Tadašnji predsednik Republike Srpske optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada na civilne četvrti, 1992-95.
Svedok, čiji je identitet zaštićen pseudonimom KDŽ-477, učestvovao je, kao kriminalistički tehničar, u istragama o više takvih napada koje je od 1993. godine do kraja rata sprovela sarajevska policija.
KDŽ-477 posvedočio je da su tri minobacačke granate 22. januara 1994. u sarajevskom naselju Alipašino Polje ubile šestoro dece, a ranile petoro građana.
Kako je svedok rekao, istragom je utvrđeno da su granate doletele iz pravca Nedžarića, gde su bili položaji Vojske RS.
U Alipašinom Polju nije bilo vojnih objekata, niti teškog oruđa Armije BiH, rekao je on, napominjući da je i sam živeo u tom naselju.
"U to vreme bilo je prilično mirno u gradu i deca su zato izašla da se igraju na snegu, inače ne bi", izjavio je KDŽ-477.
On je opisao i napad modifikovanom avio-bombom na jednu stambenu zgradu, 26. maja 1995. Po rečima svedoka, u eksploziji niko nije poginuo, ali je bilo ranjenih i uništena su najviša tri sprata zgrade u Ulici Safeta Hadžića.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Karadžić, koji se brani sam, dovodio je u pitanje stručnost svedoka i sugerisao da istrage koje je tokom rata sprovodila sarajevska policija nisu bile obavljene u skladu sa pravilima i zakonom. DŽ-477 opisao je još nekoliko napada koji nisu navedeni, a svedok je to negirao, podsećajući da su u istragama, pored policije, učestvovale i istražne sudije.
Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; progon nesrba širom BiH i uzimanje međunarodnih talaca 1992-95.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 7
Pogledaj komentare