Najviše je ima na Sjeničko-pešterskoj visoravani. Jovo Lojanica posejao je heljdu na oko 30 hektara.
Kako kaže Jovo, da bi se zasejale veće parcele ne mogu traktorčićima od pre 30, 40 godina, potrebna je nova mehanizacija sa novm energijom, znanjima, semenima.
On kaže da uz pomoć države možemo da proizvedemo kvalitetnu robu koja može da se ponudi najjačim evropskim i svetskim tržištima.
Jasmina Isović iz Sjenice je seje već 10 godina, ali nije regulisan otkup. Određene količine proda u zrnu, ostalo završi u brašnu.
Kako kaže, da bi proširila tržište potrebni su joj sertifikati za organsku hranu. Ministarstvo, kako kaže, ne ulaže truda da joj pomogne.
Ukoliko se proizvodi organsaka heljda, prinos po hektaru ide i do 1.000 kilograma, dok prinos konvencionalne može biti tri puta viši.
Velike zalihe ostale su i od prošle godine, a šta će biti sa ovogodišnjiom rodom?
"Ovde to nema ko da kupi. To može kupiti, Beograd, Ljubljana, Budimpešta. Ovom seljaku da dobaci i stigne do Beograda - lakše je da stignu do meseca", kaže Jovo.
Cena za konvencionalnu heljdu za zrno je 100 do 120 dinara, 300 do 400 za brašno, a ako se radi o organskim oni su i do 50 odsto skuplji.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare