Sidnej - u društvu polugolih komada

Odsjedneš u zgodnom hostelu na vrhu The Rocka, opališ prvu šetnju preko Harboure Bridge-a, pa kad dođeš na sjevernu stranu, zarotiraš pogled za 180 stupnjeva, zagledaš se u Operu i sve ti je jasno – desetka, čista i kristalna desetka, to je jedina ocjena koju možeš dati ovom gradu… a još nisi niti započeo pravo istraživanje.

Standardna tura koju će svaki prosječni turist odraditi u Sydneyu započet će u The Rocks-u, mjestu gdje je bijeli čovjek podigao prve nastambe (zatvore) nakon iskrcavanja na ovaj dio kontinenta. Od negdašnjeg svratišta mornara i kurvi, Australci su napravili vrlo posh četvrt, gdje se fino papa i gdje se ispijaju skupa vina. Turistička tura nastavlja se spuštanjem na Circular Quay, nekadašnju luku, današnje pitoreskno pristanište turističkih brodova. Ovdje turist obično popije kavu prije nego što će se baciti u obilazak nekoliko stotina metara udaljene Opere. Jorn Utzon, danski arhitekt koji je osmislio to čudo oblika razbijenih ljuski jajeta, nije mogao niti sanjati da zapravo kreira jednu od najprepoznatljivijih građevina svijeta.

Nakon što se turist nauživa svih tih divota sjevernog dijela centra, zaokrene u glavnu ulicu imena George Street, pa se kroz poslovno središte počne spuštati prema jugu. S lijeve mu se strane nalazi Kraljevski botanički vrt, a nešto dalje i Hyde Park, prekrasna zelena površina s interesantnom katedralom u sredini. S desne strane nabasa na Darling Harbour – dio luke prepun restorana i barova, mjesto koje podsjeća na Fisherman's Warf u San Franciscu, ili Pear 17 na donjem dijelu Manhattana. Stvar je malo plastična i previše turistička, ali opet, zaista se ne bih bunio kada bi zagrebačka gradska uprava napravila slično zdanje na obali Save.

Kada turist ogladni, ode u jedan od zgodnih restorana Darling Harboura, ili, ako je dovoljno vješt, uhvati rasprodaju sushi-ja koja se u poslijepodnevnim satima obično događa na George Streetu.

Turist u Sydney obično dođe u ljetno doba, pa posjeti i plažu imena Bondi, jednu od važnijih gradskih atrakcija.

Također, prošeće i poznatim ulicama Oxford, Crown, Victoria i King Cross, koje su se smjestile na istočnom dijelu grada, a dom su stotinama simpatičnih restorana, šik butika, galerija i noćnih klubova. Turist se u početku zgražava nad otvorenim ponašanjem vrlo aktivne gay populacije u ovim četvrtima, ali s vremenom se navikne.

Turistu obično treba dobrih deset dana da obiđe sva ova mjesta i da ih dobro upije. Na kraju se ukrca u avion i plače zato što nije stigao posjetiti nešto udaljeniju plažu Manly, i tko zna još što…

Mi iz Instituta za akciju imamo brži tempo, naš puls udara jače, naše noge hodaju brže, naše oči ekspresno razlučuju bitno od nebitnog, naši receptori upijaju nekoliko desetaka puta brže od uobičajenog…

Sve navedeno smo obišli i upili u dva dana. Sve navedeno, plus plažu Manly, za kojom turist obično plače kad se ukrca u avion.

A onda je, trećeg dana, nazvao Davor.

- Čujem da si u gradu – rekao je – zajebi te turističke fore, sad ću te ja povesti u tri dana dugi obilazak koji ćeš pamtiti zauvijek.

Bitno je spomenuti da Davor u Sydneyu živi već niz godina, i da u Sydneyu živi vrlo, vrlo intenzivno. Inače, ja se u životu družim sa svakakvim ljudima, i zaista mi nije bitno jesu li stari ili mladi, muškarci ili žene, jesu li crni ili bijeli, Amerikanci, Argentinci, Hrvati ili Bugari… jedino mi je bitno da su u životu pročitali pet ili šest stotina knjiga. Ne možeš me impresionirati Ferarijem, Guccijem, Rolexom ili sličnim glupostima. Nešto lakše ćeš me impresionirati ako imaš duge lijepe noge i fino oblikovanu stražnjicu. A definitivno ćeš me impresionirati ako ti moždane vijuge rade stotinu kilometara na sat. Zapravo, ja sam mozak-snob, i tu mi nema pomoći.

Davor je završio matematiku za zagrebačkom PMF-u s prosjekom 4,95, doktorirao je u Americi u dvadeset i osmoj godini života, pa kasnije, u Sydneyu, prodao mozak financijskom sektoru. Uz sve to, čovjek može partijati tri noći u komadu, bez da se umori. Voli žene, i što je još bitnije, žene vole njega.

Priuštio mi je turu Sydneyem koju toplo preporučam svakom putniku namjerniku koji se uputi down under.

Zboravi plastične barove Darling Harboura, pravo mjesto u kojem ćeš otvoriti večer zove se Grasshoppers bar, i nalazi se u jednoj od onih kala koje se usijecaju u George Street. Interijer je šašavo prepun nekih čudnih lampiona, i tu dolazi interesantna ekipa koja istinski uživa u listi maštovitih koktela.

Večera prije prvog izlaska odrađuje se u restoranu Madang's, u četvrti imena 'Korea Town'. Opće je poznato da je Sydney, jednako kao i Manhattan, pravi melting pot nacija i kultura, koje su sa sobom donijele i nevjerojatno zanimljivu fuziju kulinarskih detalja. Tako dobre lignje i hobotnice na žaru nisam papao niti u Koreji, koju sam posjetio prije mjesec dana.

U George Streetu, tamo niže prema Liverpoolu, nalazi se Metro Theatre, koncertna lokacija s prilično interesantnom listom bendova koji tu gotovo svakodnevno nastupaju. Nas su potrefili The Charlatansi, stari britanski rokeri, ali da sam došao koji tjedan ranije ili kasnije, imao bih velike šanse zakačiti Masive Attack, Groove Armadu ili neku sličnu atrakciju.

Petak poslijepodne započinje u Ryan's Baru, kultnom after work okupljalištu japija i dobrih komada. Tu se australci opuštaju nakon stresnog tjedna u uredu, počinju cugati i spremati se za pravi clubing koji će uslijediti naknadno.

A prije clubinga bitno je skočiti na 47. kat obližnjeg Australia Square-a, gdje se smjestio rotirajući bar i restoran imena Orbit. Svar je dizajnirao poznati arhitekt Harry Sediler, u paketu s još nekoliko znamenitih zgrada u centru. U miru cuclaš koktel i s visine promatraš sva ta čuda ispod tebe.

Zaželio si se posh mjesta? Nema problema, produžiš do Zeta Bara smještenog u hotelu Hilton. Ne bi čovjek vjerovao, na tako isfuranom mjestu zatekneš prilično normalnu ekipu. Naravno da su prepuni love, i naravno da se malo prave važni, ali opet, druže se, smiju, plešu… ponašaju se upravo suprotno od mojih bogatih sugrađana kada se zateknu na mjestima slične profilacije.

U međuvremenu si ogladnio? Nema problema, odjuriš do Chat Thai-a, na finu porciju tajlandske hrane. Mjesto je iznimno popularno (zbog sjajne klope, a ne zbog fakta da tamo moraš biti viđen), pa ćeš možda biti prisiljen čekati na slobodan stol. Ništa zato, pređeš na drugu stranu ulice i nalaktiš se na šank Haymarket Hotela. Unutra se pušta dobar hip hop, a podijem uglavnom dominiraju rasplesani Azijati.

Bitno je napomenuti da se Haymarket Hotel zove upravo tako bez obzira što je riječ o baru, a ne o prenoćištu. Naime, zbog zakonskih zavrzlama lakše je dobiti licencu ako nadležnim organima lokal prijaviš kao hotel. Na katu iz formalnih razloga držiš par soba koje, zapravo, nikome ne iznajmljuješ. A dolje – udri peglati po basu i naplaćivati cugu rasplesanim Azijatima.

I tu svoju raznoliku večer živahnog petka završiš u Golden Sheafu, jednom od poznatijih Sydneyskih mega-pubova. U sitnim satima čekaš u redu za taksi koji će te odvesti kući, i već se psihički pripremaš za subotu, za koju znaš da će biti još intenzivnija od petka.

A subota… uf…

Dan započinje brunchom, mješavinom doručka i ručka, običajem koji kinezi nazivaju Yum Cha, i koji se debelo udomaćio u down under kulturi. Stvar je najbolje odraditi u banket hali restorana imena Marigold.

A onda, točno u podne, započinje prava partijana. Ukrcavanje na brod na kojem se održava parti imena SHE (Soulful House Experience), brand posvećen zabavi baziranoj na house glazbi. Party je pokrenut od strane engleskog DJ-a Graham Corderija, obično se događa na kopnenim lokacijama, a nekoliko puta godišnje zabava se organizira i na brodu. Ukrcaš se unutra, popneš na palubu, pa satima plutaš oko Opera Housea, zoološkog vrta i ostalih važnih lokacija, dok oko tebe pleše nekoliko stotina polugolih komada ljuljajući se u ritmu basa. Mljac…

Oko šest sati poslijepodne, kad stvar završi, shvatiš da si prilično umoran. Krkneš frape od čokolade u znamenitom Max Brenner Chocolate, odmoriš umorne noge, i već si spreman za večernje gonzo aktivnosti.

Prije njih odradiš posjet najboljem Sushi restoranu u Australiji, lokalu imena Azuma. Usluga je dovedena do savršenstva – biraš svojeg osobnog kuhara, koji ravno pred tobom rola smotuljke. Razvališ se od silnih plodova mora, uz obavezan vrhunac u vidu sushija od morskog ježa – stvar se doslovno topi u ustima.

U ušima ti još uvijek odzvanja treska baseva sa SHE partija. Nema problema, odlučuješ se na nešto mirniju varijantu. Fenomenalan jazz klub imena 505 Venue pravo je mjesto za tebe. Vjerujem da bi Boško Petrović ovdje doživio istinsku ekstazu, a možda ponešto i naučio o opremanju interijera naj-cool jazz kluba u koji sam u životu kročio.

Kad se nauživaš jazza, izlazak završiš u The Wineryu, funky baru prelijepog interijera, u koji zalazi potpuno opuštena hip ekipa.

I konačno, nakon tri dana intenzivnog partijanja, konačno se skljokaš u krevet.

Neki ljudi kažu da treba putovati sporo, jer to je najbolji način. E pa mi iz Instituta za akciju smo tu da vam kažemo kako je 'sporo' dobro, ali 'brzo' je - puno puno bolje.

Kada ulazimo u avion na odlasku iz Sydneya ne plačemo za ničim. Naš puls udara jače, naše noge hodaju brže, naše oči ekspresno razlučuju bitno od nebitnog, naši receptori upijaju nekoliko desetaka puta brže od uobičajenog…

Put oko svijeta u 100 dana… isisavanje sokova iz petnaest država, iz tridesetak gradova, bez sna, bez odmora… samo sa puno ljubavi prema putovanjima, i samo sa pravom vrstom očiju…

Zašto da ne… uostalom, postoji li neki drugi način?

New Zeland, here i come…