrvatima i da, stoga, moraju otići", rekla je Crnić-Grotić.

Svojom kontratužbom, po rečima hrvatske zastupnice, Srbija "ne nudi ništa drugo do negiranje i odbijanje da se suoči i da prihvati svoju odgovornost za tragične posledice i manipulacije ekstremnog srpskog nacionalizma koji je doneo rat Hrvatima, Srbima i drugim narodima u Jugoslaviji".

Osvrćući se na izjavu hrvatskog predsednika Tuđmana na Brionima da je cilj Oluje da Srbi "praktično nestanu" posle odlučnih udara koje će im naneti Hrvatska vojska, hrvatski zastupnik Kir Starmer (Kier) tvrdio je da je Tuđman pod "Srbima" podrazumevao srpske oružane snage.

Pravni zastupnik Hrvatske Filip Sends (Phillippe Sands) osudio je kao "užasno" poređenje Brionskih transkripata predsednika Tuđmana i Oluje sa nacističkom konferencijom u Vansiju (Wansee), kojem je prošle nedelje pribegao srpski predstavnik Vilijam Šabas (William Shabas). Sends je pozvao Ssabasa da to poređenje - za koje je rekao da je nedostojno Međunarodnog suda pravde - povuče.

Proces pred najvišim sudom UN biće nastavljen 20. marta, drugom rundom razmene argumenata Hrvatska je tužbu zbog navodnog genocida protiv tadašnje SRJ podnela u julu 1999, a Srbija je kontratužbu sudu dostavila u januaru 2010.

Predstavnici srpskog pravnog tima na čelu sa Sašom Obradovićem predstavili su tokom prošle sedmice protivtužbu Srbije u kojoj su detaljno opisani masovni zločini i genocid nad Srbima koji su izršile zvanične hvatske oružane snage na čelu sa državnim rukovodstvom predvođenim predsednikom Franjom Tuđmanom.

Glavni dokaz genocidne namere i istrebljenja Srba iz Hrvatske su transkripti sa sastanka Tuđmana sa vojnim vrhom hrvatske na Brionima 1995. godine na kom je planirana operacija "Oluja".

Srpska strana prezentovala je sudu niz dokaza i svedočenja da operacija "Oluja" ispunjava sve elemente krivičnog dela genocida, kao i da je Hrvatska prekršila svoje obaveze iz Konvencije o sprečavanju genocida.

Na današnjoj raspravi hrvatska strana tvrdila je da je "brojka od preko 130 hiljada srpskih povratnika sama po sebi dokaz da nije postojala državna politika sprečavanja povratka Srba nakon Oluje, kako tvrdi Srbija u svojoj protivtužbi".

Brojka od preko 130.000 odnosi se na izbegle Srbe koji su prijavili svoj povratak, a na obnovu imovine razrušene u ratu Hrvatska je potrošila 2,24 milijarde evra, kazala je Anjolie Sing. Ona dodaje da se barem trećina tog iznosa odnosi na obnovu imovine hrvatskih Srba koji su izbegli tokom ili nakon operacije "Oluja".

Prema njenim rečima, nije postojao zločinački plan u "Oluji", nije bilo prekomernog granatiranja, nije bilo prisilne deportacije....a broj žrtava koji spominje Srbija grubo je preteran.

Hrvatski pravni tim je Savu Štrpca, šefa Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas" koji je na suđenju stručni svedok Srbije, opisao kao ratnog funkcionera SAO Krajine, a Vesna Crnić-Grotić citirala je neke od njegovih izjava da "ne dolazi u obzir povratak pod vlast Hrvatske".

Ona je odbacila optužbe Srbije da je pobuna hrvatskih Srba bila puka reakcija na nacionalistički separatizam predsednika Tuđmana i navela da ona počinje 1989., puno pre nego što je Tuđman izabran za predsednika.

Grotić je tvrdila da je srpski nacionalizam taj koji je uništio SFRJ i doneo rat u Hrvatsku koji ta zemlja nije želela.

Ona je, ipak, priznala da su u akciji "Oluja" počinjeni individualni zločini i dodala da Hrvatska duboko žali zbog toga, preneli su hrvatski mediji.

Kako je navela, do sada su sudski procesuirane 33 osobe optužene za ubistva tokom ili nakon operacije "Oluja", a više od 2300 osoba procesuirano je zbog krivičnih dela pljačke i uništavanja imovine na oslobođenom području. Takođe, dodala je, u toku su i tri sudska procesa u kojima se sudi za ratne zločine počinjene u operaciji "Oluja".

Usmena rasprava, koja je počela 3. marta izlaganjem hrvatskog pravnog tima, biće zaključena 1. aprila. Ovo je završnica spora koji je počeo još 1999. godine podnošenjem hrvatske tužbe Međunarodnom sudu pravde protiv Srbije.

Hrvatska, predvođena tadašnjim predsednikom Franjom Tuđmanom, je 2. jula 1999. godine pokrenula postupak pred MSP protiv tadašnje SRJ zbog navodnog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida tokom oružanih sukoba na teritoriji te Republike od 1991. do 1995. godine.

Srbija je odgovorila kontratužbom koja se zasniva na istom činjeničnom i pravnom osnovu na kome je podneta hrvatska tužba, odnosno na Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.

Konačna presuda, na koju ne postoji pravo žalbe, prema očekivanju stručnjaka, mogla bi da bude javno objavljena do kraja ove ili početkom 2015. godine i biće obavezujuća za obe države.