Iz kakvih knjiga zaista uče deca Hrvata u Srbiji?

To pitanje razmatrano je i u bilateralnim odnosima Zagreba i Beograda, a pomak je učinjen kada je Vlada Srbije izdvojila novac za udžbenika na jezicima svih nacionalnih manjina.

To se vezuje za intenziviranje pregovora sa Evropskom unijom. Upravo je to tema zbog koje je Hrvatska odlučila da blokira otvaranje poglavlja 26.

Oplošje ili površina kocke? U Udžbeniku iz matematike, iz kojeg uče đaci u Tavankutu, definicija iz geometrije doslovno je prevedena na taj jezik, formula je ostala na srpskom. Sličnih nejasnoća ima i u udžbeniku iz hrvatskog jezika.

"Pa, učenici su zbunjeni, ne znaju koji termin sad da koriste. Nekad nauče nešto na hrvatskom, pa onda u udžbeniku bude na srpskom napisana, pa onda pitaju što to znači", kaže Josipa Kojić, nastavnica hrvatskog jezika.

Problem nije sadržaj, već to što svih ovih godina, osim ove godine, udžbenici nisu stizali na vreme, kažu roditelji čija deca pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku.

“Deca su jurila po biblioteci, tražeći sami knjigu, znači postojala je velika nebriga Hrvatskog nacionalnog vijeća da dete dobije knjigu prvih dana školske godine.”, navodi Ivanka Ivanković.

U Hrvatskom nacionalnom veću ističu da su od 2012. počeli, o svom trošku, da prevode udžbenike. Ipak, i dalje nedostaju nacionalni dodaci, koji oslikavaju specifičnosti tog naroda. Tom delu posla, kažu, još nisu stigli da se posvete.

“Nacionalne dodatke ćemor aditi, mi do sad to nismo mogli, jer smo se iscrpljivali u prevođenju za niže razrede osnovnih škola, a kamoli da radimo autorske i nacionalne dodatke. To je uobičajeno, to je i srpska nacionalna zajednica u Hrvatskoj ima posebne nacionalne dodatke koji se tiču psoebno za srpsku istoriju”, kaže Slaven Bačić, predsednik Hrvatskog nacionalnog veća.

Hrvatsko veće očekuje i izradu udžbenika za srednje škole. Iz ministarstva prosvete Srbije stiže objašnjenje.

“Oni moraju dati i letkore i postupak kako se to izvodi, znači njihov savet manjinski. Inače, da mi to uradimo, bilo bi da im mi to namećemo”, navodi Mladen Šarčević, ministar prosvete.

U osnovnoj školi, s početka priče, u Tavankutu na severu Vojvodine, od skoro 90 odsto đaka hrvatske nacionalnosti, samo deset odsto pohađa nastavu na maternjem jeziku. Taj procent u ostalim delovima Srbije je još manji. Dva su razloga takve statistike – nedostatak udžbenika i strah od osude zajednice u kojoj žive, saglasni su i nastavnici i roditelji.