Život

Subota, 02.01.2010.

23:59

Kad sam zaljubljen, ja letim

Vlado Georgiev, poznati kantautor, ne bi mogao da zamisli život bez muzike, svog motora, udobnog kauča i dobrih filmova.

Izvor: Magazin Lisa

Podrazumevana plava slika

Intimno, romantično, akustično, što tiše - upravo to Vlado Georgiev, popularni Barba, želi da priušti onima koji će doći u pozorište Madlenianum na jedan od šest koncerata na samom kraju ove, 2009. godine. O sebi privatno kaže da nikada pre nije govorio mnogo, a da se to pokazalo i kao mudra odluka koje će nastaviti da se pridržava u budućnosti, pogotovo nakon tekstova u kojima je rešio da se malo „otvori“, a novinari zloupotrebili njegove reči. Iduće godine objaviće novi album, planira veliki koncert za one koji vole njegovu muziku, odmor u Maroku koji će obići sa društvom na motoru, ali i da pronađe vreme za nove avanture.

Cena karata za koncerte u Madlenianumu je 4.500 i 5.500 dinara, pa se mnogi vaši obožavaoci na raznim forumima žale kako to neće moći sebi da priušte, iako bi žarko želeli…

Meni je žao što su se, eto, ljudi kojima je ovo možda luksuz, našli, uslovno rečeno, uvređeno, pre svega zato što mnogo puta sviram besplatno, a kad pravim velike koncerte karta nikad nije skupa. Uvek vodim računa o publici. Međutim, ovde se radi o malom broju mesta koje prima pozorište, a kompletna produkcija tog koncerta mnogo košta - od zakupa, preko ljudi koji rade na tim koncertima (od pripreme, rasvete, tehničara, scenografije...). Tako je cena karte minimalna za takav događaj i niko ne bi trebalo da se zbog toga ljuti ili da mu je žao. Iako je za mnoge to dosta novca, za neke nije. Ovi nastupi su za onu publiku koja to sebi može da priušti, za one koji inače idu u pozorište, operu, na skupe koncerte... Meni je žao što ovde ne postoji dobra, akustična sala sa hiljadu mesta, onda bi karta bila mnogo jefitinija. Želim da publika zna da se ovde uopšte ne radi o zaradi, jer od punog Madlenianuma, kad platim troškove, neću dobiti mnogo novca.

Da li ćete se odužiti svojoj publici nekim velikim koncertom?

Naravno, već prvom prilikom!

Na koje se sve načine borite protiv piraterije?

Stvar se svela na jednu vrlo jednostavnu činjenicu - to je samo pitanje koliko te poštuje ljubitelj tvoje muzike, da li je to neko ko zaista želi da poseduje tvoj CD sa knjižicom i svim pratećim stvarima, ili je to neko ko, između ostalog, sluša i tebe. Ta druga vrsta publike, to su obično ljudi koji slušaju sve i svakoga, oni bez problema skidaju pesme u mp3 formatu, narezuju CD. I, nije ni to za osudu. Do jednog trenutka diskografija je izumrla, a opet, pravi fan ode i kupi originalni album. Evo, ja kupujem originale i za svaku muziku koju poštujem i filmove koje cenim. Posebno me raduje ovaj novi format „blue ray“, koji je veoma težak za kopiranje, jer je veoma veliki, a prazan „blue ray“ veoma je skup. Kvalitet je nemerljiv. Iskreno se radujem u nekoj budućnosti izdanjima u tom formatu - spotovi, koncerti - biće kvalitetni i mislim da će to ljudi ipak kupovati.

Kad će vaš novi album ugledati svetlost dana?

Novi album sam ostavio za proleće zato što je situacija trenutno vrlo čudna, u neku ruku i loša, ljudi su uglavnom bez novca (a ja vodim računa o svojim fanovima), potencijalni saradnici i sponzori su pri kraju sa budžetima, i smatram da album treba početi kako to i dolikuje - sa dobrim spotovima, sa dobrim saradnicima, pravim firmama koje mogu da stanu iza mene i kompletne ekipe.

Šta je bilo sa planovima da snimite album sa pesmama za decu?

Dok su moje bratanice bile male, praktikovao sam da im svakog dana izmislim po jednu pesmu. I to bih jednom zaista voleo da uradim, ali na jednom ozbiljnom nivou. Deca su danas evoluirala i smatram da su veoma pametna, pa mislim da bi trebalo objaviti malo kompleksnije, a opet dečje pesme. Dakle, sa ozbiljnom podlogom, sa ozbiljnim tekstovima, aranžmanima, a da sve to bude dečje. Mislim da ću to jednom uraditi.

Niste tabloidna ličnost, ali se već godinama nagađa ko su (ili ko je) izabranice vašeg srca. Kako uspevate da sakrijete identitet partnerke od očiju javnosti?

Ja ništa ne krijem, samo bih rekao da velika većina ljudi u stvari na silu pokazuje svoje polovine, da ih mnogo guraju u novine iz njima poznatih razloga. Ja ne volim ni sebe da vidim u novinama, a kamoli da prepuštam osobu s kojom sam u kandže nekih zlih novinara bez potrebe. Velika većina novinara to i nije, ali samim tim što rade za vrlo neprimerene magazine, mene, moj rad i moju karijeru automatski ne zanimaju.

Kada ste zaljubljeni, onda…

Onda... letim. Lepršam...

Da li ste ikada poželeli da neku devojku pokažete svima, uzviknete da je to baš ta i da to svi treba da znaju?

Jesam. Dosta dugo sam to i radio. Nikada ne krijem ono što osećam, pogotovo ne među svojim prijateljima.

S obzirom na to da se već godinama nalazite na top listama najpoželjnijih neženja sa ovih prostora, kad planirate da se skrasite?

Iskren da budem - ne gubi mi se ta titula! Drago mi je što sam dugo na tim listama, samo zato što to znači da sam i dalje soler.

Kakav je doživljaj obilaziti svet na motoru? Koja je destinacija iduća na redu?

Voleo bih da provozam „route 66“ u Americi, ali za to mi je potrebno malo više vremena, pa će to malo da pričeka. A za ovo leto moje društvo i ja smo planirali da idemo za Maroko. Mislim da će to biti dobra tura.

Vodili ste dnevnik tokom svojih putovanja. Da li i inače volite da beležite ono što vam se događa u životu, da li pišete dnevnik?

Ne. Dosta pamtim i mnogo fotografišem. Dovoljno je pogledati fotografiju, ona govori više od bilo kojih reči. Često, kad se odmaram, bacim pogled na te slike...

Motorom obilazite svet, jedrite, popeli ste se na vrh Himalaja - privlače vas uzbuđenja, nove avature. Šta je sledeće?

Vozim motorni brod i nedavno sam položio za kapetana. Voleo bih i da jedrim, ali nemam vremena. Probao sam paraglajding i vrlo mi se dopao, želeo bih da i za to nađem više vremena. Verovali ili ne - dugo sam se plašio aviona, a sad me privlači sportska avijacija. Želeo bih i da skočim padobranom.

Za vas kažu da ste pravi hedonista. U čemu sve uživate? Umete li da preterate?

Svaki živ čovek ume da pretera, ali je bitno znati granicu koja prija. U neku ruku jesam hedonista, volim da napravim, ne samo sebi, već i ljudima oko sebe, dobru atmosferu i da učinim da nam život bude malo prijatniji. Nažalost, jedan od mojih poroka su i cigarete. Ma, volim da uživam...

Da li pratite vesti?

Čini mi se da sam u poslednje vreme malo podlegao TV kutiji. Pratim šta se događa da bih bio u toku kako u svetu tako i kod nas, ali to su više breaking news, ultra vesti.

Pogađa li i vas svetska ekonomske kriza, perete li ruke češće zbog novog gripa?

Svakog je kriza pogodila, pa i mene, a ruke perem često ceo svoj život!

Da li preispitujete prošlost, živite u sadašnjosti ili intenzivno razmišljate o budućnosti?

Budućnost uvek vidim kao plan. Prošlost mi služi kao pokazatelj lošeg ili dobrog iskustva koje treba ili ne treba ponoviti. Sadašnjost je definitivno ono što je najvažnije i taj trenutak je onaj koji ne treba propuštati. Treba živeti upravo sada.

Kako biste opisali sebe kao šezdesetogodišnjaka?

To zaista ne znam, niti se usuđujem da o tome nešto kažem.

A da li ste sa dvadeset godina mogli da pretpostavite sve što vam se sad dešava?

Negde realno jesam. Možda sam očekivao nešto malo drugačije, verovao da će biti neko bolje vreme, da ćemo ranije isplivati iz loših stvari, da će nam mnogo ranije biti bolje. Nažalost, to se nije desilo, tek sad se oseća neki boljitak, a videćemo šta će se dalje dešavati... Međutim, optimista sam po prirodi i nadam se da će sve biti dobro.

Šta očekujete da će vam doneti iduća godina?

Ne očekujem ništa više od onoga koliko sam ja sam spreman da uradim. Voleo bih da imam dobro zdravlje, a svima, pa i sebi bih poželeo u 2010. godini više sreće, jer je to ono što nam je potrebno. Sve ostalo zavisi od toga koliko je ko spreman da radi, koliko je vredan, jer koliko ko uspe da ostvari, toliko će i imati.

Znači li vam nešto prelaz iz jedne u drugu godinu, da li ste skloni donošenju novogodišnjih odluka?

Ne baš. Više imam periode kad kažem - za deset dana ću, od 1. ću, od ponedeljka ću,

od sutra...

A da li govorite „Ja nikada...“?

Da. To često kažem. I to što ne želim, nikada neću ni raditi. Čak i ako mi se desi da to „nikad“ bude ikad, postajem još sigurniji u to da se to više nikada neće ponoviti.

Novi broj magazina Lisa donosi:

Moda: Haljina - odraz ženstvenosti

Lepota: Glamurozna i blistava noćna diva

Intervju: Vlado Georgiev - Kad sam zaljubljen, ja letim!

Lisa vam poklanja: Obradujete sebe ili svoje najbliže vrednim poklonom

Osvojite: Zimski vikend za dvoje

Psihologija: Životne priče često imaju srećan kraj

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: