Život

Ponedeljak, 12.07.2010.

11:19

Napadi panike

Mislite da vam srce preskače? Onda pomislite da ćete poludeti? Onda da će neko umreti? Ili, da ćete vi, možda, umreti? Duboko dišete, ali ne prestaje? Srce lupa, a kada proverite puls – sve je skroz normalno? Dragi i drage moje, verovatno “samo” proživljavate napade panike.

Piše: Srđan Sandić
Foto: djcodrin / FreeDigitalPhotos.net

Default images

Reč panika, naime, dolazi od grčkog termina panikon deima, a koji je označavao efekte iznenadne buke koju je proizvodio bog Pan na usamljene putnike.

Koreni današnjeg shvatanja paničnog poremećaja nalaze se još kod Westphala (1872) i u konceptu iritabilnog srca koji je uveo Da Costa na osnovi zapažanja kod obolelih u Američkom građanskom ratu. Freud je bio prvi koji je uočio relaciju između napada panike i agorafobije.

Napad panike je iznenadni osećaj jakog straha i uplašenosti. Osećaj nelagodnosti koji za sobom donosi niz psiho-somatskih simptoma (ubrzano lupanje srca ,preskakanje srca, osećaj kao da gubite razum, podrhtavanje celog tela, misli uperene ka najgorem mogućem ishodu situacije, velika nelagodnost, treperenje, podrhtavanje stomaka, osećaj nerealnosti – derealizacija i depersonalizacija).

Osoba koja doživljava panični napad ima osećaj da će joj se nešto strašno dogoditi,čak je uverena da će se istog trena srušiti ili da će umreti na licu mesta, da će izgubiti kontrolu nad sobom, da će poludeti i/ili neće znati šta da radi. Napad panike možeda traje u rasponu od 5 minuta do pola sata.

Kod paničnog napada osoba misli da je fizički ugrožena ili da joj preti nekakva opasnost. Taj strah je nerealan, ali ga osoba doživljava jako realno. Za osobu koja doživljava napad panike to je zaista zastrašujući događaj (posebno prvi panični napad), pa nije ni čudo da osoba misli da će joj se nešto strašno dogoditi.

Posle napada panike osoba je veoma izmorena, zbunjena, a često i veoma icrpljena, zato što je napad panike sam po sebi veoma iscrpljujuć po organizam.

Šta se zapravo dešava kod napada panike?

Kod napada panike se veoma lako aktivira autonomni (vegetativni) nervni sistem sa svojim "fight or flight" (bori se ili beži) mehanizmom koji nam je priroda podarila. Nešto slično kao kada se npr. - karikiram - nađete u džungli i ispred vas iskoči tigar, istog momenta bi se aktivirao "fight or flight" mehanizam, vi biste počeli da bežite (ili da se borite - ali to je manje verovatno).

Isto se dešava kod paničnog napada, samo što vas ne juri tigar i ne postoji nikakva realna opasnost. Najčešći uzrok napada jeste stres koji se javlja u mnogo oblika. Zato čovek treba da menja životnu filozofiju i da izbegava stresne situacije ili da se drugačije ophodi prema njima nego ranije.

Kako se rešiti napada?

U razlikovanju paničnog napada od drugih poremećaja važno je uzeti u obzir kontekst u kome se panični napadi javljaju.

Tako postoje 3 karakteristična tipa paničnih napada s različitim odnosima između početka napada i prisutnosti ili odsutnosti situacijskih okidača: neočekivani (bez povoda) panični napadi, u kojima početak napada nije praćen situacijskim okidačem, situacijski ograničeni (s povodom) panični napadi, u kojima se panični napad skoro bez varijacija pojavljuje neposredno nakon izlaganja određenoj situaciji ili okidaču (npr. osoba ugleda zmiju i to je uvek okidač za trenutni panični napad) i situacijski predisponirani panični napadi, koji se češće javljaju nakon izlaganja osobe određenoj situaciji ili okidaču, ali nisu nepromenjivo vezani za situaciju i ne javljaju se obavezno po izlaganju osobe situaciji.

Da bi se dijagnostifikovao panični poremećaj panični napadi se, barem u početku razvoja poremećaja, moraju javljati neočekivano. U SAD većina istraživača veruje da se agorafobija gotovo uvek razvija kao komplikacija kod obolelih od paničnog poremećaja.

Termin agorafobija skovan je 1871. godine, a dolazi od grčke reči agora koja označava javno mesto i phobos koja označava strah. Najvažnije obeležje agorafobije je anksioznost koja se javlja na mestima i u situacijama s kojih bi beg mogao biti težak ili u kojima pomoć ne bi mogla biti dostupna u slučaju situacijski predisponiranog paničnog napada.

Izbegavaju se situacije koje su izvan zone sigurnosti koju obično predstavlja bolesnikova kuća..

Sve metode opuštanja tela (osim opijata) su svakako dobre u procesu razrešavanja poteškoća koje napadi panike donesu, a odabir zavisi o svakom individualno. Od dugih šetnji, joge, vožnje biciklom, plivanja, pravilnog disanja, meditacije, a sve to u kombinaciji sa zdravom ili barem zdravijom prehranom, smanjenjem ili totalnim prestankom konzumiranja alkohola, cigareta, kofeina u svim oblicima.

Psihoterapija kod dobrog terapeuta nikako neće odmoći. Razmislite, odaberite i krenite u borbu!

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

23 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: