Istorija trgovine ili nešto drugo?

Moto ovogodišnjeg Bitef festivala je “Izlet u istinu”, što za ljubitelje istog predstavlja pravi mamac i poziv na filozofsku misao. Zato je i tema trgovine, kao neizbežna činjenica sadašnjice, ili kao način života jednog dela društva, našla svoje mesto na ovom prestižnom festivalu.

Kultura

Izvor: Piše: Ana Todoroviæ Radetiæ

Nedelja, 23.09.2012.

15:17

Default images

Francuska trupa glumaca je u predstavi “Velika i neverovatna istorija trgovine” uverljivo prenela priču o ličnom stradanju pojedinca, dok je sam tekst nastao zajedničkim radom reditelja Žoela Pomera i glumaca kroz timski i istraživački rad.

Svaka scena je gotovo ista - hotelska soba i trgovci koji prepričavaju svoj radni dan i sumiraju rezultate prodaje pre spavanja. Psihološki fokus je na Franku, koji dobija posao kao mlad i neiskusan, iskren i naivan, tek veren i željan zarade. Na početku potišten zbog neuspešnih prodaja iz dana u dan, biva sve nesrećniji i nervozniji zbog svoje nesposobnosti, što kulminira raskidom veridbe.

To je prva tačka preokreta u predstavi. Tek kada biva napušten, nešto se u njemu prelama, on se menja. Lišen ljubavi postaje mašina, surovi trgovac, prodavac magle. I fizička promena je očigledna – njegov korak postaje užurban, hoda uspravno, pun je sebe.

Frankova inicijalna humanost, želja da zaradi na pošten način, da ne podvaljuje ljudima, dovešće se u pitanje, a kasnije i nestati. Sa gubitkom ljubavi promeniće i koncepciju prodaje u svojoj glavi. To je početak novog života i novog identiteta. Ulazi u suštinu prave trgovine – prodaje pošto-poto, prodire među ljude, ne obazire se na njihovu nesreću, na nestašicu. Sada je on nadređeni, on podučava o uspešnoj prodaji.

Tema komada je prilično jednostavna, a tiče se svakog od nas. Radi se o kupoprodaji duše, trgovini osećanjima i moralnim vrednostima, prodaji istine (ili laži). Sve se prodaje, a novac definiše život, bez novca nema ni partnera. Kao i na početku, Frank i na kraju pada na kolena zbog toga što je lišen ljubavi, ovoga puta, međutim, dvostruko poražen – i kao suprug i kao moralna osoba. Preafektirana gluma u tim trenucima može da zasmeta gledaocu.

Simbolični momenti predstave su razgovori o snovima koje trgovci sanjaju, kao i kratak film koji se projektuje. Frank sanja da je otišao da zapali cigaretu i da se negde izgubio. On će međutim zanemariti ovu opomenu svoje podsvesti, koja tačno zna da je krenuo stranputicom i koja mu sugeriše da nešto nije u redu. Film je, sa druge strane, podjednako sugestivan. Kao u nekom magnovenju, velikom brzinom se smenjuju slike stepenica, hodnika, vrata i soba, mnoštvo ulica, zgrada, nebodera. Život na delu trgovačkog putnika - sumoran, ubitačan, bez radosti.

Do druge tačke preokreta dolazi nakon dosta godina, kada ga napusti nova žena, što je ujedno i tužni kraj predstave. Iako moli kolege za društvo i utehu u trenucima očaja, oni ga odbacuju. Saosećanje ne postoji u svetu trgovine. Slamku spasa mu pruža jedino neuspešni i odbačeni kolega.

Predstava ima dosta kvaliteta – reditelj je uspeo da joj udahne stilsku ujednačenost, glumci su svoje likove izgradili pedantno i dosledno, tako da smo na kraju dobili sliku koja je uspela, sagledali smo taj čudnovati i očišćen od emocija svet trgovaca, dok je priča zaokružena od početka do kraja.

A možda se baš u tome krije i njen nedostatak, ono nešto što nam je falilo kao ljubiteljima Bitefa. Previše je eksplicitna, previše psihološki simetrična, previše dovršena. Sve je ispričano od početka do kraja, nema one pukotine u koju mašta želi da zaviri, mozak da tumači i razmišlja po završetku. Možda je i sam naziv previše pompezan, kao da je tema blago promašena. Jer, nismo videli ni neverovatnu, a ni istoriju trgovine.

I premda je ova predstava svakako psihološki “izlet u istinu”, ostavila je, čini se, isuviše mlak utisak. Uglavnom je svaki pravi izlet u istinu uznemirujuć, bolan, nelagodan, prosvetljujuć, a mi smo iz sale izašli nasmejani, zadovoljni. Minimalistička i svedena kakva jeste, dopala se svima. Sa pravom.

Možda smo od predstave ne Bitefu očekivali više, da prožme celo naše biće, da nas prodrma, da nas izmesti iz “bezbedne zone”, da postavi mnoga pitanja. Takva reakcija, je ovog puta, čini se, izostala.

Cie Louis Brouillard, Pariz, Francuska
Režija: Joël Pommerat
Igraju: Eric Fortere, Ludovic Molière, Harvé Blanc, Jean-Claude Perrin, Patrick Bebi
Scenografija: Eric Soyer
Kostimi: Isabelle Deffin
Muzika: Antonin Leymarie
Autor videa: Renaud Rubiano

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Društvo

Stiže novi "pakao"; Spremite se

Kao u prvih 15 dana aprila, ovaj mesec će se završiti natprosečnim temperaturama. Prema najavi RHMZ u nedelju i do prve polovine naredne sedmice temperature će dostići letnje vrednosti.

7:21

26.4.2024.

21 h

Podeli: