Slepi miševi love po mraku pomoću eholokacije, što znači da im u orijentaciji pomažu zvukovi koje ispuštaju.
Istraživanja su pokazala da se, u zavisnosti od okolnosti, slepi miševi pri lovu oslanjaju i na vid.
Postoje i vrste koje uopšte ne koriste eholokaciju kada love.
Raznolike grupe slepih miševa su razvile različite vidne sposobnosti, pa tako nekima vizuelni receptori omogućavaju vid i po dnevnoj svetlosti, zatim raspoznavanje boja, čak i mogućnost da vide ultraljubičasto svetlo i boje izvan čovekovog vizuelnog spektra.
Ova sposobnost je korisna za one vrste slepih miševa koji se hrane isključivo biljnim nektarom, zato što cveće često reflektuje UV zrak.
Slepi miševi koriste i vid i eholokaciju. Većina njih ima jako oštar vid, koji im omogućava da se orijentišu po mesečini i da izbegavaju neprijatelje u sumrak.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 8
Pogledaj komentare