Zdravlje

Subota, 01.02.2014.

08:50

Sve što treba da znamo o veštačkim zaslađivačima

Veštački zaslađivači su prirodni, međutim češće sintetička jedinjenja od kojih su neki i nekoliko stotina puta slađi od stonog šećera.

Autor: Index.hr

Default images

Razlozi za njihovu upotrebu su mnogi: pomoć u gubitku telesne težine, smanjuju rizik od nastanka karijesa, mogu ih upotrebljavati osobe koje boluju od dijabetesa, relativno su jeftini i sl.

Zbog malog kalorijskog sadržaja sveprisutni su u industrijski procesuiranoj hrani. Danas je naučna javnost podeljena kada je u pitanju neškodljivost pri dugoročnoj primeni veštačkih zaslađivača.

Aspartam (E951)

Aspartam je veštački zaslađivač i pripada grupi pojačivača ukusa, 200 puta je slađi od stonog šećera. Po svojoj hemijskoj strukturi aspartam je metil estar dipeptida građenog od dve aminokiseline, asparaginske kiseline i fenilalanina.

Nakon unošenja u organizam aspartam se razdvaja na sledeće komponente: aspartičnu kiselinu, fenilalanin i metanol.

Navedene komponente se apsorbuju u krv i metabolišu se. Pretpostavlja se da se aspartam i njegove metaboličke komponente ne akumuliraju u organizmu. Postoje mnoge studije izvedene na životinjskim modelima koje su pokazale da aspartam može da indukuje maligne tumore, limfome i leukemije, takođe se pokazalo da poseduje određenu karcinogenost ako se koristi tokom trudnoće. Zabranjena ja konzumacija aspartama osobama koje boluju od retke metaboličke bolesti – fenilketonurije.

Acesulfam-K (E950)

Veštački zaslađivač i pojačivač ukusa, 200 je puta slađi od stonog šećera. Proizvodi se hemijskom sintezom iz derivata aceto-octene kiseline. Nakon ingestije u organizmu se ne metabolizuje i biva izlučen putem bubrega nepromenjen.

Naučna istraživanja su jasno pokazala da acesulfam K, kao i neki drugi veštački zaslađivači, kod eksperimentalnih životinja uzrokuje rak i povećava izglede za pojavu raka kod ljudi. Takođe je utvrđeno postojanje mogućnosti da organizam na konzumiranje takvih zaslađivača reaguje povećanim apetitom zbog povećane potrebe za ugljenim-hidratima. Redovna upotreba zaslađivača može dovesti do debljanja.

Natrijum ciklamat (E952)

Veštački zaslađivač koji je, u zavisnosti od koncentracije, 30 – 50 puta slađi od šećera saharoze. Proizvodi se hemijskom reakcijom sulfoniranja cikloheksamina. Crevne bakterije mogu da ih razgrade do toksičnog cikloheksilamina, pa je u testovima na životinjama uočeno da visoke koncentracije uzrokuju rak mokraćnog meghura, smanjenu plodnost i da izazivaju štetne promene na ćelijama embriona. Poznato je da ciklaminska kiselina i njene soli uzrokuju migrene. Evropska komisija značajno je smanjila PDU (portable dosing unit) ovog aditiva, jer ga deca lako mogu prekoračiti. Ciklamati su u SAD-u zabranjeni zbog sumnje da uzrokuju rak.

Saharin (E954)

Saharin je prvi hemijski sintetizovan zaslađivač koji je oko 300 puta slađi od saharoze. Hrana kojoj su dodati ovi zaslađivači može poprimiti gorki ili metalni ukus. Nema nikakvu energetsku vrednost, a često se koristi u kombinaciji s ostalim veštačkim zaslađivačima. Iako se smatra bezopasnim, u istraživanjima je nakon konzumacije saharina kod životinja uočena pojava raka mokraćnoga mehura i štitnjače. Nakon konzumiranja saharin se ne apsorbuje i ne metabolizira u organizmu, izlučuje se nepromenjen putem bubrega i zato ga FDA smatra relativno neškodljivim ako se ne prelaze preporučene dnevne vrednosti.

Sukraloza (E955)

Veštački zaslađivač koji je oko 600 puta slađi od saharoze. Proizvodi se hlorisanjem saharoze. Nema nikakvu energetsku vrednost jer se najvećim delom iz organizma izlučuje nepromenjen. Smatra se sigurnijom od acesulfama (E950), aspartama (E951) i saharina (E954). Pojedina naučna istraživanja upućuju na negativne učinke sukraloze na štitnjaču, dok druga pokazuju da konzumacija većih količina ovog aditiva kod test životinja remeti normalnu crevnu floru i, posledično, uzrokuje debljanje. Takođe se sumnja da sukraloza može uzrokovati migrene, i alergijske reakcije kod ljudi osetljivih na dekstrozu i maltodekstrin. Iako se smatra bezopasnom, često konzumiranje nije preporučljivo.

Stevia

Stevia je rod za 240 vrsta biljaka koje pripadaju porodici Asteraceae. Vrsta Stevia rebaudiana je danas u širokoj primeni zbog “slatkih” listova biljke. Listovi sadrže razne glikozide, a glavni ekstrakt listova biljke je steviol glukozid koji je 300 puta slađi od saharoze. Proizvodi se mogu dodati u čaj i kafu, kuvane i pečene proizvode, prerađenu hranu i piće, voćne sokove, duvanske proizvode, kolače, gumu za žvakanje i napitke. O njima se uveliko raspravljalo u vezi zdravlja i sigurnosti, a u zadnjih 20 godina mediji su im posvećivali značajnu pažnju na području SAD, ali i Evrope.

Iako do danas postoje oprečna mišljenja o neškodljivosti stevije kao zamene za stoni šećer, nema dovoljno dokaza o njegovoj štetnosti, dok pojedine studije govore u prilog mnogim dobrobitima po zdravlje čoveka.

Jedna od njih je i ova: direktno delovanje steviozida na transport glukoze u proučavanju mišića skeleta otkrivaju da se delovanje insulina na transport glukoze u mišiću može poboljšati zahvaljujući niskoj koncentraciji steviozida, ističući da steviozid ima trenutno važno delovanje u sistemu transporta glukoze u mišiću skeleta.

Sigurno je reći da kao i kod lekova pitanje doze je pitanje toksičnosti. Ne preterujte s proizvodima koji sadrže zaslađivače, iako je to danas apsolutno nemoguće, jer se nalaze u većini prehrambenih artikala. Kako bi izbegli unos zaslađivača jedite više sirovog voća i povrća, mesa, ribe i mlečnih proizvoda jer ćete na taj način smanjiti i ukupan unos zaslađivača u organizam, a ako već morate da koristite veštačke zaslađivače u obliku tableta ili sirupa ne premašujte vrednosti koje su navedene na deklaraciji.

Foto: Image courtesy of Serge Bertasius Photography / FreeDigitalPhotos.net

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

12 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: