Doba kada smo se igrali s vukovima

"Izmislio sam poručnika Džona Danbara kako bih mogao da vidim bizone. Kako bih mogao da budem prijatelj sa vukovima. Kako bih mogao da imam konja kojeg volim" - Majkl Blejk.

Kultura

Izvor: B92

Četvrtak, 23.12.2021.

12:13

Doba kada smo se igrali s vukovima
Foto: Promo

Danas svi znaju za naslov Ples s vukovima (Dances with Wolves). U pitanju je film koji je režirao i glavnu ulogu odigrao Kevin Kostner. Film je osvojio sedam Oskara, uz još pet nominacija, tri Zlatna globusa (plus tri nominacije) i devet nominacija za BAFTA nagrade. Postigao je veliki komercijalni uspeh i, 2007. godine, zbog "istorijskog i kulturnog značaja", uvršćen je u Državni filmski registar kao deo nacionalnog kulturnog blaga.

Ipak, priča o nastanku filma (i knjige na kojoj je baziran) nije išla tako glatko kao što bismo očekivali.

Majkl Blejk je uglavnom bio (ne) poznat po tome što je dvadeset godina pisao scenarija za filmove koji nikada nisu bili snimljeni. Jedan od scenarija bio je naslovljen sa Dances with Wolves. Glumac Kevin Kostner, koga je Blejk upoznao na časovima glume, predložio mu je da scenario pretoči u knjigu. Smatrao je da bi na taj način mogli mnogo brže da zainteresuju producente za čitav projekat.

Lakše je reći nego učiniti. Majkl Blejk je radio na svojoj prvoj knjizi spavajući ili u svom automobilu ili na kaučima svojih prijatelja. Neko vreme je proveo i na Kostnerovom kauču. Ovo potonje moglo je da dovede do toga da knjiga nikada ne bude napisana, a film snimljen.

Antikapitalistički roman koji istražuje šta znači biti normalan u nenormalnom svetu

Blejk je neprekidno gnjavio Kosntnera da čita napisane delove rukopisa i da mu daje sugestije i predloge. Kostner bi to i podneo da nije bilo i drugih incidenata. Kostner je pokušavao da pomogne Blejku tako što mu je ugovarao sastanke sa predstavnicima studija. Međutim, Blejk je svaku šansu prokockao svađajući se sa potencijalnim poslodavcima. Ovo je dovelo i do fizičkog sukoba sa Kostnerom koji je Blejka pribio uz zid i rekao mu da prestane da se pretvara da želi da bude u Holivudu.

Nakon ove svađe Blejk je pokupio prnje i otišao u Arizonu gde je pronašao posao perača sudova u kineskom restoranu. Pisao je Kostneru tražeći novčanu pomoć, a ovaj mu je poslao vreću za spavanje i električni rešo. Takođe je nastavio da gnjavi prijatelja da pročita rukopis koji je konačno završio. Kostner je isprva odbijao da pročita rukopis, da bi, nakon što je popustio, rekao kako je to "bila najjasnija ideja za film koju sam ikada pročitao".

Pred njima je još uvek bio dugačak put. Trideset izdavača je odbilo da objavi knjigu. Knjigu je, na koncu, štampao jedan mali izdavač.

Čak ni kao knjiga priča nije zainteresovala veće producente. Američki studiji nisu želeli da podrže ovaj projekat, te je Kostner pomoć potražio u inostranstvu.

Bilo je teško naći i režisera. Niko od onih kojima je ponuđen scenario nije želeo da se prihvati posla. Sva tri režisera su želeli da izbace delove priče koje je Kostner smatrao krucijalnim. Na kraju je bio prinuđen da sam režira film.

Sa samo jednim delom potrebnog budžeta od petnaest miliona dolara Kostner je započeo snimanje. Na kraju je Orion Pictures uleteo sa deset miliona dolara. A probijanje budžeta u iznosu od tri miliona dolara Kostner je platio iz svog džepa.

Film je, po zaradi, postao najkomercijalniji vestern svih vremena, osvojio je brojne nagrade, Blejk je za scenario dobio Oskara i Zlatni globus. Ples s vukovima postao je film koji je obeležio čitavu jednu generaciju filmskih gledalaca. Knjiga na osnovu koje je snimljen film na srpskom jeziku prvi put je objavljena ove godine. Izdavač je Laguna, a prevodilac je Tatjana Milosavljević. Posebno je hrabra i smela odluka da knjiga ispravi grešku distributera filma i ponese mnogo precizniji i bolji naslov Igra s Vukovima. Naslov koji mnogo više odgovara samoj priči.

Kroz priču o poručniku Džonu Danbaru autor nam priča veoma inspirativnu priču o čoveku, prirodi, životu, individualizmu i, pre svega, o slobodi. Nadahnutim, ali i svedenim i lakim za čitanje, jezikom Blejk nas, zajedno sa protagonistom priče vodi na svojevrsni izlet u prošlost. Prošlost u kojoj su još postojale jasnije granice između industrijske civilizacije u nadiranju i društva lovaca-skupljača u povlačenju. Poručnik Danbar se igrom slučaja našao negde na toj granici, dvojno blizu da nasluti kakav je svet bio pre nego što ga je progres otrgnuo od prirode.

Druženje sa Džonom Lenonom i Joko Ono

Igra s Vukovima je izuzetno privlačna knjiga koja pleni svakom svojom stranom. Ni na trenutak nije ni dosadna, niti naporna za čitanje. Naprotiv. Autor je u njoj nekako uspeo da prenese emocije koje je i sam gajio. Jednostavno se oseća ta čežnja za jednostavnošću predpoljoprivrednog društava.

Takođe je, na neki način i donekle, uspeo da izbegne zamku opčinjenosti kolonijalnih društava mitu o plemenitim divljaku. Blejk, kao sin Amerike, na svojim plećima ne nosi teret evropskih kolonijalnih sila. Teret njihovih zabluda i mitova koje su one gajile kako bi opravdale svoje pljačkaške pohode na druge kontinente.

Naprotiv. Blejk je slobodan da svog junaka upozna sa domorocima koji nisu neki plemeniti divljaci već su jednostavno ljudi. Ljudi koji još uvek nisu prošli kroz društvene i ekonomske preobražaje i koji su nastavili da žive sa prirodom bez potrebe da je krote i navlače uzde.

Upravo je to ono što se oseća dok se čita ova knjiga. Najveći adut ovog romana je upravo ta snažna poruka i energija koja prožima svaku stranicu.

Igra s Vukovima je kroki crtež duha jednog vremena, uhvaćenog u trenutku, koje se nikada neće vratiti.

Jedino što možemo jeste da dopustimo našoj mašti i duhu predaka da izjašemo u preriju sa poručnikom Danbarom i Komančima u potrazi za bizonima.

Piše: Milan Aranđelović

Izvor: bookvar.rs

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: