Sa juniorima je u Novom Sadu osvojio zlatnu medalju, a nešto kasnije sa mladom selekcijom (igrači do 19 godina) osvojio je zlato u Madridu.
Ovaj momak iz Vukovara, koji po potrebi može da igra na pozicijama 4 I 5, ne impresionira svojom pojavom, ali zato igra izuzetno pametnu košarku.
Često, tamo gde ne može da prođe mišićima, “glavom” smisli najjednostavniji način da stigne do cilja i poena. Nakon Vukovara, gde je rođen, ima gotovo “školski” razvoj jednog talentovanog košarkaša, uz nekoliko zanimljivih obrta.
Profesionalnu karijeru započeo je 2007. u KK Železnik, gde nije imao ugovor, pošto je bio maloletan. Pod vođstvom trenera Vlade Vukoičića odigrao je pet mečeva, pre nego što je u decembru (sa navršenih 18 godina) prešao u redove rivala Hemofarma. Glavni razlog za transfer bila je Mačvanova želja da igra za trenera Miroslava Nikolića, koji ga je, zajedno sa juniorskom reprezentacijom, vodio do titule svetskog prvaka u kategoriji do 19 godina tog leta.
Svega nekoliko meseci kasnije Nikolić podnosi ostavku zbog slabih rezultata, a na njegovo mesto dolazi upravo Vukoičić, Mačvanov bivši trener iz KK Železnika.
Dve i po godine kasnije, i dalje je član vršačkog tima, gde je uz veliku minutažu nastavio da se razvija i izbegao zamku koja je sačekala mnoge momke njegovog uzrasta, a to je “nestanak” u seniorskoj konkurenciji.
Aprila 2009. na "Najki Hup Samitu" u Portlandu bio je MVP meča sa 23 poena, 14 skokova i šest asistencija, i bio je glavni razlog što je "internacionalni tim" prvi put savladao "američke omladince" još od 1998.
Drugu sezonu je redovan učesnik reprezentativnih akcija, a od naredne sezone gotovo izvesno i član nekog velikog evropskog kluba (tokom leta želeo ga je Makabi)
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare