Električni snovi

“French touch” - lepljivo, strastveno, zapaljivo. Ritmika je ista u srcu, stomaku i glavi sa sve vrtoglavicom i prijatnim uzbuđenjem... Poput “francuskog poljupca”-zapamtićete ga i vraćaćete mu se veoma, veoma često.

Piše: Yoakim

Život

Izvor: B92

Utorak, 09.02.2010.

11:41

Default images

U trenutku kada je rejv kultura bila na izdisaju, kada se ambijentalni dens zvuk povukao u dubine andegraunda ostavljajući taman toliko prostora da nova dens senzacija nazvana džangl na kratko ispliva na površinu, kada raspomamljeni euro bit potpuno osvaja Evropu zatupljujućom jednoličnošću, podjednako suvislim i histeričnim izvođačima (u čemu je Nemačka prednjačila), u vreme kada se ono što se činilo kao zanimljiv poduhvat sastava poput “Snap”, “The Shamen”, “Black Box” pa i ranih “2Unlimited” na kraju devedesetih godina prošlog veka preobratilo u dens ”Bobo-Scooter” papazjaniju, u Francuskoj se krčkalo nešto što će Evropskom kontinentu povratiti poljuljani dens integritet.

Haus je na ovaj ili onaj način tokom pomenute dekade pronalazio put do šire publike prvenstveno zahvaljući američkim disk džokejima, čikaškoj, detroitskoj odnosno njujorškoj školi koja je intezivno nametala svoje plesne ritmove. Stizali su oni naravno do Evrope ali su se u njoj urušili apsolutnom komercijalizacijom novotkrivenih ritmova.

Francuska je u to vreme imala izrazito živahnu andergraund dens scenu, neumoljivo predanu tehno muzici ili Pi-Fanku i klasicima bludnog disko perioda. U stvari krajem devedesetih, gledano sa ove distance, tamo je došlo do nekakvog skladnog ukrštanja te dve struje. Oslanjajući se na pre-disko eru Džordža Klintona (George Clinton) ili Butsija Kolinsa (Bootsy Collins) podjednako kao i Serona (Cerrone), Šilu B (Sheila) ali i sunarodnike kao što je bend “Space” pa čak i Žan-Mišel Žara (Jean-Michel Jarre), inače utemeljivače onoga što je kasnije nazvano neo/spejs disko. Nova generacija producenata i disk džokeja samouvereno je ponudila svetu novu dens zanimaciju namenjenu masama.

Francuski dodir

“French touch” - lepljivo, strastveno, zapaljivo. Ritmika je ista u srcu, stomaku i glavi sa sve vrtoglavicom i prijatnim uzbuđenjem... Poput “francuskog poljupca” - zapamtićete ga i vraćaćete mu se veoma, veoma često. Sasvim odgovarajući opis za zvuk projekta “Motorbass” (Filip Zdar /Philippe/ aka Kasijus i Etjen De Kresi /Étienne de Crécy/) kao i etikete “Roulé” (osnovao je Tomas Bangalter /Thomas Bangalter/ kasnije deo “Daft Punk”) od kojih je sve počelo. Sam kraj devedesetih prošlog veka direktno je ukazao na eksploziju koja se desila u Francuskoj. Doduše, što se pojedinih izvođaca tiče, ona se u segmentima oslanjala i na sopstvenu tradiciju raskošnog psihodeličnog popa šezdesetih.

U dens sektoru izlazak jedne ploče na duže vreme će promeniti percepciju dens producenata širom sveta. “Homework” dua “Daft Punk” zaista se u novijoj plesnoj istoriji može smatrati apsolutnom revolucionarnim i još uvek izuzetno progresivnim ostvarenjem.

Razlozi za takvu tvrdnju izneti su još 1997. kada je ploča objavljena. Tomas Bangalter i Gi-Manuel de Omem-Kristo (Guy-Manuel de Homem-Christo) ponudili su svojevrsnu instant “mrdalicu”.

Nastala u kućnom studiju, prilično skromna i svedena ali neodoljiva u svojoj ripitaciji, pištećim sintisajzerima, neobičnom izboru semplova, obogaćena ubistvenim basom i ritmikom. Ploča “Homework” ponovo je na mala vrata uvela davno zaboravljenu zakletvu “ashes to ashes, dust to dust, disco to disco!”.

Veliko sniženje!

Reklamno dizajnirana žuta slova na beloj pozadini zajedljivo su se poigravala sa potrošačkom histerijom i prozaičnim sloganima. “Super Discount” (1996/97) u nazivu je imao savršenu igru reči koja se možda direktnije odnosila i na sam sadržaj albuma. Treba imati u vidu da su se potpisnici ovog izdanja u startu ogradili od svog autorstva predstavljajući “Super Discount” kao kompilaciju numera koje prezentuju aktuelni klupski trenutak u Francuskoj.

Etjen de Kresi je ipak najviše doprineo izlasku ovog albuma sa većinom svojih numera ali i onih koje je radio sa Aleksom Goferom (Alexom Gopherom), sastavom “Air”, di džej Talom... Pomenuta ploča istog trenutka postaje epitaf francuske haus škole.

Alfa i omega onoga što se u tom trenutku odigravalo u klupskim prostorima. Ali, među akterima bilo je i onih koji su sa mnogo ironije i besa govorili o “French Touch” histeriji.

Nazivajući je u svojoj knjizi “Electrochock” (2003.) sladunjavom famom, pomamom za nečim što realno i ne postoji, Loran Garnije (Laurent Garnier) ne samo da se distancirao od pomenutog toka već je svoj rad počeo još ekstremnije da približava tehno muzici i njegovim minimal formama i još bliže da sarađuje sa svojim detroitskim dens prijateljima.

Ostaje dilema u kom bi se tih godina, ipak kompletno definisan, pravac razvijao da mu se barem delimično pridružilo i jedno tako veliko producentsko/di džej ime, sto je Loran uveliko bio sa obe strane okeana.

“Super Disount” plasirao je dva i danas izuzetno upečatljiva singla “Tout doit disparaître” i “Prix Choc”, a oba postaju nezaobilazna u klubovima širom Evrope. “Prix Choc” u edit video verziji osvaja MTV. Ubrzo mu se pridružuje Bangalterov off projekat “Strardust” i Bob Sinklar (Sinclair) čiji hitovi “Music Sound Better With You” i “I Feel For You” osvajaju Ameriku skoro preko noći.
1999.

Svoj disk džokejski zanat Filip Zdar pekao je kroz hip-hop što se, ruku na srce, u njegovom radu kroz projekat “Cassius” itekako primećuje. Insistirajući na izlomljenim fanki ritmovima, čak i skrečevima “Cassius” je autorskim debijem “1999” haus muziku izjednačio sa klasicima Džejmsa Brauna (James Brown) ili Arete Frenklin (Aretha Franklin) postavivši te i takve vokale u uvrnuti isprekidani dens ambijent.

Svoju neskrivenu naklonost prema srodnim ali i znatno drugačijim muzičkim pravcima Zdar će kasnije razvijati na budućima izdanjima. Uz “Daft Punk” postavio je temelje onoga što će samo deceniju kasnije osvanuti kao tzv. nju rejv.

Još jedan francuski producent ali i muzičar ukrstio je haus muziku sa ležernim džez semplovima, “crnim” vokalima, svingom i već prilično prihvaćenim laundžin ‘cafe del Mar’ zvukom. “St. Germain” (Ludovic Navarre) se još 1995. vezao za Lorenovu etiketu “F Communications”.

U vreme izlaska prvog albuma “Boulevard” Ludovik biva bliži tada atraktivnom esid džezu iako je ploča obilovala punokrvnim hausom. Potpisujući za “Blue Note” 2000. godine objavljuje legendaru ploču “Tourist” koja u naznakama sadrži obrise pominjanog talasa u zamahu.

Funkadelic

Još jedan projekat bio je na sličnoj putanji mada je svom stvaralaštvu pored hip hopa pažnju posvetio i tada psihodeličnoj daun bit formi iz Bristola nazvanoj trip hop.

“Kojak” se poput “Cassiusa” fokusirao na modernizaciju fanka i ustoličenju brejk i broken bita. Verovatno i zbog takvog pristupa densu malo je ko mogao poverovati da dolaze uparvo iz Evrope jer je njihova muzika bila prilično ukorenjena u tradicionalni afro američki zvuk “novog doba” a po najmanje u disko ili elektroniku.

U to je mnogo više pak zašao Aleks Gofer, producent čije se ime (baš kao “Dimitri From Paris” i “Air”) konstantno provlači kroz omanju istoriju francuskog dens fenomena.

Ista je to ekipa, što bi ovde rekli. Gotovo iz komšiluka i studentskih klupa stali su direktno za gramofone i miks pultove rešeni da svoj život posvete radostima koje ples nosi i uveseljavanju klupskih ovisnika. Već pretpostavljate da u navedenom nizu nedostaje još svega nekoliko žanrova koje “ekipa” nije (zlo)uporebila. Gofer je na sebe preuzeo breme bluza te je ultimativna pesma “The Child” sa njegovog debi ostavrenja “You, My Baby & I”, jedna od najlepših primera takve jedne kombinatorike, model koji će kasnije beskrupulozno koristiti “Moby”. Ostatak albuma se ponajviše oslanja na Pi-fank tradiciju uz minimalne uplive agresivnijeg ritma i bluza i savremenog densa.

Sneni pop

Zanimljiv podatak je da “Dimitrije” u stvari nije iz Pariza već Grk rođen u Turskoj ali toliko odan pop tradiciji zemlje u kojoj je odrastao. Ta se tradicija najvise oslanjala na zvuk Pariza s kraja pedesetih i tokom šezdesetih. Otkrivši jednom nasleđe takozvane ‘ye-ye’ scene “Dimitri from Paris” sa potpunim uvažavanjem i ogromnom posvešćenošću stvara album koji uspeva da pojam nostalgično postavi u kontekst moderno (?!). “Sacrebleu” (1996.) atmosferom i ritmovima kretao se na relaciji kolektivnog pamćenja, između filmova “Doručak kod Tifanija” i “Žurka” i nečega što će za par godina postati prepoznatljivi francuski klupski milje. Dimitri je svoj debi album prožeo latino ritmovima i ritmikom koja je odgovarala modnom svetu, kreatorima i pozerskoj pariškoj ekipi.

U tom trenutku postao je deo artističke elite, nešto što su svojevremeno bili recimo “Deee-Lite” neodoljiva retro-psihodelična-hause-mašina. Francuski “old timer” ipak se više držao šesdesetih i tradicije koju je negovao čuveni Serž Gensbur (Serge Gainsbourg). Tome će ubrzo svedenu elektroniku, koju je decenijama razrađivao Žan-Žak Peri (Jean-Jacques Perrey), dodati duo “Air” i povesti nas na svoj čuveni imaginarni safari.

Nikola Godin (Nicolas) i Žan- Benoi Dankel (Jean-Benoît Dunckel) čvrsto su rešili da se na samom početku pomame na digitalizaciju studijskih zvučnih sistema vrate potpuno u prošlost.

Ništa neobično, ali kao poduhvat pomalo neshvatljivo i, ruku na srce, teško ostvarivo. Na originalnim, zastarelim “Moog” i “Korg” sintisajzerima uz pomoć “Wurlitzera” i “Vocodera” stvaraju nestvarnu ploču. “Moon Safari” (1998.) je izmaštano muzičko putovanje kroz vreme, kao da su “Tangerine Dream” i “Pink Floyd” rešili da ukrste koplja i sviraju francuske šansone koristeći samo svoje instrumente, na način na koji to najbolje znaju i umeju.

Ipak ovaj duo najviše je posvećen tradiciji domaćeg popa, sa jedne strane nezaobilaznog Gainsbourg stvaralaštva ali i biserima britanske psihodelične scene.

Vrlo je nezahvalno svrstavati “Air” u bilo koju postojeću kategoriju, “Moon Safari” je u datom trenutku evropskom tržištu pružio osveženje preko potrebno mejnstrim publici kao i klupskoj populaciji koja je bila poptuno opčinjena plesnim ef-haus talasom.

Obe strane morale su da obuzdaju strasti i naboje i poslušaju “You Make It Easy”, “Kelly Watch the Stars!”, “Sexy Boy”, “All I Need”. Neodoljiva čarolija ovog albuma rezultirala je njegovim uvršćivanjem u knjigu “1001 album koji morate čuti pre nego što umrete”.

Album “Moon Safari” samim tim uz “Homework” dua "Duft Punk", uistinu biva ključna ploča. Čak i njihovo puko preslušavanje pruža savim dovoljno informacija o čemu se u podzemnom elektronskom svetu Francuske maštalo tokom devedesetih a eksploatiše i danas - od video igrica i TV serija do reklama za automobile i prašak za veš.

Sanjajte samo velike snove.

Pročitajte intervju sa članovima sastava "Air"

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

12 Komentari

Možda vas zanima

Društvo

Stiže novi "pakao"; Spremite se

Kao u prvih 15 dana aprila, ovaj mesec će se završiti natprosečnim temperaturama. Prema najavi RHMZ u nedelju i do prve polovine naredne sedmice temperature će dostići letnje vrednosti.

7:21

26.4.2024.

12 h

Podeli: