Bundesliga: Nema šetnje Bajerna

Prošle nedelje završen je jesenji deo prvenstva u Bundesligi, i sad sledi pauza do 1. februara, kada će utakmicom Hanza – Bajern započeti prolećni deo. Očekivalo se da će moćni Bajern stvoriti veliki zalihu, ali nije bilo tako. Bavarci su, istina, jesenji prvaci, sa samo 8 primljenih golova i jednim porazom, ali je isti broj bodova osvojio i Verder, dok u igri za titulu ostaje i Hamburger. B92 se pozabavio analizom svakog od 18 timova u preseku onog što su uradili, i što može da se očekuje u drugom delu sezone, koji će sigurno biti dramatičan kao i 2007. Imamo tri ozbiljna kandidata za titulu, možda i više ako Bajer i Šalke budu još bolji, a već sad je jasno da će se za opstanak boriti pola lige.

Izvor: B92

Ponedeljak, 24.12.2007.

17:02

Default images

18. MSV Duizburg – 13 bodova

„Zebre“ su se, posle sezone pauze, vratile u Bundesligu, i sve je krenulo idilično. Dortmund je pobeđen na Vestfalenu već u prvom kolu sa 3:1, ali kasnije je tim trenera Rudija Bomera ostvario samo još dva trijumfa (Arminija, Nirnberg), i zimuje na poslednjem mestu.

Osnovni uzrok posrtanja sastoji se iz više razloga, a ističu se sledeći: Na MSV Areni su kao domaćini osvojili samo 6 bodova, i najslabiji su po učinku na svom stadionu; ubedljivo su najnedisciplinovaniji tim u ligi, a i problemi sa povređenim igračima su se nizali jedan za drugim; Jusef Mohtari se pojavio u timu tek u poslednjih nekoliko kola, mečeve su propuštali i Filipesku, Šlike, Lavrič, Tifert, a suspenzija je uticala na manji broj utakmica Idrizua.

Trener Rudi Bomer je u jeku krize produžio ugovor do 2010. što je smanjilo prostor za smenu prvom čoveku kluba Valteru Helmihu, a ni to nije sve. Nigerijac Manaseh Išijaku je sjajno otvorio sezonu, postigao je pet golova, ali od septembra i meča u Hanoveru više nije bio precizan. Neefikasnost je bila hronična boljka. U poslednjih sedam kola jesenjeg dela šampionata, postigli su samo dva gola (oba vezisti, Grlić i Mohtari), a na MSV Areni su samo Arminiji dali više od jednog gola.

Brazilac Ailton (34) je već na smiraju karijere i odmah posle poslednjeg meča sa Ajntrahtom je otpušten (postigao jedan gol, i to, zanimljivo, protiv Verdera, u čijem dresu se proslavio) tako da mora da se kupi novi napadač. Išijaku je pao u formi, Daun je bio samo džoker, Lavrič je imao dosta problema. Vezni red je sastavljen od solidnih igrača na čelu sa Ivicom Grlićem, Kristijanom Tifertom i Mihajem Tararakeom, ali je na mnogim susretima ekipa Duizburga imala anarhističnu taktiku bez pravog plana.

Golman Tom Štarke je na samo tri meča sačuvao mrežu, ali je uprkos tome bio jedan od boljih pojedinaca tokom jeseni, dok je odbrana često kiksirala. Holanđanin Lami je na kraju izgubio mesto u startnoj postavi, Šlike nije bio najsigurniji, Filipesku je bio povređen, i očigledno je pod teretom godina dok je Veber u više navrata bio impresioniran prvom sezonom u Bundesligi. Finale svega je bila teška povreda još jednog Karioke Fernanda Santoša, koji neće igrati u prolećnom delu sezone.

Odbrana se popravila dolaskom rutinera Rokea Žuniora, koji je uneo preko potreban mir u odbrani, ali, kad se sve sabere, to je bilo isuviše tanko i nije izbegnut fenjer. Nada postoji, jer dve do tri vezane pobede vraćaju Duizburg u igru, ali bez dve stvari nema opstanka: prva je dolazak još nekih igrača, a druga taktika Bomera koja mora da u isto vreme bude i opreznija i kreativnija.

17. Energi Kotbus – 15

Kako je sve počelo, Energi iz Kotbusa je još i dobro završio prvi deo sezone. Trener Patrik Zander koji je bio slavljen nakon što je ostavio tim u elitnom društvu prošle sezone, smenjen je posle serije očajnih rezultata. Opravdanje je bio odlazak Rumuna Sergiua Radua i Vlada Munteanua, koji su praktično sami ostavili Kotbus u ligi, ali uprava je ipak dovela, između ostalih Danca Sorensena (plaćen milion i po evra), Basilu i Rangelova.

Bilo kako bilo, šef stručnog štaba amatera Hajko Veber je privremeno vodio tim u Minhenu protiv Bajerna (0:5), a onda je za novog trenera imenovan Slovenac Bojan Prašnikar. Čovek koji je tri puta vodio nacionalni tim Zmajčeka i koji je Maribor senzacionalno uveo u Ligu šampiona, našao se pred najvećim izazovom u karijeri, jer je tek drugi put u inostranstvu (kratko vreme vodio kiparski AEL što je naravno mnogo manji izazov nego Bundesliga). Uspeo je i više nego što se očekivalo.

Tim iz bivšeg DDR je kod kuće savladao Šalke, Karlsrue i Hanover (briljantnih 5:1), a na strani su odigrali bez golova na vrućim terenima u Berlinu i Hamburgu. Pod Prašnikarom su proigrali Sorensen i Rangelov, preporodio se Skela, popravio se kapiten Rost, vrlo dobro su odigrali Angelov i Basila. Prašnikar je povukao i hrabar potez kad je sa gola uklonio Bosanca Tomislava Piplicu koji jе celu deceniju u Kotbusu, i poverenje ukazao Gerhardu Tremelu, koji mu se revanširao na pravi način.

U Kotbusu su dobro znali da shodno budžetu i ugledu sledi grčevita borba za opstanak i zapravo ne bi trebalo da budu nezadovoljni jer je uspeh i to što im konkurenti nisu pobegli. Što se napadača tiče, Kinez Šao je propustio dosta utakmica zbog povrede, Kamerunac Kiojo je igrao vrlo loše, tako da Sorensen i Rangelov nemaju prave zamene.

Ide se i na kartu velike borbenosti, kojom treba nadoknaditi manjak kvaliteta, tako da treba očekivati da će tim iz Kotbusa od starta drugog dela sezone na svakoj utakmici ići na nož, jer još je daleko 40 bodova, što garantuje opstanak. Najbitnije je da je posle svih previranja (jer su smenjeni čak i treneri golmana i amaterske ekipe) ipak zavladalo zatišje, a jedan od problema ipak može biti mali igrači kadar, jer, na primer, odbrana u kojoj su Da Silva, Mitreski i Cvitanović nije menjana čak i onda kad nije sve išlo kako treba. Jednostavno, Prašnikar je sa istom postavom osvojio mnogo više bodova nego Zander, što ipak govori o tome da se sa njim nešto promenilo nabolje u Kotbusu. Opstaće u ligi ako osvajaju bodove protiv direktnih konkurenata, a protiv favorita će igrati onako kao što su i tokom jeseni, a to znači sa čvsrtom odbranom i na nulu.

16. Nirnberg – 15

Veliko razočaranje jesenje sezone je tim Hansa Majera. koji se mimo svih očekivanja našao na poziciji koja vodi u niži rang. Nirnberg je prošle sezone bio pravi hit, a kruna je bilo osvajanje nemačkog Kupa, gde su u finalu savladali Štutgart sa 3:2. U prelaznom roku su stigli Zvjezdan Misimović, Niki Adler, Per Kluge, Lars Jakobsen, Angelos Haristeas, i mnogi su mislili da će tim iz Bavarske, ako ništa drugo, ponoviti prošlu sezonu.

Ali, stvari su se odvijale drugačije. Jakobsen se brzo povredio, a iz istog razloga su Argentinac Pinola i Slovak Vitek odigrali tek po nekoliko utakmica. Veteran Blažek je na golu često bio bombardovan, što čudi ako se zna da su u odbrani vrlo dobri pojedinci poput Rajnharta i Volfa. Misimović je, kao lucidni igrač sredine terena, imao uspone, ali i padove. Sa Rusom Saenkom je opet sve bilo po starom, a to znači da se sa njim nikad ne zna, a Mintal i Haristeas su tek u finišu jeseni podesili nišanske sprave.

Od pojačanja je odličan utisak ostavio ultra borbeni Kluge, ali je Adler tek kasnije stekao status prvotimca. Kao domaćini na Izi Kredit Stadionu su izgubili mnogo bodova, a dekoncentracija je dosta čudna jer su u timu mnogobrojni rutineri, na čelu sa proverenim kapitenom Galasekom. Dosta pogodaka su primili u finišu utakmica, što se poklapa sa prethodnom konstatacijom i odbrana koja je prošle sezone bila sinonim za konstantnost, omogućila je Blažeku da tek dva puta sačuva mrežu.

U Kupu su ispali več u drugom kolu od Karl Cajsa, a, za divno čudo, u Kupu UEFA su pružali mnogo zrelije i ozbiljnije partije, pa se u se plasirali u sledeću rundu. Hans Majer je mnogo uradio za Nirnberg i njegova pozicija je sigurna, ali u svojoj poslednjoj trenerskoj epizodi provereni stručnjak ipak nije zakonom zaštićen. Nirnberg je u poslednjoj deceniji imao dosta turbulencija pa su tako čak ispali svojevremeno u Regional ligu i taman kad se pomislilo da su konačno izašli iz svih problema, nad njima je ponovo Damoklov mač.

Neki igrači poput Mnarija, Bičama i Kenedija nisu imali veliku minutažu, tek kasnije se ustalio i Engelhart, ali nekako ipak ostaje utisak da se Nirnberg našao tamo gde nije trebalo. Sad više nema povratka i svaka utakmica će biti kvalifikaciona. Oporavak Pinole i Viteka će pojačati konkurenciju za mesto u timu, a ključ će biti igre na svom stadionu, gde su ove jeseni mnogo puta neprijatno iznenađeni. Tim sa nekoliko pojedinaca visoke klase ne bi trebalo da ispadne, ali ne zaboravimo da su i giganti poput Kelna, Menhengladbaha i Kajzerslauterna u Drugoj ligi što je dovoljno upozorenje. Prošla sezona u svakom slučaju neče biti ponovljena, ali o tome sada niko i ne razmišlja jer je najbitnije izvući živu glavu.

15. Hanza Rostok – 17

Povratnici u Bundesligu su ušli u prvenstvo kao kandidati broj 1 za ispadanje. Mali budžet, nijedna istinska zvezda osim Štefana Bajnliha koji je u poznim godinama, i klupska kasa koja je najmanje popunjena od svih 18 timova, kumovali su takvom razmišljanju. U prvim kolima su se igrači Hanze dobrano potrudili da sve to potkrepe slabim igrama, a onda je odjednom usledio preporod.

Trener Frank Pagelzdorf, koji je Hanzu uveo u Prvu ligu i 1995. i koji je pre nekoliko godina uveo HSV u Ligu šampiona, ulio je svojim momcima samopouzdanje i stvari su se okrenule. Pobeđena je Herta u Berlinu, zatim i zvanični šampion Štutgart u Rostoku, a konačno se raspucao i strelac Enriko Kern kad već nije poznati Viktor Agali, koji je drugi put tokom karijere u Hanzi.

Prijatno je iznenadio i Henge sa tri gola, ali je u finišu jeseni opet počeo niz loših rezultata i tim sa obale Baltičkog mora nije dao pogodak na tri meča. Ipak, poslednja pobeda nad Bohumom donela je Hanzi spasonosnu poziciju pred pauzu, ali je jasno da slede Tantalove muke u očuvanju statusa.

Pagelzdorf ima nekoliko vrlo interesantnih pojedinaca kao što su Brazilac Oresteš koji se lepo snašao u debitantskoj sezoni, zatim Sebastijan, Štajn i Zafer Jelen, ali su neki iskusni igrači poput Rana i prvenstveno Bajnliha (koji je istina imao problem sa povredom) mogli i bolje. Golman Vehter je imao dosta kredita koje je na kraju istrošio pa se na golu obreo Hanel, ali je realizacija u svakom slučaju bila najveći problem. Ona je, čini se, u većoj meri izražena zbog veznog reda gde se istakao još i Bilov, ali je jasan manjak kreativnih igrača, pa su zato špicevi često delovali odsečeno.

Novca za skuplja pojačanja nema, a spekuliše se povratkom Gledsona iz Štutgarta (u Švarcvaldu nije ni igrao), koji bi mogao dosta da pomogne. S obzirom da su dugo čekali na prve bodove, u Hanzi ne treba mnogo da se žale na skor od 17, s tim da mnogi i dalje smatraju da će se teško spasti ispadanja. Kadar nije preterano loš, a Pagelzdorf je veliki motivator i to je jedan od razloga zašto se Hanza ne sme potceniti. I ove jeseni vrlo često znali da iznenade baš onda kad im niko nije davao ni gram šansi.

14. Arminija Bilefeld – 18

Kad jedna ekipa primi čak 38 golova na 17 utakmica, onda je pretpostavka da će biti ubedljivo poslednja, ali takav slučaj nije sa Arminijom iz Bilefelda. Dali su kako-tako duplo manje golova i to je bilo dovoljno za osvajanje 18 bodova.

Nema tima koji je imao tako interesantnu sezonu kao Arminija. Pod vođstvom Ernsta Midendorpa su lepo krenuli kao što su igrali i tokom proleća, a onda je odbrani pao mrak na oči. Gubili su u seriji sa punom mrežom golova, a počasno mesto zauzima blamaža protiv Verdera, od koga su u Bremenu izgubili sa 8:1. Midendorp je to preživeo, pa se čak dogodilo da u Karlsrueu odigraju bez golova, ali nakon što ih je demontirao i Dortmund koji im je dao šest komada, uprava je izgubila strpljenje, i trener veka Arminije je otpušten.

Zanimljivo, trener amatera Detlef Damajer je vodio tim protiv Štutgarta u 17. kolu i ostvarena je pobeda od 2:0, ali će kestenje iz vatre tokom proleća vaditi Mihael Froncek. Bivši igrač Menhengladbaha i Štutgarta je prošle sezone vodio Alemaniju iz Ahena i nije ih sačuvao u ligi, a sada ga očekuje novi veliki izazov.

Prvi problem je odbrana, gde svakako nije sve u golmanu Hajnu, ali je jasno da mora da se kupi još jedan čuvar mreže. Mnogi defanzivci Arminije su tokom jeseni, Kučera na primer, više mislili kako da daju gol nego da ga odbrane, a činjenica je da Bilefeld uopšte nije loš u vezi i napadu. Sibusiso Zuma je konačno zdrav, i on mnogo znači za tim dok su kvaliteti fajtera Jerga Bemea dobro poznati. Tu je polušpic, vrlo dobri Danac Kamper, a u u napadu su poznati Artur Vihniarek, koji je postigao 7 golova, i vrlo solidni Ajgler. Neka pojačanja poput Fernandeza, Kabadaisa i Nkosija igrali su vrlo malo, tako da je i ta, očigledno pogrešna procena, uticala na problematične rezultate.

Najbitnije za Bilefeld je da nekoliko sramotnih poraza odlazi u arhivu, i na njima je da nađu pojačanja, prvenstveno u odbrani, i onda priča o opstanku ima pokriće. Ako Froncek dobro iskoristi već prepoznatljive kvalitete napadača za kontranapade na gostovanjima, uz ozbiljniju igru na Šiko Areni, šanse su velike, jer Arminija ima više iskustva od, na primer, Duizburga, Kotbusa i Hanze kad su u pitanju teške utakmice u kojima se rešava opstanak, što su pokazali i prošlog proleća.

13. VFL Bohum – 19

Vrlo čudna polusezona za Bohum. Ušli su u šampionat bez Teofanisa Gekasa, prošle sezone prvog strelca Bundeslige, veziste Misimovića i golmana Drobnog, koji su uz Epalea bili najzaslužniji za sjajno proleće u kome se Bohum umalo domogao Intertoto kupa.

Shodno tradiciji, u timu iz Rurske oblasti su ponovo lansirali jedno ime angažovano za malo novca, a koje se silno istaklo. U pitanju je Slovak Stanislav Šestak, koji je jesen završio sa 8 golova, a prava senzacija na početku sezone bio je i Danac Tomi Behman, koji je posle dve uspavljujuće godine odjednom proradio. I na početku je za tim Švajcarca Marsela Kolera sve podsećalo na proleće, da bi odjednom, posle poraza u Hanoveru sa 3:2, počeo crni niz u kome nisu pobedili čak osam kola.

Stali su svi glavni igrači, ponajviše Žoel Epale, a ceh je platio i golman Jan Laštuvka koga je sa gola istisnuo Rene Reno, debitant u elitnom društvu, iako ima 28 godina. Koler je retko menjao menjao defanzivce Konču, Maltrica i Jahiju, a problem je zadala i povreda kapitena Zdebela.

U epicentru krize je savladan Volfsburg sa 5:3, i onda se opet vrteška okrenula u pozitivnom smeru. Uz Šestaka je proradio i iskusni Poljak Mjenciel, i VFL se opet vinuo na tabeli. Prepoznatljiva igra na kontre prilikom gostovanja je dala rezultate ali je finiš opet doneo probleme. U poslednja tri kola su osvojili samo jedan bod, i posle toliko oscilacija završili kao trinaesti, pa je jasno da ih očekuje žestoka borba za opstanak.

Pokazali su u mnogim mečevima da im je mesto u eliti, međutim, gledaju se samo bodovi. Šestak je uz 8 golova imao i 6 asistencija i protivnički timovi su uglavnom dobro prolazili kad njega zaustave. Na sredini terena nema igrača kao što je to bio Misimović, pa Imhof, Grote i Dabrovski borbenošću nadoknađuju druge nedostatke. Epale je postigao samo jedan gol, a Koler na klupi nema mnogo opcija kad je napad u pitanju.

Tu sad nastaje dodatni problem jer je Behman izrazio želju da ode, s obzirom da je u poslednjim kolima prednost u startnoj postavi imao Mjenciel, tako da ostaje da se vidi kako će uprava Bohuma rešiti novonastalu situaciju. Kolerova taktika često zna da bude riskantna, tako da je možda i to razlog šarenih rezultata, i sve su prilike da će Bohum u takvom stilu igrati i tokom proleća.

12. Herta Berlin – 20

Još jedno neprijatno iznenađenje prvog dela sezone je berlinska Herta kojoj sledi grčevita borba za opstanak. Iako su posle nekoliko kola bili na vrhu tabele, nije bilo iluzija da će se boriti za titulu, ali opet niko nije očekivao ni ovakav sunovrat, koji je eskalirao u poslednjih nekoliko kola.

Još jednom, ko zna koji put, Herta je prikazivala očajne igre na strani. Pobedili su samo u Duizburgu, a sve ostale utakmice su izgubili. Istina, osim u Bilefeldu, uvek je to bilo sa golom razlike, ali poraz je poraz. Olimpijski stadion je ostao relativno teška osvojiva tvrđava, međutim, i tu je bilo pukotina, i zbog toga malo bodova na kraju jeseni. Kotbus je uzeo bod, Hanza sva tri, neke utakmice su jedva dobijene.

Sve je to epilog sa novim trenerom Lusijanom Favrom, koji je došao sa oreolom dvostrukog prvaka Švajcarske u Cirihu. Sa sobom je doveo i Stiva fon Bergena, koji se uopšte nije nametnuo, a iz iste lige je došao i Lustenberger i to iz Lucerna.. Brazilac Andre Lima, bivši član Botafoga, plaćen je 3,5 miliona evra, ali je igrao slabo i postigao samo jedan gol. Gran i Pišček, takođe pojačanja, nisu briljirali, tako da je od novaljija zadovoljio samo Lustenberger.

Marko Pantelić je, po običaju, morao sve sâm. Postigao je 7 golova, trudio se koliko je mogao, i to je za njega bio maksimum, u situaciji kad je mnogo puta bio jedini špic. Andre Lima je bio loš, ali je iznenadio Nigerijac Solomon Okoronkvo, koji je postigao četiri gola, što mu, interesantno, nije donelo mesto u startnoj postavi, već je ostao džoker. Favr je dao dobru minutažu beku Čahedu, istakao se i 20-godišnji Ebert, dok je golman Drobni bio solidan i ne više od toga. Posebna priča je Brazilac Žilberto koji, čini se, više misli o tome da li će produžiti ugovor, a iz istog razloga je pod pritiskom i Malik Fati.

Tu dolazimo do menadžera Ditera Henesa, koji je sve vreme na strani Favra i za slabe rezultate je isključivo okrivio fudbalere. Herta je definitivno već drugu sezonu u silaznoj putanji, a nekad lako izborene pozicije za Kup UEFA, sada su prošlost. Tim sa Pantelićem, Fridrihom, Šimunićem i Žilbertom ipak ne bi trebalo da ima problema da realizuje opstanak, ali to je zaista nešto što ne odgovara ugledu Herte. Golovi se postižu teško, nema prave i organizovane igre, i jasno je da je pred Favrom mnogo posla, jer švajcarska liga je jedno, a Bundesliga nešto sasvim drugo. Berlinci su opet retko remizirali – samo dva puta.

11. VFL Volfsburg – 20

Volfsburg je jedan od timova koji je sa velikom pompom ušao u novu sezonu. Feliks Magat je izabran za šefa stručnog štaba, a broj novajlija je bio čak 17. Među njima Grafite, Munteanu, Radu, Gentner, Rikardo Košta, ali ispostavilo se da je uigravanje potrajalo, i Vukovi će prezimiti u opasnoj zoni.

Karakterisalo ih je to što su na svim mečevima dali bar jedan gol, ali su, sa druge strane, tek jednom završili meč netaknute mreže. Na strani su imali pravu igru, ali je na Folksvagen Areni bilo mnogo problema, pa su, na primer, na pobedu čekali od marta do septembra, kad su savladali Hanzu. Tim je najbolje partije pružao od 6. do 12. kola, a katastrofalni poraz u Bohumu bio je najava krize. Trijumf nad Dortmundom u 17. kolu, i to ubedljiv, pomerio ih je na 11. poziciju, ali s obzirom na milione uloženih evra, realno se očekivalo više.

Neki igrači su pod Magatom baš zablistali. Mladi nemački reprezentivac Aškan Deđagah je postigao 5 golova (došao iz Herte), isto kao i Bosanac Edin Džeko, uprkos tome što je uglavnom bio džoker. Solidan je bio i Gentner, kao i Šefer, a veliko pojačanje Rikardo Košta je, zbog teške povrede, odigrao samo pet utakmica.

Golmana Jenča je pri kraju zamenio Andre Lenc, a od starih snaga se sve vrtelo oko virtuoznog Marselinja, koji ipak nije na svakoj utakmici bio onaj pravi. Riter je takođe bio standardan, a Grafite je možda ostao dužan i još neki gol. Bilo je i problema. Radu je dobijao šansu na kašičicu, i zato je otišao u Štutgart na pozajmicu, a na Magata se tokom jeseni ljutio i vredni Poljak Kžinovek koji je zato najavio odlazak.

Takve stvari su se očekivale, jer Volfsburg ima čak 34 licencirana fudbalera, najviše od svih u ligi, i naravno da ne mogu svi da budu zadovoljni. Čuveni trener je dobio velika ovlašćenja, pa je tako smenio i trenera amaterske ekipe, njegova se sluša, a izjavio je da više nije ni očekivao, jer je novi tim na okupu tek pola godine.

Imali su svetle trenutke (neporaženi u Hamburgu i Hanoveru, dobar otpor Bajernu), ali i katastrofe (Štutgart, Bohum), a zanimljivo da je na njihovim utakmicama bilo baš mnogo golova, što je ranije bilo karakteristika timova koje vodi Feliks Magat. Vukovi imaju mnogo više novca i poznatih igrača u odnosu na konkurente u borbi za opstanak, ali igre moraju da budu sigurnije i bolje kako bi sledeće sezone i 13. put uzastopno nastupali u Bundesligi.

10. Borusija Dortmund – 21

Dole, gore, opet dole i na kraju sredina tabele. Tako je izgledala jesen Borusije uz Dortmunda. Proletos je Tomas Dol preuzeo tim od Jirgena Rebera (sezonu je počeo Bert van Marvijk) i uspeo je žuto-crne da ostavi u ligi, uz napomenu da ih je zamalo odveo i u Intertoto kup. Odlični trener koji je HSV u sezoni 2006-2007 uveo u Ligu šampiona, zasukao je rukave tokom leta, a uprava mu je dovela Mladena Petrića, Jakuba Blaščikovskog i Dijega Klimovica, dok je Kristof Mecelder otišao u Real.

Od prve utakmice u kojoj su poraženi od Duizburga na Vestfalenu, pa do poslednje, gde ih je razbio Volfsburg, tim Dortmunda nije mogao da se uhvati ni za glavu ni za rep. Kao prvo, veliki hendikep je bilo neigranje Aleksa Fraja, prošle sezone prvog strelca tima, koji nije proveo ni minut na terenu. Petrić je zaista bio odličan sa 8 golova, ali Klimovic se nije proslavio, dok je Paragvajac Valdes opet pružao partije daleko od onih kad je bio član Verdera.

Blaščikovski je imao nekoliko vrlo dobrih partija, s tim da se taj 21-godišnjak još oslobađa treme, a na sredini terena mu je dosta pomogao i Tinga. Odbrana je sebi dozvoljavala mnogo puta velike luksuze i jeftino primljene golove. Sa greškama je prednjačio Brzenska, a golman Roman Vajdenfeler je bio starter na 14 utakmica. Dok je on bio suspendovan, rezerva Cigler nije primio gol na tri meča i u tim susretima je Dortmund pobedio. Kad je suspenzija istekla, Dol ga je vratio na gol, usledile su nove greške i bez obzira na sve, završio je jesen kao starter.

Kada je Dortmund pobeđivao, to su zaista bile dobre igre (u Štutgartu na primer), ali kad ih nije išlo gubili su sa lakoćom i nekad se dešavalo sa za 90 minuta kao protiv Karlsruea ne stvore nijednu priliku. Potresi u upravi kluba delovali su i na tim. Na Vestfalenu je podrška uvek bila fantastična, ali navijači moraju da se pomire sa činjenicom da će proći još dosta vremena dok se Dortmund ne vrati u vrh, i da je sredina tabele za njih ipak realnost.

Dol je tražio pojačanja pa se spekuliše imenima Leona Andreasena i Majka Franca, kao i dovođenjem nekog dobrog veziste koji bi naterao standardne prvotimce da još više rade. Kad smo kod vezista, Đovani Federiko je stigao iz KSC kao najbolji igrač Druge lige, imao je nekoliko dobrih partija, ali se videlo da mora da se navikne na drugačiju poziciju od one koju je igrao. Kad se Fraj oporavi, njegov tandem sa Petrićem bi mogao da bude jedan od najboljih u ligi, ali odbrana mora da dođe sebi u čemu bi pomoć bila povratak u tim rutinera Vernsa, kao i sposobnosti dugo povređenog Kela, koji kao zadnji vezni dobro obavlja i defanzivne zadatke. Proleće će verovatno proći kao i jesen, od sjaja do očaja i nazad, a završna pozicija će otprilike biti ista kao i jesenas.

9. Ajntraht Frankfurt – 23

Ajntraht je u 17. kolu pobedio u Duizburgu 1:0, i to im je bila prva pobeda na gostovanju, pa je jedini sastav bez pobede na strani tokom jeseni ostao Energi iz Kotbusa. Ta tri boda su Ajntraht pomerila na deveto mesto na tabeli, što je bio i cilj tima Fridhelma Funkela.

Ajntraht je tokom leta angažovao malo pojačanja (Mahdavikia, Inamoto, Galindo) i praktično sa starim snagama je krenuo u nove avanture. U prethodna dva šampionata su bili četrnaesti, na ivici ispadanja, a start nove sezone im je dao nadu da bi sada moglo da bude manje potresa.

U prvih devet kola su izgubili samo dva puta, a nekoliko pojedinaca (Štrajt, Majer, Amanatidis, Mahdavikija i Fink) pružalo je vrlo dobre partije. Golman Prel je takođe bio dobar, i odbrana Ajntrahta je prvi deo sezone završila kao sedma u ligi, što je vrlo solidno. Golova je, naravno, moglo da bude i više, a problemi su počeli posle 9. kola. Ajntraht je u sedam mečeva dva puta izgubio, uz pet remija, i ta loša serija je prekinuta u Duizburgu gde su osvojeni sigurno najvažniji bodovi.

Amanatidis je bio najbolji strelac tima sa 6 golova, a Funkel je mogao da odahne i zato što je u poslednjih nekoliko kola igrao bez vrlo važnih igrača Štrajta, Majera i Projsa što je sigurno kumovalo lošoj seriji. Kad smo kod Alberta Štrajta, on je potpisao za Šalke, ali od leta, tako da će najbolji igrač tima i odlični asistent biti tu tokom proleća, kada je plan Ajntrahta da što pre osvoje 17 bodova i reše sve dileme.

Na gostovanjima su, zanimljivo, remizirali čak šest puta, uglavnom čvrstom igrom u odbrani, gde su se istakli Kirjakos, Ohs i Rus, i kontrama, gde je u prvom planu bio Amanatidis. Imaju timski duh i visok moral, a broj bodova bi bio veći da nisu jedan od timova koji je primio najviše golova u poslednjih 15 minuta igre. Već celu deceniju je Ajntraht osuđen na bitisanje (tri puta su ispadali od 1996. godine), a svetli trenutak ostaje finale Kupa iz 2006. Nemaju tim za izlazak u Evropu i sve se vrti oko opstanka. Funkel je dao šansu i mlađim igračima kao što su Topski i Ljubičić, a neki poznatiji (kao Japanci Takahara i Inamoto) u finišu su izgubili mesto u startnoj postavi. Ako glavni igrači budu na očekivanom nivou, neće biti problema, ali moraju da budu oprezni i drže razliku u odnosu na poslednja tri tima.

8. VFB Štutgart – 25

Branioci titule su jesen završili sa čak 11 bodova manje od lidera Bajerna i praktično su već prepustili Salataru. Ne baš pohvalno za šampione, ali kad se napravi retrospektiva, to nije ni čudno. Rivali su ih bolje upoznali, a trener Armin Fe praktično ni na jednom meču nije mogao da računa na sve igrače.

Nastup u Ligi šampiona, i to drugi u istoriji kluba, bio je poražavajuć. Ostvarili su jednu pobedu, uz čak pet poraza, uz napomenu da su u Glazgovu i Lionu mogli i bolje da prođu. U Kupu su pod skutima sreće izbacili Veen i Paderborn u produžetku, rival u osmini finala im je drugi tim Verdera, tako da bi ovo takmičenje moglo da bude i najvažnije za Švabe tokom proleća, jer bi realno mogli opet do finala.

Što se tiče prvenstva, prvo upada u oči da su remizirali samo jednom (najmanje u ligi uz Duizburg) i da su primili čak 25 golova. Od timova u prvoj polovini tabele, samo je Hanover primio više golova od tima iz Virtemberga. Zašto je to tako? Francuz Delpjer, standardni štoper iz šampionskog tima, vratio se na teren tek u novembru, pa je sa kapitenom Meirom u paru igrao Taski, koji je, čini se, bolji na poziciji beka. Kad smo kod bekova, Osorio, Boka i Manjan nisu igrali dobro, pa je na nekim mečevima šansu dobijao i Bek koji je protiv Bajera postigao prvi gol u karijeri. Golman Rafael Šefer je branio solidno, ništa spektakularno.

Na sredini terena je sve bilo ukočeno dok se nije oporavio Tomas Hiclsperger, koji je duša tima. Jildiraj Bašturk, pojačanje iz Herte, dugo je bio povređen, a ukupno gledano bar 60% igrača Štutgarta je tokom jeseni pauziralo zbog povreda. Lutao je Fe tražeći idealnu kombinaciju, isprobao je mnogo igrača, među kojima i nekoliko amatera (Pišorn, Šuster, Piso), a čekao je i napadača Ćipriana Mariku.

Na početku sezone je Rumun igrao u tandemu sa Mariom Gomezom, i nikako nije uspevao da pogodi mrežu. Onda je Džeronimo Kakau istisnuo Rumuna, da bi se i Brazilac opet povredio i neće na teren do februara. Marika je to iskoristio i konačno probio led, ali je ostao daleko iza Gomeza koji je postigao 7 golova. I Gomez se, međutim, povredio u finišu jeseni, a učinak Brazilca Evertona je bio baš skroman.

Istina, napadači su mogli da imaju i više lopti od Hiclspergera, Parda, Hilberta, da Silve, Bašturka i Hedire, ali često su i promašivali u čemu je prednjačio Marika. Posle slabog početka, sredinom jeseni je Štutgart ušao u pravi ritam i to je bilo izdanje dostojno prvaka. Kad su svi aduti bili na raspologanju Feu, tada su protivnici obarani kao kegle, uključujući velelepnu partiju protiv Bajerna u kojoj je bavarski džin savladan sa 3:1.

Ali, bez Kakaua i Gomeza su u poslednja tri kola doživljena dva poraza (Dortmund, Arminija), i tih izgubljenih šest bodova je udaljilo Štutgart od samog vrha, tako da se čini da je maksimum plasman u Kup UEFA. U Bilefeldu su, da muka bude veća, isključeni Meksikanci Osorio i Pardo koji će imati dužu zimsku pauzu, a uprava ne gubi vreme, pa je kvartet napadača sada postao kvintet nakon što je stigao Radu iz Volfsburga. U ekipi nema tenzija, kao i u upravi, jer se čini kao da niko nije ni očekivao borbu za titulu. U Ligi šampiona je, uprkos lošim rezultatima, zarađeno dosta novca, a ekipa koja nesumnjivo poseduje veliki kvalitet, neće tokom proleća biti pod ogromnim pritiskom, jer ne mogu do samog vrha, a opet za izlazak u Evropu će biti dovoljno da pobede 8 puta kao i tokom jeseni, što ne bi trebalo da bude problem.

7. Hanover 96 – 27

Na kraju jeseni je Hanover sedmi što je lep rezultat, iako je na kraju malo pokvaren utisak, jer su u Kotbusu popili pet lakih komada. Tim Ditera Hekinga je tokom jeseni imao nekoliko zaista fantastičnih izdanja, ali ponovo su se pokazali kao ekipa koja igra bolje u gostima nego na svojoj AVD Areni.

Napadač Majk Hanke je stigao iz Volfsburga kao najskuplje pojačanje u istoriji kluba. Dobro je krenuo, onda je čekao skoro 1000 minuta da postigne gol, da bi opet proradio (tri gola protiv Verdera) i jesen je završio sa 8 pogodaka. Heking je što se napadača tiče bio lišen usluga Tomasa Brdarića za koga se priča da će možda i završiti karijeru zbog teške povrede, Hašemijan je igrao malo, Islanđanin Torvaldson je na pozajmici, tako da je Hanover uvek igrao sa jednim špicem.

Međutim, Mađar Sabolč Husti je briljirao iz drugog plana (6 golova), a dolazak Šulca iz Verdera posle trećeg kola pokazao se kao pun pogodak jer je Kristijan igrao sjajno i još je postigao 3 gola. Enke je na golu bio sasvim solidan, a Vinicius, Farenhorst, Čerundolo i Tarnat su bili uobičajeni starteri u odbrani kojom Heking nije do kraja zadovoljan, pogotovo u poslednja dva meča kad su primili 8 golova. Zato je angažovan iskusni Francuz Valerijan Ismael iz Bajerna, što znači da će Tomas Klajne pasti u drugi plan, dok se odlazak sprema Poljaku Zuravu, koji je uz Čerundola i Ljalju najduže u klubu.

Zanimljivo i da je Tarnat, uprkos tome što ima 38 godina, ipak produžio ugovor do 2009. Pojavila su se i neka nova imena kao Gaetan Krebs, a talentovani Rozental je na kraju izgubio mesto u timu, dok je Pinto imao najbolju polusezonu u karijeri. Hanover je od 2002. ponovo u Bundesligi i nakon što su se etablirali (sad ih niko ne spominje kao tim koji može da ispadne) žele još više. Ovaj tim nikad u istoriji nije zavšio šampionat plasiran bolje od 10. mesta i čini se da sad imaju idealnu šansu da to urade, možda i da prvi put posle 1992. (kada su osvojili Kup) izađu i na evropsku scenu, što bi svakako bio veliki uspeh.

Igraju lep fudbal, a da bi ostvarili cilj, potrebno je samo da igraju bolje kao domaćini i možda nekad probaju i da počnu sa dva napadača, što će Heking ipak teško uraditi, jer mu je ova taktika donela dosta bodova. Na klupi ima i sjajnog džokera Čeha Štajnera tako da je ukupno gledano Hanover tim koji se našao baš tamo gde mu je i mesto sa lepim pogledima u budućnost.

6. Karlsrue SC – 28

Senzacija jesenjeg dela šampionata je Karlsrue. Nekad poznati tim, koji je sredinom devedesetih bio u vrhu nemačkog fudbala i polufinalista Kupa UEFA, vratio se u elitu posle cele decenije uz plan koji je izneo trener Edmind Beker: osvojiti 40 bodova i opstati. I gle čuda, KSC je već tokom jeseni osvojio 28 i opstanak je obezbeđen. Tim koji je izborio povratak u Bundesligu je osvežen sa Timom, Gerlicom, Iašvilijem i Hajnalom, od važnih igrača otišao je samo Federiko i ispostavilo se da je to bilo dovoljno da se ostvare impresivni rezultati.

Mozak time je bio Mađar Tamaš Hajnal, najbolji strelac i asistent, a zanimljivo je da su klasični napadači bili u senci. Jedini špic je dugo vremena bio Albanac Edmond Kaplani, prošle sezone ubojit u Drugoj ligi, ali on nije dao nijedan gol, a protiv Duizburga je promašio i penal. Sebastijan Frajs ga je zamenio, dao je dva gola, ali opet ostaje za priču kako je KSC sa tako malo golova napadača uspeo da se plasira na šesto mesto.

Za to su zaslužni Hajnal, Tim i par vrlo efikasnih štopera, kakve tokom jeseni nije imao nijedan tim – u pitanju su kapiten Mario Egiman i Majk Franc. Postigli su nekoliko presudnih golova i to gotovo uvek na isti način, posle centaršuteva Hajnala. U strelce su upisao i bek Ajhner i na taj način je nadoknađen manjak golova napadača. I Porčelo je bio dobar u veznom redu, a Beker je nastavio tradiciju iz Druge lige da ne insistira na glomaznom kadru pa je tokom jeseni igralo samo 20 fudbalera.

Bilo je tužnih trenutaka kao protiv Bajerna i Leverkuzena kad su doživljeni visoki porazi, ali pobede u Gelzenkirhenu, Nirnbergu i Volfsburgu i trijumfi nad Štutgartom i Dortmundom na Vild Parku dovoljno govore kako je KSC igrao. Da im Ivica Olić nije dao gol u 90. minutu utakmice 17. kola završili bi peti, ali i ovako nema razloga za trunku tuge. Postigli su smao 19 golova, a osvojili su 28 bodova i od tima koji je trebalo da se bori za opstanak, sad su kandidati za izlazak u Evropu.

Poslovično oprezni trener Beker o tome ne razmišlja i najvažnije mu je da tim nastavi ovako da igra. Čak su uspeli da prebrode i pravi šok kad se teško povredio golman Markus Miler, do tog trenutka jedan od najboljih u ligi, ali i sa anonimnim Francuzom Korneckim su osvojili dosta bodova. Ipak, čeka se povratak Milera, koji je uz Hajnala bio najbolji pojedinac tokom jeseni. Karlsrue više nije iznenađenje i njihov vrlo interesantan stil igre dao je rezultate, a primeri Hajnala i Tima pokazuju da nikad nije kasno da se na velikoj sceni pokaže talenat.

5. Šalke 04 – 29

Plavci iz Gelzenkirhena su samo dva puta poraženi ove sezone, ali su remizirali čak osam puta, najviše od svih timova u ligi, i zato su jesen završili tek kao peti, sa sedam bodova manje od Bajerna. Zašto 'samo'? Zato što je u pitanju tim koji se prošle sezone do poslednjih minuta borio za titulu, tako da su očekivanja bila veća. Ali, trener Mirko Slomka je zaista imao dosta problema i utisak je da je osvojeni broj bodova realan. Ne zaboravimo, Šalke je ostvario veliki uspeh u Ligi šampiona gde se plasirao u osminu finala, isto su uradili i u Kupu, ali navijačima je najbitnija Bundesliga.

Šalke je redovno postizao golove u prvom poluvremenu, na velikom broju mečeva su stizali do prednosti, ali su mnogo puta ostajali bez tri boda. Kao domaćini nisu pobedili Leverkuzen, Verder i Hamburger, u Štutgartu i Minhenu su osvojili takođe po bod i od timova iz gornjeg dela tabele savladao ih je samo Karlsrue i to na Feltins Areni. Ali, poraz u Kotbusu i samo bod u Rostoku najveći su uzroci zaostatka.

Upada u oči i da mladi golman Manuel Nojer nije bio tako siguran kao prošle sezone tako da je broj mečeva bez primljenog gola mnogo manji. Odbrani je tokom dužeg perioda nedostajao i Mladen Krstajić, a u finišu i odlični Kristijan Pander. Bordon i Rafinja su bili vrlo dobri, a ispostavilo se da se Vesterman (dvostruki strelac u Frankfurtu) bolje snašao kao levi bek, kad je menjao Pandera, nego kao štoper umesto Krtajića, što mu je prioritet.

Hrvat Ivan Rakitić je doveden da bude zamena za Linkolna i odlično je počeo sezonu, kasnije je imao manju krizu, ali je jasno da ovaj 19-godišnjak može mnogo i da je najkreativniji igrač na sredini terena, gde Ernst i Kobiašvili imaju zadatak da razgrađuju igru protivnika. Spomenuti Gruzijac je igrao malo zbog povrede, a isti je slučaj i sa Urugvajcima Rodrigesom i Varelom. Još jedan Urugvajac – Grosmiler – imao je nekoliko lepih izdanja, a onda je sve upropastio zato što je suspendovan na ček pet utakmica. Slomka je inače retko ukazivao šansu i njemu i Rakitiću u isto vreme.

Kevin Kuranji je postigao šest golova i bio je vrlo borben, a Žerald Asamoah je imao bolju jesen nego proleće. Danci Levenkrans i Larsen (kome je opravdanje povreda) nisu briljirali, a Halil Altintop je u finišu jeseni imao neshvatljive promašaje i baš ga nije hteo gol. Finansijska konstrukcija je dobra i već je za sledeću sezonu angažovan Albert Štrajt, a priča se i o dolasku Brazilca Ze Roberta II već ove zime. Asamoahu ističe ugovor, a trener Slomka i menadžer Miler, koji su sredinom jeseni bili pred velikom opasnošću da dobiju otkaz, ipak su sačuvali svoje pozicije.

Plasman u Kup UEFA je malo za Šalke i zato treba očekivati da će na proleće igrati još žešće, a mnogi igrači će se boriti i za nove ugovore. Igraće na tri fronta i zato se kadar i povećava, ali je jasno da su za sad u prvom planu svi navedeni fudbaleri. Za Kraljevsko plave će start biti važan, da bi što pre skinuli zaostatak i tu se krije odluka gde će na kraju završiti.

4. Bajer Leverkuzen – 30

Leverkuzen je tradicionalno u vrhu tabele i to ne čudi, ali poraz u 17. kolu od Verdera od čak 5:2 udaljio ih je od mnogo bolje pozicije u borbi za titulu. Puleni Mihaela Skibea su i ovaj šampionat, kao i prošli, počeli u laganijem ritmu, a posle je sve bilo kako treba. Tim je zaista vrlo dobar, a pogotovo se istakla odbrana. Mladi Rene Adler (22) je do meča u Bremenu primio samo 11 golova, onda pet, ali je odbrana Bajer opet treća u ligi. Zanimljivo, do susreta na Vezeru su samo jednom primili više od dva gola na utakmici. Uz Adlera je to zasluga Fridriha, Kastra, Hagija, Sarpeija pa tako jedan Ramelov nije imao veliku minutažu, kao ni pojačanje iz Kelna Sinkevic.

Čileanac Vidal je pokazao raskošan talenat i šteta što se ovaj 20-godišnjak povredio pred sam kraj jesenjeg dela sezone. Sergej Barbarez je i u 36. godini igrao tako dobro da Farmaceuti planiraju da mu pronude ugovor na još 365 dana, a Rolfes je potvrdio da je sa pravom u igri za odlazak na Evropsko prvenstvo. To je upravo velika snaga Bajera jer Rolfes, Kastro (obojica produžili ugovore do 2010. odnosno 2012) i Kisling su mladi, a već uveliko nemački reprezentativci baš kao i nešto stariji Fridrih. Uopšte, tim je krcat igračima koji su beležili nastupe za svoje zemlje.

Osvojenih 30. bodova utoliko više dobija na težini ako se zna da je izvanredni kapiten Bernd Šnajder propustio veliki broj mečeva zbog povrede kao i Švegler, ali je zato na sredini terena briljirao Švajcarac Trankilo Barneta. Teofanis Gekas je sa 8 golova najbolji strelac tima i Grk je pokazao da nije slučajno kao član Bohuma bio prvi strelac lige. Međutim, bio je starter na 11 utakmica i na nekim susretima je Skibe u špic postavljao samo Kislinga koji je postigao pet golova.

Kao i prošle sezone, Bajer nema mnogo napadača i uz spomenutu dvojicu tu su još Čeh Papadopulos i Rus Bulikin, ali su oni malo igrali, a kad se to i dešavalo, ulazili su sa klupe. Najbolji asistent bio je Pol Frajer, ali se i on mučio da nađe mesto u startnoj postavi i sve ovo govori da Bajer zaista ima izuzetno jak tim. U Kupu su se sapleli već u prvom kolu protiv Sent Paulija, ali su u Kupu UEFA lagano stigli do prolećne runde i sigurno je da žele da ako ništa drugo ponove četvrtfinale iz prošle sezone.

Ostaje im i niz od pet pobeda (od 12. do 16. kola) koji je treći najbolji u istoriji kluba i drugi pod Skibeom, ali nisu stigli do rekordnih šest. Do Lige šampiona im nedostaju samo dva boda i to mogu da nadoknade, a ono što je najbitnije je da sportski direktor Rudi Feler moža da bude zadovoljan pozitivnom atmosferom, Skibe radi bez tenzija, a mnogi mladi igrači uz pomoć veterana, koji će uskoro završiti karijeru, garantuju Farmaceutima ostanak u vrhu nemačkog fudbala.

3. Hamburger SV – 32

Oko Hamburga nikad nije dosadno poslednjih godina, pa je tako i sad. Pretprošlu sezonu su završili kao treći i plasirali su se u Ligu šampiona. U prošloj su bili u opasnosti da ispadnu, pa je posle otkaza Tomasu Dolu stigao Hub Stevens i tim je doveo do Intetoto kupa. Preko tog takmičenja su Severnjaci stigli do grupa i bez po muke su ušli među 32 najbolja tima. U prvenstvu repriza 2005. i HSV je u igri za titulu. Istina, četiri koraka iza Bajerna i Verdera, ali tim koji je doživeo samo tri poraza i koji ima drugu najbolju odbranu u ligi, pokazao je da može mnogo.

Ali, bez turbulencije ne može. Rafael van der Vart, kapiten, bog i batina tima i najbolji strelac, posle hoću-neću je ostao u klubu, a tek je sledila bomba. Holanđanin Stevens kome je HSV posle Šalkea, Kelna i Herte četvrti klub u Nemačkoj, objavio je da se zbog bolesne supruge na kraju sezone vraća u domovinu i preuzima PSV za koji je i nastupao tokom igračke karijere. To je bio šok i možda je to i uticalo da u 16. i 17. kolu protiv Energija i Karlsruea budu osvojena samo dva boda i da se napravi zaostatak.

Međutim, Stevens smatra da njegov odlazak nije razlog i da titula može da stigne u lučki grad. Uprava nije u panici sa traženjem naslednika, ali da je prijatno – nije. Stevens je forsirao igru sa jednim klasičnim napadačem i to je češće bio Peruanac Gerero nego Mohamed Zidan. Egipćanin je stigao sa velikom pompom iz Majnca, ali je jesen bila dosta skromna. Najbolji strelci su iz drugog plana bili Van der Vart i Hrvat Ivica Olić koji je postigao 7 golova i koji je imao jednu od najboljih polusezona u karijeri.

Tim nije često menjan, kao zadnji vezni je pouzdan bio Jarolim, a u jakom timu nije bilo uvek mesta za igrače kao što su De Jong, Kastelen, Trohovski. Na golu je sigurnost ulivao veteran Frank Rost, uz pomoć Matajsena, Rajnharda, Atube, Demela, a prijatno je iznenadio i Slovenac Brecko. Izuzetne partije pružio je i Belgijanac Kompani tako da kad se bolje pogleda sastav tima, onda i nije iznenađenje što je HSV tako visoko plasiran. Ovom treba dodati da Argentinac Sorin zbog povrede nije odigrao nijednu utakmicu i kad se on vrati, konkurencija za mesto u timu će biti još veća.

HSV je igrao vrlo disciplinovano i čvrsto, Van der Vart je davao igri lepršave note i jasno je da je Hamburger tim protiv koga morate da igrate sa 100% mogućnosti ako želite da ih savladate. Ambicije su jasne i idu do titule na koju se toliko dugo čeka. Najbitnije je da to što Stevens odlazi ne baca senku i odbrana ostane koncentrisana, a efikasnost može da bude samo bolja, pogotovo ako se razbudi Zidan.

2. Verder Bremen – 36

Kad se pogleda koliko je muka imao ove jeseni trener Tomas Šaf, onda je drugo mesto Verdera plasman za ponos. Pregršt povređenih igrača, loš start sezone, obaveze i u Ligi šampiona, (opet su bili treći i nastaviće takmičenje u Kupu UEFA gde su prošle sezone zaustavljeni u polufinalu od Espanjola). Na sve to, skeptične prognoze da posle odlaska Miroslava Klozea efikasnost neće biti na nivou.

Početak je zaista najavio probleme jer su u Liga kupu glatko poraženi od Bajerna, koji ih je ponizio i u drugom kolu u Bremenu kad je bilo 4:0. Tome je prethodio samo bod u Bohumu i na jedvite jade ostvaren plasman u Ligu šampiona jer su se u kvalifikacijama namučili sa zagrebačkim Dinamom, a u Kupu su u poslednjem minutu izbacili Braunšvajg.

Spisak povređenih igrača je bio zastrašujuće velik. Frings (cele jeseni odigrao samo 3 utakmice), Borovski, Fric, Karlos Alberto, a Vome i Ovomojela nisu odigrali niti jedan meč. Ivan Klasnić se lečio i bilo je pitanje da li će uopšte nastaviti karijeru, a šansu počeli da dobijaju klinci poput Harnika (strelac za pobedu u Nirnbergu), Šindlera, Moskere i Kruzea. Sanogo i Almeida su se navikavali da su starteri, a dno je dodirnuto u petom kolu kad su Zeleni potopljeni u Dortmundu 3:0.

Posle toga je međutim nastala renesansa i to je bio onaj pravi Verder. U 10 mečeva su osvojili 26 bodova (8 pobeda i 2 remija), pobedili su Lacio i Real u Ligi šampiona, razbili Duizburg u drugom kolu Kupa. Arminiji su dali osam golova, Štutgartu četiri, savladali su i Hamburg i ostali neporaženi u Gelzenkirhenu. Sanogo, koga su mnogi osporavali, i Almeida su stigli do po 7 golova, a u finišu se razgoropadio i Rosenberg (5 pogodaka). Dijego je došao do prepoznatljive forme pa je jesen završio sa 9 golova (jedna više nego prošle polusezone) uz 6 asistencija.

Srpski reprezentativac Duško Tošić je takođe imao udela u dobrim rezultatima. Odigrao je devet susreta (i on je jedno vreme bio povređen), neke od njih odlično i kao lav se borio za mesto u timu sa Pasanenom i Fricom, dok su kao štoperi nezamenljivi bili Naldo i Mertezaker, među retkima koji tokom jeseni nisu imali problema sa povredama. Šaf je ukazao poverenje čak tridesetorici igrača, a problemi su se ponovo povećali pred poslednja dva kola. Almeida je isključen u Hanoveru gde je Verder prekinuo seriju sjajnih rezultata i kažnjen je sa tri utakmice, a Bauman i Sanogo nisu igrali protiv Bajera.

I opet su Zeleni pokazali moć, a posebne ovacije zaslužio je Hrvat Klasnić. U meču sa Bajerom je odigrao tek treći put u sezoni posle teške bolesti ali je uspeo da postigne dva gola tako da će Šaf tokom proleća imati slatke muke jer za dva mesta u napadu konkurišu četiri sjajna igrača. Verder je jesen završio sa čak 42 postignuta gola (napadači 21), a kao domaćini su vezali osam pobeda posle uvodnog poraza od Bajerna.

Čeka se na oporavak Fringsa, Borovski će biti još bolji, biće sve u redu i sa Vomeom. Za mesto pod suncem se bori i Andreasen, čiji je zemljak Jensen imao dobru polusezonu, kao i solidni Vranješ. Zato Verder definitivno može da bude prvak, što nije izgledalo tako na početku. Ostaje da se reši i enigma oko Karlosa Alberta koji je prvo bio povređen, ali i kad je ozdravio nije uspeo da se nametne Šafu i njegov dolazak je bar za sad veliki promašaj. Verder već u 19. kolu gostuje Bajernu, ali bez obzira na to, ovaj tim će ostati u vrhu i gotovo je sigurno da će još jednom završiti sezonu na jednoj od prve tri pozicije, a u prošlom šampionatu su bili upravo treći.

1. Bajern Minhen – 36

Kad je Bajern tokom leta kupio Luku Tonija, Miroslava Klozea, Franka Riberija, Ze Roberta, Ernesta Sosu, Jana Šlaudrafa, malo je bilo onih koji se ne bi kladili da će sa velikom razlikom biti šampioni. Bajern i jeste postao jesenji prvak, ali sa istim brojem bodova kao Verder, a treći HSV je na četiri boda minusa. Nisu bili superiorni i Bavarci će morati da proliju mnogo znoja ako žele Salataru.

Početak je nagoveštavao šetnju. Liga kup je osvojen sa pola gasa, a niz od sedam pobeda na startu je najavio stvaranje nedostižne prednosti. Novajlije su se odmah uklopile i činilo se da Hicfeld nema nijedan jedini problem. Imao ih je sa povređenim igračima (Lam, Jansen, Kan, Sosa), ali veliki igrački kadar nije ostavljao mesto glavobolji.

Ali, mečevi sa Šalkeom i HSV-om kada su izvukli po bod, pokazali su da je i velikan ranjiv. U Kupu UEFA su takođe igrali promenljivo i posle srećne pobede nad Crvenom zvezdom samo su remizirali sa Boltonom i Bragom da bi tek u poslednjem meču razneli Aris. Tako su obezbedili proleće u takmičenju, u kome su po mišljenju svih veliki favoriti.

Neke susrete su odigrali bez Riberija i jasno se videlo koliko fenomenalni Francuz nedostaje na sredini terena. Ajntraht i Duizburg su uzeli po bod na Alianc Areni u igri bez golova, a 0:0 je bilo i u Dortmundu i Berlinu, tako da je zaista čudno da tim sa takvim strelcima to sebi dozvoli. Protiv Štutgarta je doživljen jedini poraz, a inače sigurna odbrana koja je jesen završila sa samo 8 primljenih golova je samo na tom meču primila tri. Lusio u poslednja tri meča nije bio na poziciji štopera i menjao ga je Van Bujten uz inače odličnog Demikelisa, ali problem nije bio u odbrani. Kad se Riberi malo umorio, došlo je do problema u veznom redu.

Švajnštajger nije igrao na očekivanom nivou, Sosa je potpuno izgubio samopuzdanje, a Van Bomel i Ze Roberto nisu mogli da u potpunosti organizuju igru. Lukas Podolski je samo dva puta bio starter i jesen je završio bez gola u ligi, a Šlaudraf je kao četvrti napadač bio samo epizodista. Došlo je i do kratkog spoja između Karl Hajnca Rumenigea i Otmara Hicfelda, za koga je vezan dodatni problem, jer se ne zna da li će voditi Bajern i sledeće sezone.

Agilni menadžer Uli Henes je već angažovao talentovanog Brazilca Brenu, a s obzirom da se oporavio Sanjol, u defanzivnoj liniji će biti pojačana konkurencija (odlazak Ismaela ne računa se jer nije ni igrao). Sve u svemu, Bajern ipak ostaje prvi kandidat za titulu, ali se čini da je i zanimljivije što nisu mnogo pobegli. Svi konkurenti za titulu im u prolećnom delu sezone dolaze na Alianc Arenu i to je uz neosporni kvalitet razlog više da ostaju najveći favoriti.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: