Niš, Jugoslavija, kafići: Od prve neonske reklame, preko espresa i mirišljavih štapića do "demoliranja"
Kafić Džoj (Radost) bio je mesto okupljanja mladih u Nišu 1980-ih željnih drugačije zabave od kafanske, ali i mesto gde se prvi put pio italijanski espreso.
U zadimljenoj birtiji dve muške figure u odelima 1980-ih, sede u uglu i ispijaju rakiju.
Pokušavaju da nadjačaju zvuke harmonike i trube koji dolaze sa druge strane prostorije.
Na zidovima stari ćilimi, lovačka puška, preparirane životinje i po koja crno-bela fotografija, dok su mali fenjeri po uglovima jedini izvor svetlosti.
U dvorištu pod bagremom drveni stolovi, na vratima naziv ispisan krupnim ćiriličnim slovima, gosti se naizmenično smenjuju, a kaldrmom odzvanjaju glasovi iz obližnjih dućana.
Na trošnom krovu visok odžak koji se dimi i leti i zimi.
Nekoliko godina kasnije slika Niša potpuno je drugačija.
U kratkoj suknji od somota i crnom džemperu, sa glomaznom ogrlicom, devojka kratko podšišane plave kose izlazi iz lokala.
Probija se kroz masu nasmejanih lica i, kako ko joj se obrati, prilazi da uzme prazne čaše koje nosi do šanka, kako bi ih dopunila novim pićem.
Tik uz crna vrata stoji četvoro ljudi, držeći novogodišnje prskalice i poziraju pred objektivom.
Slučajni prolaznici pokušavaju da zaobiđu veselo društvo, koje stoji na asfaltiranoj ulici, dok se glasna muzika iz lokala meša sa zvucima sirena automobila.
Još nekoliko sati do početka Nove, 1989. godine i isto toliko vremena do zvaničnog zatvaranja niškog kafića Džoj (Joy - Radost).
"Čvorište ideja i kultno mesto u gradu", kako ga opisuju sagovornici BBC-ja radilo je punih šest godina.
Kroz ovaj, omanji lokal, u kome se prvi put pojavljuje mašina za espreso, a u karti pića nema piva, prošlo je hiljade tinejdžera i studenata.
Na zidu uspomena, koje vlasnik lokala Jovan Mandić još čuva, upisali su se i mnogi glumci i muzičari tadašnje Jugoslavije.
"Bila je i inicijativa da se čitava ta ulica u večernjim časovima zatvara, probiješ se da uzmeš piće i izađeš napolje i piješ na ulici, ne na trotoaru samo, već na ulici, jer u lokalu više nema mesta", priseća se Nenad Cvetičanin za BBC na srpskom, koji je 1980-ih bio redovan gost crveno-crnog kafića.
Zvonko Karanović u knjizi Amerikanci u Nišu naziva kafić "gradskim mezimčetom".
"Izmenio je poglede na život više gradskih generacija.
"Svet je približio nama, uveo je nove modele ponašanja i oblačenja, uticao na formiranje muzičkih ukus, uneo dah civilizacije u učmalu palanačku sredinu, a Dušanovu ulicu promovisao u glavnu ulicu grada Niš", zapisao je ovaj niški pisac.
Jovan Mandić odrastao je u ugostiteljskoj porodici i, kako sam voli da kaže, "u kafani i uz kafanu".
Kelnersku bluzu otac mu je sašio kada mu je bilo deset godina.
Njegova porodica otvorila je prvu privatnu kafanu u Nišu u vreme socijalističke Jugoslavije.
Zvala se Amerikanac.
Prekretnica u Mandićevoj ugostiteljskoj karijeri bilo je letovanje sa kumom Ljubišom Bojovićem na španskom ostrvu Palma de Majorka i poseta diskoteke Veliki Džoj, što je za njih, kako kaže, bio jedan novi svet.
Po završetku studija i odsluženju vojnog roka, Mandić sa Bojovićem u proleće 1982. godine započinje šestogodišnju pustolovinu koju po uzoru na španski lokal naziva Džoj.
Do početka 1980-ih, mladi su želeli da što pre odrastu, kaže Nenad Cvetičanin.
U drugoj polovini 20. veka u Americi i Engleskoj po završetku škole odmah su se oblačila odela, stavljale kravate, pronalazili poslovi, kupovale kuće ili stanovi, priča on.
Slično je bilo, dodaje, i u Jugoslaviji.
"Da što pre stavim kravatu, obučem odelo, radim kao neki službenik i da odem u kafanu da se provodim", opisuje duh tih godina u Nišu.
Sedamdesetih godina slika se menja, te su gotovo svakodnevno mogle da se vide devojke u džinsu sa cvetom u kosi i dugokosi mladići sa cigaretom u ruci, na stepenicama kod Narodnog pozorišta, u centru Niša.
Hipi-dolina bila je omiljeno mesto za izlazak tinejdžera, a danas je to jedna od glavnih ulica u gradu.
Osamdesetih godina prošlog veka, širi se "pop revolucija," ali ne samo u Nišu, već u celoj državi, priča Cvetičanin.
Kako kaže, bili su generacija koja je stasavala uz Džoj i koja nije želela da postane deo šablona: kravata, odelo, služba, kafana.
Zato im se, kaže, deo grada rugao, a deo iščuđavao.
"Gledaj ga, dvadeset i kusur godina, gledaj šta radi i kako se oblači, još sluša neku tamo muziku, ponaša se potpuno nenormalno", priseća se Cvetičanin nekih komentara i dobacivanja.
Tada je, pojašnjava on, bilo normalno da si sa 24 ili 25 godina rukovodilac u nekoj fabrici - ozbiljan čovek.
"Džoj je u tom nekom smislu zadržao status sociološkog i kulturološkog mesta gde smo razmenjivali informacije o muzici i modi, mesto provoda, preteča onog što danas nazivamo klubom.
"U lokalu se mahom stajalo te niste baš mogli sa ekipom nešto da ćućorite kao u kafani, gde se samo sedelo. Ovde se dolazilo zbog muzike", opisuje tadašnju atmosferu Cvetičanin, danas prevodilac i novinar.
Miris lavande, stok vinjak i prvi espreso
Cvetičanin je u vreme otvaranja Džoja bio tinejdžer, a mogućnost da prisustvuje otvaranju lokala obezbedilo mu je poznanstvo njegovog oca sa roditeljima vlasnika lokala.
"Sećam se da je to bila jedna velika žurka, glasna muzika izbijala je iz zvučnika kasetofona, a ja kao dete gledam širom otvorenih očiju i upijam šta se tu dešava, ko je sve došao", priseća se.
Ulazilo se kroz crna vrata, sa leve strane bila su četiri separea gde je komotno moglo da sedne i do desetoro gostiju, a preko puta duguljast šank presvučen kožom za kojim se stajalo i pilo.
Na policama poređani škotski stok vinjak, votka, rum kola, ploče sa najnovijim muzičkim hitovima, dok je čitavim lokalom dominirala crveno-crna kombinacija boja.
U desnom uglu, tik uz šank, sa omanjeg pulta širio se opojni miris lavande i jasmina.
"Ulje lavande donosio sam sa Hvara, a u Beogradu sam kupovao indijske mirišljave štapiće, jer ih tada nije bilo u Nišu", priča vlasnik Mandić.
Muzika se u početku puštala sa kasetofona, a kasnije i sa kompakt-disk plejera.
Tada se pojavljuju i prvi šverceri koji su donosili ploče iz Italije i Nemačke, preprodajući ih na ulici.
Pesme su se snimale na kasetama, pa je svako ko bi čuo nešto novo, pravio sopstveni miks pesama i donosio u Džoj na slušanje, sećaju se sagovornici BBC-ja.
Pored švercera ploča i hiperinflacije kafića koji su tih godina nicali kao pečurke, a zatvarali se još brže, otvara se i Muzički klub 81 u okviru Niškog kulturnog centra.
"Bila je to jedina koncertna sala u tom trenutku u Nišu, gde je komotno moglo da stane 700-800 ljudi.
"Sve što je bilo novo i kvalitetno u Jugoslaviji tih osamdesetih nastupalo je upravo u toj sali i koncerata je bilo svakog četvrtka - Film, Idoli, Šarlo Akrobata, Haustor, a to je onda dodatno uticalo da se jedan segment kulture razvije u gradu", priča Cvetičanin.
Pre svirke podrazumevala se poseta Džoju, koji im je ustupao skladište za instrumente.
Jedan od pevača koji je redovno posećivao "Džoj porodicu", bio je i Đorđe Balašević, pokojni jugoslovenski kantautor i pesnik, koji je na jednom od koncerata nosio i majicu sa logoom ovog kafića.
Iza šanka gotovo čitav radni vek Džoja radio je Jovica Mladenović.
"Služili smo sokove, tada su bile popularne staklene velike flaše, vinjak, među prvima smo pravili i služili espreso i kapućino u velikim šoljama", priseća se Mladenović za BBC na srpskom.
Među redovnim gostima bili su i glumci tadašnje Jugoslavije, jer je Niš svakog avgusta bio domaćin Filmskih susreta, jednog od većih filmskih festivala u državi.
Mladenović se priseća dolaska Lidije Vukićević koja je u to vreme bila mlada glumica, a koja će se krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina proslaviti jednom od glavnih uloga u popularnoj seriji "Bolji život".
"Tražila je kapućino, donesem joj veliku šolju, prošaram malo penom.
"Htela je još jedan i sećam se da mi je rekla da nešto tako u Nišu nije pila", priča on.
Karta pića ubrzo je dopunjena mnogim koktelima koje su ukrašavali drvenim kišobrančićima i slamčicama.
Džoj je još jednom pratio novitete u svetu ugostiteljstva, jer su kokteli uz espreso prethodno bili dostupni samo u skupim hotelima, kaže Cvetičanin.
Na tom spisku pića, nije bilo, pak, mesta za pivo.
"Bilo je to 'piće alkoholičara', najlakše je bilo naručiti ga i cevčiti čitav dan.
"Hteo sam da izbegnem to dokoličarenje", objašnjava Mandić, danas penzionisani ugostitelj.
"Zašto je puno tamo, drogu li im sipa?"
Vrata lokala na adresi Dušanova 43 bila su otvorena za goste svakog dana od 10 do 22 časa.
Ovo radno vreme propisano uredbom grada odnosilo se na sve ugostiteljske objekte.
Jedino svetlo u ovoj ulici posle deset sati uveče dolazilo je upravo sa ove adrese.
Ta krupna, crvena, latinična slova J-O-U koja trepere bila su prva neonska reklama u gradu.
Međutim, Mandić se seća da je osamdesetih godina prošlog veka lokalna vlast usvojila uredbu o zabrani stranih reči u nazivima ugostiteljskih objekata.
Kako ga ne bi zatvorili, reklamu je skinuo, a blještava svetla nastavila su da trepere unutar lokala.
"Tadašnjim vlastima nije bilo jasno kako je to uvek puno, a sve mlad svet, pa se na lokalnom radiju često moglo čuti ironično pitanje koje bi voditelji provukli kao neku gradsku foru: 'Zašto je puno tamo, drogu li im sipa?'. Međutim mi smo nastavili da radimo", seća se Mandić.
Broj potvrda koje su mu bile potrebne da uopšte otvori kafić i ne pamti, ali se seća da je njihovo pribavljanje trajalo mesecima.
Doterani šminkeri u sakoima i dubokim pantalonama
Gosti ovog kafića slušali su muziku takozvanog Novog talasa, na raskrsnici panka, regea i rokenrola.
Oblačili su se po poslednjoj modi - špicasta obuća, teksas farmerke, košulje, pantalone sa dubokim pojasom, sakoi sa naramenicama, kožne jakne.
Zvali su ih šminkeri.
U međuvremenu, Džoj dobija konkurenciju, a najveću u kafiću Bolero.
Njegovi redovni gosti bili su isti oni koji su sedamdesetih provodili vreme na stepeništu ispred Narodnog pozorišta, priča Cvetičanin.
"Ta rokerska Bolero ekipa smatrala je da je samo njihova muzika dobra, dok su za novotalasnu muziku govorili da je bezvredna.
"Oni su slušali hard rok tonove, koji su već tada bili pase", priseća se ovaj 56-godišnji pisac.
Gotovo vek kasnije prvi zvanični kafić otvoren je u Oksfordu u Engleskoj.
U razmaku od nekoliko godina izvesni grk Paskua Rose otvorio je prvi kafić u Londonu.
Kafići će postati omiljeno mesto za druženje, ali ženama je pristup ovim mestima u 16. i 17. veku bio zabranjen.
Ovi ugostiteljski objekti otvoreni su potom u Italiji, Nemačkoj i Francuskoj.
Preteča onoga što će kasnije dobiti obrise kafića u Beogradu bio je bife Promaja.
Sve do 1979. u Beogradu su postojale kafane, restorani ali ne i kafići poput onih u evropskim prestonicama.
Tada se otvara Zlatni papagaj, a o popularnosti ovog kafića pevala je i beogradska grupa Električni orgazam, koja je prošle godine proslavila 40 godina postojanja.
Devet godina pre toga, u Zagrebu je otvoren Saloon.
Radio je svakog dana osim ponedeljkom.
"Ono što je Saloon bio Zagrebu, to je bio Džoj Nišu", priseća se Jovan Mandić, jedan od osnivača Džoja.
Sirena za kraj, svakom po parče uspomene
Dok se čitav svet spremao za dolazak Nove 1989. godine, Jovan Mandić se pripremao za oproštajnu žurku.
Bilo je vreme da se vrata ovog "gradskog mezimca" zaključaju.
"Prostor smo iznajmljivali, a i postalo je sve zamornije raditi, osetio sam prezasićenje.
"Imao sam tada 32 godine, bio sam među starijima i hteo sam nešto novo", priča Mandić gotovo četvrt veka kasnije.
Atmosferu 30. i 31. decembra 1988. objektivom je zabeležio je Dušan Mitić Car kome će, kako je kasnije ispričao, zatvaranje Džoja ostaviti najjači utisak.
Koncertom makedonske grupe Leb i sol zaokružena je jedna era, ističu sagovornici BBC-ja.
Frontmen grupe Vlatko Stefanovski je tada bio sa suprugom, koja je u to vreme bila u poodmakloj trudnoći.
Morao je da uđe kroz bočni ulaz jer je ulica bila zakrčena, prisećaju se vlasnik i konobar.
Dušanova ulica bila je pretposlednji put zatvorena, a kafić su "demolirali" upravo gosti.
"Svako je hteo nešto za uspomenu, pa su lomili i nosili kućama šta su stigli.
"Kraj osamdesetih je bilo poslednje normalno vreme u ovoj državi kada se živelo kako treba, a onda je sve otišlo…", ispričao je Car.
Za razliku od ostalih gostiju, Jovica Mladenović nije poneo ništa, jer, kaže sa setom, "sve to nosi u srcu".
Trideset prvog decembra 1988. šminkeri su se okupili poslednji put ispred broja 43 u Dušanovoj ulici.
Na ulazu ih je, kao i svih prethodnih godina, dočekao nasmejani vlasnik Mandić u fraku, a Jovica Mladenović bio je na starom mestu - iza šanka.
U otkopčanim jaknama, modernih frizura sa čašom pića i cigaretom u ruci oprostili su se od "crno-crvenog doma".
Imali su tamne naočare - bio je sunčan dan.
Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Savetnici za nacionalnu bezbednost i visoki zvaničnici iz celog sveta spremaju se za sastanak koji će ovog vikenda biti održan u katarskoj prestonici Dohi.
Kao u prvih 15 dana aprila, ovaj mesec će se završiti natprosečnim temperaturama. Prema najavi RHMZ u nedelju i do prve polovine naredne sedmice temperature će dostići letnje vrednosti.
Stigle su nove cene goriva, tako da će od danas od 15 časova, na pumpama u Srbiji litar evro dizela koštati 206 dinara, a litar benzina evropremijum BMB biće 198 dinara.
1521 - Urodjenici filipinskog ostrva Maktan ubili su portugalskog moreplovca Ferdinanda Magelana (Magellan) koji je predvodio ekspediciju na prvom putovanju oko sveta.
Plamen Olimpijskih igara koje će letos biti u Parizu, zvanično je francuskim organizatorima Igara uručen na stadionu u Atini gde su održane prve moderne Igre 1896. godine.
Meksički predsednik Andres Manuel Lopez Obrador izjavio je u četvrtak da su nasilne kriminalne grupe u zemlji i narko karteli u suštini "ljudi sa poštovanjem" koji "poštuju građane" i uglavnom se ubijaju međusobno.
Poraz Lidsa od KPR-a u petak rezultatom 4:0 znači da ekipa iz Jorkšira više ne može da ugrozi lidera Lester Siti, koji je tako obezbedio povratak u elitni rang engleskog fudbala.
Rat u Ukrajini – 793. dan. Juče su na frontu bila 93 borbena okršaja, najviše ruskih napada Oružane snage Ukrajine odbile su na pravcu Avdejevka, Bahmut, Liman i Novopavliv, saopštava Vojska Ukrajine.
Uzimanje pravih dodataka ishrani može značajno uticati na naše zdravlje, osiguravajući da naše telo dobija sve hranjive materije koje su mu potrebne da normalno funkcioniše.
Legendarni novosadski pank-rok bend Atheist Rap ove godine obeležava 35 godina postojanja brojnim nastupima širom regiona, a ekskluzivni beogradski koncert biće održan u petak, 7. juna, u Bašti Kluba studenata tehnike (KST), uz specijalne goste.
Jedna od važnih aktivnosti Lagune u prošloj godini, koja je bila u znaku obeležavanja četvrt veka postojanja, jeste odluka da sredstva namenjena proslavi jubileja preusmerimo u humanitarne svrhe.
Američka filmska akademija od 2025. godine uvodi nova pravila. Već sada se zna da će 2025. godine dodela biti organizovana 2. marta. Nominacije će biti poznate 17. januara 2025. godine.
The greatest danger threatens the upcoming Olympic Games in France, this year's main sporting event, comes a warning from the Soufan Center from New York, a non-governmental institution that deals with global analysis.
Former US Congressional aide Gregory Tosi wrote an article for the Washington Times, explaining why the proposed draft resolution on Srebrenica misuses the very term genocide and UN principles.
The meeting of the President of the Assembly Ana Brnabić with representatives of parliamentary groups, political parties of national minorities and associations began in the Serbian Parliament.
This morning, the bus that the children from Tuzla Elementary School "Brčanska Malta" were going on an excursion, caught fire, the children are not in danger, while material damage was caused to the bus, the police announced.
President of the Provisional Authority of the City of Belgrade, Aleksandar Šapić, today announced elections for councilors in 17 city municipalities for June 2.
Kina je napravila sopstvenu verziju čipa za mozak nalik Neuralinku, i koristila ga da prikaže kako majmun može uz pomoć njega da koristi robotsku ruku samo uz pomoć misli.
Ilon Mask vam se javi na Instagramu i traži 50.000 dolara, šta ćete prvo da pomislite? Verovali ili ne, jednoj Južnokorejki ništa od ovoga nije izgledalo sumnjivo.
Šta treba raditi sa "krvavom maramicom" i koja je propisana dužina brade, samo su neka pitanja unutar zbunjujućeg skupa propisa koji čeka takmičare na Olimpijskim igrama u Parizu 2024.
U toku je popis belih roda, koji se sprovodi svake decenije i u Srbiji će trajati do jula, a podaci iz 2014. godine pokazuju da na teritoriji ove zemlje živi više od 1.350 odraslih parova ovih ptica.
Komentari 5
Pogledaj komentare