Nova vest
Tenis

Četvrtak, 05.09.2019.

09:38

Rafa na vetrometini

I tako, bar jedan džin je preživeo seču favorita u Njujorku. Slovo je spalo na Rafaela Nadala, koji će u finišu turnira braniti čast „velike trojke“.

Izvor: Z. Kecman

Autor: Z. Kecman

Rafa na vetrometini
Foto: B92/ZK

Njujork je oduvek bio turnir na kojem je bilo najmanje izvesno ko će trijumfovati. Poslednji Grend slem, koji sledi posle Vimbldona i letnje američke turneje, kada su mnogi već na ivici umora i siti reketa i žute loptice, ili mislima i dalje negde na letovanju.

Rafa je preživeo sve izazove, nije se dao uhvatiti u zamku, zato mu se sada pružila jedinstvena prilika da stigne do trofeja broja 19. Na jedan manje od Rodžera Federera.

U danu kada se čak i „Njujork post“ zapitao, da li je ovo možda bila poslednja američka epizoda Rodžera Federera, veterana u američkoj pustinji, bez trofeja od 2008. godine, Rafael Nadal je odbio sve strelice sumnje koje su poletele ka njemu – hoće li on odoleti izazovu mladih koji kucaju na vrata? Barem za sada jeste.

U momentima kada je Novak Đoković možda u svoje dnevnike zapisivao utiske sa posete Naučnom centru Nikola Tesla na Long Ajlendu, a Rodžer se igrao sa dečicom, Rafael Nadal je bio poslednji iz velike trojke na vetrometini.

Ostane li, spašava finiš turnira, koliko toliko. Izgubili li, bio bi to krah za mnoge, počela bi voda opasno da nadire u brod „velike trojke“. I zna se, krenulo bi ono klasično novinarsko odbojavanje, je li kraj dominaciji blizu, da li je ovo turnir preokreta, da li će uopšte posle ovog US Opena išta biti isto?

Hoće. Ovo je samo jedan u nizu od četiri godišnja turnira, specifičan doduše, sa svojim rokenrol manirima, svojom pomalo teniskom anarhičnišću koja se toleriše zarad ogromne zarade i novca koji se vrti u svemu. Hoće. Bez obzira na Novakov i Rodžerov oproštaj od US Opena, ne može se reći da Australija neće započeti kako je započela i ove godine, zar ne?

Kako god bilo, Rafa je sada okružen čudnom, netipičnom trojkom za polufinale Grend slema. Pre samo mesec i po dana na Vimbldonu, imali smo „veliku trojku“ plus Bautistu Aguta, sad imamo jednog člana slavnig trija i trojicu izazivača od kojih su dvojica prvi put polufinalisti, a Dimitrov treći put. I niko od njih ne zna šta je Grend slem finale.

Oni koji su polagali nade u to da će svi članovi velike trojke biti van polufinala, ostali su kratkih rukava, mada treba reći da je Dijego Švarcman poprilično namučio Rafu Nadala iako je Španac dobio u tri seta.

„Peke“, kako mu je nadimak, opasan je kao ljuta papričica. Ona mala, koji kad gricnete hrabro mislivši da je običan zalogaj, a onda se grdno prevarite! Jezik gori, nepca su upaljena. Tako je i sa Dijegom, mislite da ga imate u šakama, da je bačen na konopce, a onda usledi šamar.

Rafa Nadal je u prva dva seta osetio šta znači kada se makar malo opusti. 4:0 na 4:4 i još je morao da spašava dve brejk lopte u devetom gemu. Ni to nije dosta – 5:1 u drugom setu, pa 5:5!

„Oleeee oleee ole ole, Dijego, Dijego“ orilo se sa tribina „Artur Eša“ kao da smo na „La Bombonjeri“ u Buenos Ajresu i kao da je na terenu ni manje ni više nego slavni Dijego Maradona.

Mrštio se Rafa, ali nije previše roptao. Livali su hektolitri znoja sa špančevog tela, ni deset peškira mu u ovoj večeri velike vlažnosti vazduha, nije bilo dovoljno.

Takav sam, znojim se više od drugih“, rekao je Rafa usput rekavši da je i Djego bio zaslužan za to.

On je jedan od najboljih igrača na svetu. Kada ima svoj dan, verujte, teško je igrati sa njim i može bilo koga da pobedi. Danas sam ipak bio ja taj koji je pobedio“, zadovoljan je Rafa.

Šta reći za njegovog izazivača? Do ove godine nije imao pobedu na US Openu, a sada je u polufinalu. Mateo Beretini, momak tipično italijanskog šarma, sušti emotivac na terenu, ali i kakav fajter! Koliko njih bi posle (ako ne grešim) četiri propuštene meč lopte ostalo na koloseku i zaboravilo na sve to kao da se ništa nije dogodilo? Malo njih, verujte.

Ima tu više tajni, jedna je što je Mateo redovan posetilac jednog italijanskog restorana, o čijem vlasniku smo ovde pisali tokom turnira, kao velikom fanu Lacija. Kod njega redovno jede salate i paste, opušten je i kaže da nema šta da izgubi.

A što ne bih i osvojio turnir?“, drčan je Mateo ne mareći ni najmanje za to na koga ide u polufinalu.

Aleks Koreča, sa kojim sam imao prilike da poduže porazgovaram ovde u Njujorku, o čemu ćete tokom dana i čitati, rekao mi je da mu se Beretinijeva igra neobično dopada.

Jednako kao i Barbari Šet, koja me je, moram priznati pomalo i iznenadila kada sam prišao da porazgovaramo.

Ah, pa da, mi smo pričali na Vimbldonu, ne morate se predsatavljati, sećam se“, rekla mi je uz veliki osmeh, pohvalivši devojke, posebno Bjanku Andreesku koja je ni danas nije izneverila, plasiravši se u polufinale, baš kao i Belinda Benčić. Dve fine mlade devojke, jedna će u finale. Baš prijatno osveženje u ženskom tenisu.

Lepo je sa Barbarom razgovarati jer je iskrena, otvorena, a isti takav je i Koreča, bivši broj dva, sa kojim sam razgovarao baš onako opušteno, dok smo sedeli na stepeništu Eurosportovog studija kraj samog „Artur Eš“ stadiona. Mogli smo tako sartima, ali radio, obaveze, emisije...Žuri Aleks, ima ga svuda.

I tako, septembarski dani sve brže i brže prolaze, večernja rumen kao pozadina za pejzaž Menhetna, razoružava i najokorelije teniske fanove koji osim žute loptice i reketa ne vide ništa drugo.

A Njujork je to, ima se šta videti i primetiti. Kraj će brzo, kakav će biti, to niko ne zna.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

30 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve